 |
|||
pištolji, puške i ostalo
ne znam pripada li ovo baš ovdje ali...
došao je i taj dan, a mislila sam da neće barem još malo. Niko Kalle je došao iz vrtića kući i pitao hoću li mu kupiti pušku. :shock:
jesam li ja usamljena "pomaknuta" majka kojoj je teško svome dijetetu kupiti nešto čime se ubija (pa makar se radilo samo o igrački) ili vas ima još?
nisam baš pametna što napraviti. ostati tvrda i ne dati da nam puška prijeđe prag ili popustiti? zahvalna na savjetima i podijeljenim iskustvima
Ja sam bila jako protiv pušaka, pištolja i sl. Mislim da je prije godinu dana dobio prvi komad oružja i otada se nakupilo nešto primjeraka isto, ali ga stvarno kratko drži (dojadi mu valjda dan-dva nakon kupnje) pa si mislim bi li bilo isto da sam više branila??
U biti, ne mislim da je to nešto tak nužno loše - to je igračka isto kao i sve druge i oni o njoj uopće ne razmišljaju kao o sredstvu za ubijanje, odn. ne razmišljaju o tome kako mi razmišljamo jer smo mi ipak svjesni što je to smrt, a oni nisu.
ja ignorirala, objašnjavala i rezultat je bio da je moje dijete od 2,5 godine govorilo svims "pištolji su fuj, ja sam pacifist"
i onda je sve palo u vodu s utjecajem vrtića i susjeda koju su mu kupili glupi pištolj
MS, koliko god djeca ne razimšljala o tome kao sredstvu ubijanja, meni je prestrašno vidjeti malene dječačiće kako se mitraljezima ubijaju po kvartu.
igra je vrlo, vrlo agresivna, i to je ono što mene osobno najviše smeta kod pušaka i pištolja.
još bi pregrmila pištolj na vodu, ali kad roditelji djeci kupe one "prave" i još to sa mecima, pozli mi.
evo, baš neki dan šećemo nas troje po kvartu, a neki malac u društvu svoje savjesne majke sa balkona puca iz svoje puške one plastične kuglice na prolaznike, među kojima smo bili i mi.
zamislite da je nekoga ozlijedio sa tim mecima.
puške nikako nisu bezazlena igračka, i ja ih ne želim u svojoj kući niti u rukama svog djeteta.
Ni MM ni ja mu nikada nismo kupili niti jedan pištolj ili pušku. Nije da nije bilo želja, ali nekako smo mu uvijek uspjeli objasniti da to nije lijepa igračka, da se s njom ne može igrati nego onako čemu ona i služi, a to je ružna igra koja je i opasna. Najveći pritisak je bio kada bi takvu igračku dobio susjed (njegov prijatelj), ali uz razgovor i objašnjenje uvijek bi popustio i odustao.
Na svu sreću nikada takvu igračku nije dobio ni na poklon osim jednog pištolja na vodu. Taj pištolj služi samo i isključivo za špricanje na moru jednako kako bi služila i obična šprica ili dupin za špricanje.
Ne mogu reći da je ikada ni bio nešto izrazito zagrijan za takve igračke, ali mislim da nije upravo zato jer smo mu od samih početaka tu igračku predstavili kao bezveznu. Da smo možda prvi put popustili, mkožda bi i kasnije bio uporniji u traženju takvih igračaka. Ovako zna naš stav i poštuje ga, a mislim da je čak i sam počeo razmišljati na sličan način o njima
Meni su takve igračke užasno odbojne i nemam ih namjeru nikad kupiti. Srećom, još ne postoji nikakav interes za njih (interesi su mu totalno daleko od bilo kakvog oružja, što mi je, naravno, drago), a što će biti u vrtiću... ne znam.
