gle, ak se igraš "partizana i njemaca" trebaš pušku, jer kako češ izbaciti protivnika iz igre ako nemoš viknuti pa-pa gotov si
mi smo radili pištolje od drveta i igrali se u šumi (naučila sam se prikradati i skrivati), i u tome je bila sva zabava
i ja , i moj brat, i rođaci (ekipa) smo odrasli u pacifiste s odbojnošću prema oružju
Ne vidim svrhu u branjenju takvih igara, i ne mislim da su one nuzno izraz agresije.
I ja se pridružujem. Imam neagresivno, dobroćudno dijete koje se povremeno igra s oružjem, od viteških mačeva do kaubojskih ili policijskih pištolja. On se nikada ne igra ubijanja nego se igra viteza, kauboja, policije, bori se za dobro i zaštitu slabijih. Općeprošireno uvjerenje da agresivnost dolazi iz takvih igara ne dijelim. Ono mi se ne potvrđuje kod mog djeteta, a isto tako ni kod mnoge agresivne djece kojima roditelji nisu nikada kupili pištoljčić. Nisam čistunka ni u čemu, tako ni u tome. A i purgerica sam.