znaš što sam skužila?
da će i najstrpljivija teta nakon 10-15 minuta pregovora doći po njega i pokušati ga uzeti (nježno, naravno, ali njemu to ne pomaže). Ja ne dam. Ostanemo pregovarati i na kraju uspijemo. Nekad treba duže, nekad kraće, ali uspijemo. Danas je trebalo pola sata, ali nije mi bitno, glavno da je na kraju otišao bez plača. Naravno morala sam izvesti pravi igrokaz i praviti budalu od sebe, ali uspjelo je. No to je on.
Neka djeca se zbilja smire čim roditelj ode iz vidokruga, i počnu s aktivnostima, kao da scene nije ni bilo. Za Frana znam da bi bio tužan, i da bi me dočekao tražeći odgovor zašto sam ga ostavila dok je bio tužan, pa to izbjegavam.