Što se iskustava tiče, moji roditelji isto tako su bili odlučni protivnici igračaka-oružja i mom bratu nikad nisu kupili ništa slično. E, ali onda je za peti rođendan došla tetka u goste i donijela mu - pušku
gle, ak se igraš "partizana i njemaca" trebaš pušku, jer kako češ izbaciti protivnika iz igre ako nemoš viknuti pa-pa gotov si
mi smo radili pištolje od drveta i igrali se u šumi (naučila sam se prikradati i skrivati), i u tome je bila sva zabava
i ja , i moj brat, i rođaci (ekipa) smo odrasli u pacifiste s odbojnošću prema oružju
Meni je to isto grozno. Moj sin će uskoro ući u ovu skupinu, ali već dugo razmišljam o tome. Ja bih najradije svima zabranila da mu to uopće kupuju, ali s obzirom na to koliko je on zaluđen autima, bagerima i sl. nadam se da ga neće ni primiti volja za nečim kao što je puška ili pištolj.
Jednom smo bili kdo mog bratića i tamo bio jedan mali od 4 godine, prvo je uperio neki kvazi pištolj u Jankovu glavu i kak ti puca, ja sam reagirala i rekla tom dečku da ne želim da se tako igra s Jankom i da takva igra nije uopće lijepa. Janko je bio malo zbunjen, kaj sad ovaj radi. Malo kasnije je taj isti mali došao s povezom preko glave i mi ga pitamo kaj je on, kao kad ima taj povez, a kaže on da je ubojica :shock: .
A ako Janko ikad i izrazi želju za nečim takvim, pokušat ću mu objasniti da to nije lijepo i kaj sve ide uz to.
Ma i mi smo se kao klinci tako igrali, sjećam se onda su bili popularni oni MG pištolji s crvenim mecima u krugu, ali nekako, danas sve to ima neku drugačiju, agresivniju notu u sebi. Zbog svega što se oko nas događa i zbog svog tog nasiljaMGrubi prvotno napisa
gle, ak se igraš "partizana i njemaca" trebaš pušku, jer kako češ izbaciti protivnika iz igre ako nemoš viknuti pa-pa gotov si
mi smo radili pištolje od drveta i igrali se u šumi (naučila sam se prikradati i skrivati), i u tome je bila sva zabava
i ja , i moj brat, i rođaci (ekipa) smo odrasli u pacifiste s odbojnošću prema oružju
baš sam ovo htjela rećigle, ak se igraš "partizana i njemaca" trebaš pušku, jer kako češ izbaciti protivnika iz igre ako nemoš viknuti pa-pa gotov si
mi smo radili pištolje od drveta i igrali se u šumi (naučila sam se prikradati i skrivati), i u tome je bila sva zabava
i ja , i moj brat, i rođaci (ekipa) smo odrasli u pacifiste s odbojnošću prema oružju
Ko dijete sam ih radila sama... uzeli bi jednu letvicu, pribili 2 brukvice, i eto ti mitraljeza!!
A danas mi je nezamislivo da mi se dijete igra takvih igara...
Meni se čini da je bitna razlika u pištoljima od drveta i skrivanju u šumi, i ove igre koju josie opisuje (mitraljezi, puške s plastičnim mecima i sl.)gle, ak se igraš "partizana i njemaca" trebaš pušku, jer kako češ izbaciti protivnika iz igre ako nemoš viknuti pa-pa gotov si
mi smo radili pištolje od drveta i igrali se u šumi (naučila sam se prikradati i skrivati), i u tome je bila sva zabava
i ja , i moj brat, i rođaci (ekipa) smo odrasli u pacifiste s odbojnošću prema oružju
A istina je i da igre postaju sve agresivnije
perpsektiva se mijenja
kad sam mlađeg brata htijela osigurati od ozljede oka (gađali su se s pračkom , a metak je bila savijeni komadić žice), savjetovala sam blatne kugle
blato može napraviti slabiju ozljedu
upalilo je, čitava ulica je bila blatna, i mislim da su me njihove mame često spominjale u ne baš dobrom kontekstu
pištolji na vodu su najbolja opcija, i ne izgledaju agresivno
nama mama i tata nikad nisu dali da kupimo pištolje s metcima, jer mogu ozlijediti
Iako je pištolj uglavnom "muška" igračka, da se javi i mama jedne curice. Baš prije par dana u parku se pojavio dečkić s pištoljima, jednog dao Megici i udri na pucanje. Nije mi bilo drago, pa sam Megicu mirno pozvala i objasnila joj da igranje ubijanja nije lijepo, da je pištolj jedna jako ružna stvar i da je molim da se poigra nečim drugim. Iskreno, očekivala sam protest i u tom slučaju bih joj vjerojatno popustila i ne bih inzistirala, nego bih još tijekom tog dana par puta započela razgovor o "ružnoći te stvari", ali moja mirotvorka me jako ugodno iznenadila, istog trena ostavila pištolj i predložila frendu da se igraju "ledne babe".
