... kaže meni moja Hana.
Ne znam, zašto ovo pišem, ne sigurno da se pohvalim sa sobom jer moje ponašanje baš nije za pohvaliti, ali sigurno da se pohvalim s njom i valjda da vam skrenem pozornost kako naša djeca gledaju i što gledaju i kako to sebi percipiraju u svojim malim glavicama…
Dakle…ja jučer iznervirana situacijom. Hana preumorna, ručak kod bake smo dugo čekali, ona iz nekog razloga cijeli dan plačljiva i nervozna...tada već jako, jer je sve to garnirano kasnim satom u kojem ona već obično naveliko upražnjava svoj dnevni odmor. Konačno ručak, a Hani je baš stigao ujak i donio balone (luda je za balonima) sjedi u vrtu i puše. Zovemo je na ručak…nećuuu, hoću puhati balone. Skroz je mirno upozoravam da napuše još jedan i da idemo ručati…od tolikog napora joj se povraća, ali i dalje se sili puhati…balon puca, dreka…hoće isti takav, ja joj dajem iste boje…ali na njemu nije nacrtan medo (kao na onom koji je pukao), već zeko…dakle nije isti…plač…nekako, nakon puno ubjeđivanja ostavljamo balone i dolazimo u kuću, ali isti ujo joj je donio i sokove…hoće sok, ja kažem da idemo oprati ruke…nećuuuu, hoću sok, žednaaaa sam…popij malo soka ili vode ako si jako žedna, pa uz ručak možeš nastaviti…nećuuuu hoću sad sve popiti i mazne dva soka u tetrapaku i pobjegne u sobu…e tu mi je "došlo do prekida filma", uzmem oba soka (bez puno riječi…jer nisam sigurna da se mogu kontrolirati), uzmem nju i odnesem je u kupaonu i stavim je pred umivaonik…ona naravno plače (jesam li spomenula da ona nikad ne plače kontrolirano. već uvijek, svagdje, za najmanju sitnicu i od prvog dana tuli i zavija tako da se prozori tresu)…Ipak se stanje smiruje, ona opera ruke i sjeda za stol… pred kraj ručka dobila prvo jedan, a onda i pola drugog soka. I kao napomenu, inače to nije njen obrazac ponašanja i sve se uglavnom dogovorimo.
Nakon ručka odemo spavati, ležimo u krevetu i ja joj kažem. Oprosti mi molim te, nisam se lijepo dolje ponašala, trebala sam biti strpljivija, a ne grubo ti oteti sokove, i moramo obje raditi na tome jer ne smijemo niti jedna niti druga pokušavati provesti svoju volju već se na miran način dogovoriti. Ma mama, kaže ona, ja sam ti već dolje oprostila…Osim toga, ima puno gorih mama od tebe. Ti samo nekad vikneš i onda se ne ponašaš lijepo, ali i ja se, znaš, nekad ne ponašam lijepo. Ostala :shock: …Kako puno gorih mama??? Gdje si to čula, jel ti to netko rekao (već unaprijed ljuta na bake jer mi smrdi na njih i na to da tako emocionalno uvjetuju moje dijete
). Ma nije mi nitko rekao, vidjela sam. Gdje si vidjela, šta si vidjela? Pa znaš, onda kad smo išli kod F. i L., (njena formulacija je bila…kod onih koji imaju stepenice ukrug kao tobogan), pa su njihovi mama i tata cijelo vrijeme dok smo bili tamo vikali na njih? Jedva se ja sjetila jer je to bilo prije nekoliko mjeseci, ali da, mala ima pravo. I gdje još pitam ja…pa znaš kad je ona teta udarila dječaka na igralištu i vikala jako ružno…Da, she's got the point. I znaš kad smo bili na J. s onim dječakom pa mu je mama govorila ružne riječi…koju, pitam ja, ma znaš onu… (fakat je to tad i meni upalo u oči kao grozno – bila je neka zamjena za glup – bedak ili tako nešto, ali nisam ni ja zapamtila.)
![]()
Eto, kako sam jučer naučila puno od svog troipolgodišnjeg djeteta…i kako me još više natjerala da se zapitam nad svojim ponašanjem i koliko ga ona stvarno percipira, uspoređuje i analizira i kolike posljedice svaki moj postupak može ostaviti na nju.