Što se tiče pištolja na vodu, nije uopće nužno zvati ih pištoljima, da se izbjegnu kojekakve neželjene asocijacije. Možete ih zvati- špricalice!
ja vise volim kad mi se sin igra puskama/pistoljima (naravno onim bez metaka, tko bi normalan kupio djetetu pistolj s mecima), nego sa stapovima.
A u zadnje vrijeme mu je divljanje sa stapom (nadje bilo kakav u parkicu) omiljena zabava.
Doma imamo otprilike dvije puske i mozda 3-4 pistolja. Nisu bas najomiljenije igracke.
Povremeno im dodje pa se opasu opasacem s futrolama za pistolje.
A tonkica s pistoljem je meni neodoljivo slatki prizor.
Ne vidim svrhu u branjenju takvih igara, i ne mislim da su one nuzno izraz agresije.
baš su neodoljiva djeca s pištoljem :/ i kak se onda igra tvoje dvoje djece? bum, ubio sam te, a ti vičeš "bravoo" :?
Ninochka, kaj je tebi?
i da, moja djeca se zaista, u tim rijetkim trenucima kad se uopce igraju oruzjem, ne igraju agresivno. I ne spominju rijec 'ubiti', kazu 'upucati', i pri tom nemaju smrt na umu.
Simboliku koju mi vidimo u oruzju, oni ne vide.
Moja djeca ne gledaju filmove za odrasle, ne gledaju vijesti, oni (tonka pogotovo) jedva da znaju da je pistolj/puska nesto cime se moze ozlijediti. Niti ja imam potrebu opterecivati ih tom cinjenicom. ima vremena za to.
Od onih gore spomenutih 5-6 komada oruzja, 2 su nasli medju starim igrackama mog brata. Puske su bile sarene, pa im je to bilo zgodno.
Jedan pistolj smo kupili kad ga je toncek vidio na placu na standu i zazelio. dan prije je vidio takav kod frenda pa je htio i on. i jos dva smo kupili u kompletu kaubojske opreme za fasnik.
E sad, ja mislim da je bolje postupiti tako nego trositi vrijeme i energiju na objasnjavanje svog zla kojeg oruzje simbolizira, a kojeg djeca te dobi jos inace nisu svjesna.
I da, dvogodisnjakinja s futrolom i pistoljima, meni je definitivno slatka.
Al kajjaznam, ja sam ko mala htjela biti calamity jane, pa dozvoljavam da mi je perspektiva malo pomaknuta.
A i peckinpah mi je fenomenalan.
Potpisujem veći dio posta!
a zakaj, a kaj je tebi?
zašto se išćuđavaš kaj meni klinka s pištoljem nije nimalo slatka?
btw. ja mislim da se klince s tim ne opterećuje, a tvoj stariji klinac definitivno mora znati što pištolji rade u pravom životu. ili vrdiš da ne zna?
btw. ima i moj pištolje, ja mu ih nisam kupila. i da radije ću mu objasniti da se igra s nečim drugim. u svrhu znatiželje i istraživanja ok. vodila sam ga i na dane vojske prošle godine. al da mi ide van s tim i puca - ne dolazi u obzir
a zakaj, a kaj je tebi?
zašto se išćuđavaš kaj meni klinka s pištoljem nije nimalo slatka?
btw. ja mislim da se klince s tim ne opterećuje, a tvoj stariji klinac definitivno mora znati što pištolji rade u pravom životu. ili vrdiš da ne zna?
btw. ima i moj pištolje, ja mu ih nisam kupila. i da radije ću mu objasniti da se igra s nečim drugim. u svrhu znatiželje i istraživanja ok. vodila sam ga i na dane vojske prošle godine. al da mi ide van s tim i puca - ne dolazi u obzir
Zaključak: sve purgerice protiv igračaka-oružja (naravno, pa ionako se nisu imale gdje igrati), ostatak HR nema ništa protiv....
prilično bedast zaključak, da ne bude prezla
ja im ne bi dala. iako je to teško jer svi imaju takve igračke.
Ajme..... koliko smo bratić i ja Njemaca i Indijanaca ubili ko klinci... pravi genocid... i zbog toga mi danas ne pada na pamet uzeti pravu pušku i pucati okolo... o čemu vi žene pričate? Danas o igračkama-pištoljima, sutra o igračkama-četverokotačima (oni na akumulator), preksutra više svojoj djeci nećete dat ni bicikl vozit... :/
Da se javi još jedna mama curica koja je baš prije par dana oprala u parku tri klinca od desetak godina koji su došli do penjalice gdje su bile moje cure i njihova prijateljica i uperili im pištolj u glave uz urlike da će ih ubiti :shock: - istog momenta sam skočila, dreknula na tu djecu (što mi inače nije običaj) i rekla im neka to izvole napraviti onome ko im je takve igračke priuštio, a nije ih naučio što je to i da se to NE RADI!!!
I ponovno bih to napravila, a da su roditelji bili tamo, bilo bi još većeg fajera!
I da, dečki MOGU bez problema rasti i odrasti bez ijednog pištolja i puške - imam najbliži primjer svog nećaka koji ima 9 godina.
Za mene pištolji i puške nisu igračke već sredstvo ubijanja. Bez iznimke.
MMover meni je igranje "bum ubiću te", ko da nose šprice i umjesto da se špricaju viču "zaraziću te sidom"
nije dječje, nije fora, nije potrebno
Bicikl služi za sport, a pištolj za ubijanje. Ne vidim na osnovu čega temeljiš ovakvu usporedbu.
Po meni je ovo usporedba na mjestu:
ninochka, ja se cudim tvom tonu i nacinu razgovora, a ne stavu.
i tom nekom uvjerenju da valjda bolje od mene kuzis sto moje dijete zna i sto bi mu trebalo.
koliko ja razumijem psihu svog djeteta (o starijem sad govorim), a dozvolit ces da sam tu malo upucenija od ostalih na forumu, on zaista ne trosi vrijeme na razmisljanje o ubijanju ili ratovanju, i ne igra se toga. Sve sto je dosad cuo o ratu, izazvalo je kod njega samo veliku tugu. Osim toga, njega oruzje zapravo ne zanima.
Nikad mu nije palo na pamet da u park uzme pusku i igra se s njom. Na top ljestvici igracaka, oruzje je negdje pri dnu. Ja sam prilicno uvjerena da je tako izmedju ostalog i zato sto mu to nije zabranjeno voce - kad je htio, smio se igrati, ali nije mu dugo bilo zanimljivo. Ratovanje nije njegova furka.
jos bih samo dodala - prilicno sam uvjerena, a mislim da bih mogla pronaci i neke strucne potpore svom stavu, da djeca okrutnosti i smrt shvacaju i dozivljavaju drukcije nego mi.
KAd malo dijete kaze da ce te ubiti, ono zapravo ne shvaca sto to znaci i sto to podrazumijeva.
Klasicne djecje bajke pune su iznimno okrutnih prizora.
Djeca su sposobna igrati se rata, smrti, okrutnosti.
Odrasli to vise ne bi smjeli biti u stanju.
I jos nesto bih htjela napomenuti, da vidim ogromnu razliku izmedju djece koja se igraju rata (jurcaju, love se, skrivaju, pucaju) i djece koja su stvarno gruba i okrutna, kinje mladju djecu, rugaju se... a za to ne treba imati oruzje.
a ja se čudim tvom shvaćanju mene pa eto. koji ton? moj "ton" je bio pitanje upućeno tebi o ubijanju i načinu igre tvojih klinaca jer se meni ne sviđa kad neko dijete dođe mom klincu, uperi mu pištolj na glavu i kaže "ubiću te"
a kamoli da jedno moje dijete to kaže drugom
a di si ti vidla da ja pričam o tome? jesam možda sugerirala čim bi se trebala igrati tvoja djeca?
ne kužim čemu obrambeni stav. pitanje traži odgovor, a ne psihoanalizu odmah
[/quote]
... a igračke za igranje... (a ne za ubijanje) :/
gle, ak se igraš "partizana i njemaca" trebaš pušku, jer kako češ izbaciti protivnika iz igre ako nemoš viknuti pa-pa gotov si
mi smo radili pištolje od drveta i igrali se u šumi (naučila sam se prikradati i skrivati), i u tome je bila sva zabava
i ja , i moj brat, i rođaci (ekipa) smo odrasli u pacifiste s odbojnošću prema oružjuI ja se pridružujem. Imam neagresivno, dobroćudno dijete koje se povremeno igra s oružjem, od viteških mačeva do kaubojskih ili policijskih pištolja. On se nikada ne igra ubijanja nego se igra viteza, kauboja, policije, bori se za dobro i zaštitu slabijih. Općeprošireno uvjerenje da agresivnost dolazi iz takvih igara ne dijelim. Ono mi se ne potvrđuje kod mog djeteta, a isto tako ni kod mnoge agresivne djece kojima roditelji nisu nikada kupili pištoljčić. Nisam čistunka ni u čemu, tako ni u tome. A i purgerica sam.Ne vidim svrhu u branjenju takvih igara, i ne mislim da su one nuzno izraz agresije.
ma i mi smo ih se naubijali. ali valjda im onda daješ do znanja da je u redu tući se.
Evo moj drugi sin je dobio pištolj od frenda, a kako nam je to prvi komad oružja-igračke, on fino s njim pomaže baki saditi salatu, tako da njime radi rupe u zemlji, a baka zatim unutra posadi salatu. Kaže mali, super je bušilica, ima i ručku da si ne zamažeš prste.
Mislim da je to više percepcija roditelja nego djece.... Znam hrpu vršnjaka s kojima smo se igrali rata i nikad se nitko nije potukao... ni tada, ni godinama nakon toga... a danas smo svi akademski obrazovane osobema i mi smo ih se naubijali. ali valjda im onda daješ do znanja da je u redu tući se.
(osim mog bratića, hehe, on je kick-boxer)....
Mislim da je to više percepcija roditelja nego djece.... Znam hrpu vršnjaka s kojima smo se igrali rata i nikad se nitko nije potukao... ni tada, ni godinama nakon toga... a danas smo svi akademski obrazovane osobe
(osim mog bratića, hehe, on je kick-boxer)....
eto viš
... ubijanja
Mislila sam konkretno na igračku pištolj, da ne bi bilo zabune.... ubijanja
jedna od najodvratnijih uspomena iz djetinjstva i nekaj kaj sam sanjala do nedavno je čin 4 godišnje curice koja je ničim izazvana razbila mačiću( živom ) glavu o zid
a do tad se lijepo igrala, ne sa pištoljima, nego sa lutkama
nisam je stigla spriječiti, užas, još se sad rasplačem kad se tog sjetim
imala sam desetak godina....a ona se smijala ko luda
dečki su se pri tom igrali sa svojim puškama i nisu nikom razbili glavu
tako, da ne znam.....nije sve crno bijelo
i kad vidim svog marka kako postupa sa puževima, prenosi ih u travu,kako se odnosi prema životinjama....a ponekad uzme kuhaču i puca...on si zamišlja da je heroj koji brani svijet, mislim da je sasvim ok dijete
ja mu ne kupujem pištolje, niti itko iz obitelji
vidi vani
Maria, ja se apsolutno slažem s tobom i znam da nije svijet crno- bijeli i uopće ne tvrdim da me moje dijete neće možda jednom u životu neugodno iznenaditi, ali onako generalno gledajući, baš mi je gadno vidjeti da se netko igra da ubija. Sve igre u kojima djeca oponašaju odrasle- mame i tate, kuhanje, šminkanje, alati, auti, sportovi... su mi OK, ali igranje da se nekome oduzme život mi jednostavno nije prihvatljivo, bez obzira što djeca nisu svjesna pravog značenja smrti. Oni koji ubijaju su zli, i nije mi u redu da se moje dijete poistovjećuje s ubojicama. Nikako ne mogu pod istu kapu staviti npr. malu plastičnu šalicu koja oponaša pravu za čaj, mali rozi mobitelčić koji oponaša pravog, lutkicu koja "glumi" pravu bebu i mali plastični pištoljčić koji "oponaša" pravog za zna se već što...
Ali, kao što sam već rekla, da je nakon mog objašnjenja inzistirala na nastavku igre, ne bih je prislilia na prestanak bez njezine volje, ali bih joj ipak kasnije pokušala objasniti što ubijanje znači i tko su ljudi koji ubijaju.
šta je s obrambenim ratom?
samoobrana?
Moje dijete ne zna što je rat. To joj je totalno apstraktan pojam i nemam namjeru ići u objašnjavanje. Zna samo da ima dobrih i zlih ljudi i mislim da je to sasvim dovoljno.
a jel mogu ja o autićima na akumulator?
Možeš, pa da ti se i ja pridružima jel mogu ja o autićima na akumulator?
8)
joooj, ja ih nikako ne podnosim!
ni puske/pistolje
ni autice na akumulator
a bicikle?
bicikli su super.
samo... mora se puno okretati...
možda je ipak bolji autić na akumulator. 8)
Evo jedne purgerice koja nije protiv takvih igracaka. Igrala sam se sa svim i svacim, pa i sa pistoljima. I mladjem bratu sam za rodjendan kupila cijeli arsenal...I oboje smo akademski obrazovani pacifistiZaključak: sve purgerice protiv igračaka-oružja (naravno, pa ionako se nisu imale gdje igrati), ostatak HR nema ništa protiv....
Mislim da je to normalna faza u razvoju...Problem ce postati ono od cega roditelji rade problem.
I meni su bicikli super. Ali, da moraju se puno okretati. A to se meni ne da. Pa na posao idem autom. Na akumulator. I vec mi je jedan djecji motor na akumulator parkiran u dnevnoj sobi. Pokraj bicikla.
Linda, ali i pistolj i puska sluze za sport. Kao i macevi ili luk i strijela.
To sto mi odrasli u njima vidimo prvenstveno sredstvo za ubijenje, govori nesto o nama. Vjerojatno je to rezultat nasih losih iskustava i nagomilanih ruznih prizora, ali vecina djece nema takvo iskustvo.
Naravno da znam da postoje sportovi gdje se gađa meta, ali djeci pištolj ne služi za "streličarstvo". Oni se igraju ubijanja i to nema nikakve veze sa sportom. Ono čega se Megi igrala sa spomenutim dečkićem je bila čista pucačina- on cilja u nju, ona se ruši, pa onda ona u njega. Meni je to koma, što god mi tko rekao.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom