nepotizam

[flower]

neki dan sam se uhvatila u malo zescoj raspravi sama sa sobom - isao je natjecaj za jedno radno mjesto u drzavnoj firmi, javila se moja kolegica - sve pet, ambiciozna i sposobna, educirana i nije prosla. prosla je jedna druga kolegica, neambiciozna, necu reci nesposobna (ali se jos nije iskazala), nije zainteresirana za edukacije...onako radi, tek da radi, nista posebno...
kako su u tim drzavnim sl. natjecaji takvi da traze samo osnovne uvjete, obje ih zadovoljavaju (kao i 30-tak drugih koji su se javili).
izabrana je ova druga na osnovu toga sto je njena mama na "polozaju" u slicnoj ustanovi.
moja frendica je bila jako ljuta i to potpuno kuzim - nije fer...ali s pozicije roditelja ajmo malo vrtiti pricu - sto bi bilo kad bi bilo...
da li biste i vi svom djetetu pomogli da dobije stalan posao u struci gdje je to ravno dobitku na lutriji?
je li to nepotizam ili roditeljska odgovornost da se pobrine za mladunce, ima li jos vas koji bi nazvali i rekli - hej to je moja kci/sin...ili bi prepustili stvar trzistu (pa da uleti onaj netko tko je spremniji se pozvati na rod. veze), gdje vidite sebe - sad kad smo s ove strane price (roditeljske)?

[čokolada]

Naravno da bih voljela kad bi moje dijete bilo obrazovano, ambiciozno i sposobno naći dobar posao bez ikakvih intrevencija, ali iskustvo me je naučilo da je u ustanovama koje su "na budžetu" to rijetko kad moguće.
Sama sam bila odgojena tako da imam povjerenja u svoje sposobnosti i visoke kvalifikacije, pa mi se događalo da me pretekne ne jednaki ili malo lošiji, nego čisti mediokritet, ali s vezom. Dugo mi je trebalo da shvatim (i osobito prihvatim) pravila igre...to zapravo niti ne mora biti neka "klasična" veza, ponekad je dovoljno da, dvoumeći se, ravnatelj kojem se ne da zagrebati dublje, prihvati nečiju bezazlenu sugestiju: znam ti ja nju, nije loša cura, znaš da je ona kći one naše...

U tom smislu bih se sigurno potrudila za vlastito dijete...ako će pravila igre biti takva kakva su sada...
(I nadam se da neće raditi u državnoj ustanovi )

[vještičica]

da li biste i vi svom djetetu pomogli da dobije stalan posao u struci gdje je to ravno dobitku na lutriji?

Da, bez razmišljanja

je li to nepotizam ili roditeljska odgovornost da se pobrine za mladunce

ovo drugo

[MGrubi]

da li biste i vi svom djetetu pomogli da dobije stalan posao u struci gdje je to ravno dobitku na lutriji?

Da, bez razmišljanja

je li to nepotizam ili roditeljska odgovornost da se pobrine za mladunce

ovo drugo

isto tako

[Mony]

Bih, bez razmisljanja, u normalnim okolnostima.

A u ovom kontekstu bi za mene nenormalne okolnosti bile takve da primjecujem kako moje dijete ima pretenzija pretvoriti se u "parazita" koje uvijek misli kako ce mu roditelji pomoc, a time mu sigurno ne bih cinila uslugu, pa i pod cijenu da propusti neki jaaako dobar posao.

[tanja_b]

Teško mi je sad odgovoriti, ali mislim da ne bih. U ovakvoj situaciji kakvu flower opisuje, sigurna sam da ne bih intervenirala.
A drugo, stalan posao u struci danas je svugdje ravan dobitku na lutriji. Bar mi se tako čini. Svejedno, mislim da se roditelji ne bi smjeli miješati u pitanja oko studija, struke, posla i sl. Pa to više nisu mala djeca, odrasli su ljudi!

[maria71]

ne , nikad

jer sam bila ta koja je par puta izvisila,

to mi je preprepreprepreodvratno


druga stvar su obiteljske, privatne tvrtke, ali državne



bljak

[tweety]

Pomogla bi bez razmišljanja.
Mjesto za koje je zainteresirano puno kandidata sigurno neće dobiti netko tko je nužno sposobniji od mog djeteta već netko tko ima jaču vezu.

Ono što mene smeta jesu kad roditelji interveniraju u tijeku školovanja. mislim na polaganje ispita. mislim ako netko nema kapacitet za svladavanje gradiva, onda treba pronaći nešto sukladno svojim sposobnostima.
Ne volim kad roditelji precjenjuju mogućnosti svoje djece. Ali kao što rekoh, sa pomaganjem djetetu koje ima sposobnost dobro raditi posao za koji se prijavilo, bez razmišljanja bi pomogla.

[Mony]

Ne bih ni ja u idealnom svijetu...

Al, ajmo se spustit na zemlju

[maria71]

prizemljena sam ja itekako, netko tko NIJE prošao s poslom što sam prošla ja, to bi bez grižnje savjesti napravio nekom tuđem djetetu....valjda

ja, ne bih


i ne nisam idelist, samo jako dobro znam kako je onoj prvoj osobi iz uvodnog posta

[Mony]

Pa prolazila sam i ja, ko da si jedina...

I naravno da sam bila ogorcena.

Al dovoljno prizemljena da sam znala kako bih i ja iskoristila vezu da sam ju imala.

Dal volim svijet takav kakav je - o tom se ne radi ovdje.

Al da bih pomogla svom djetetu (kazem, postoje odstupanja, o kojima mozemo, al odskakali bismo od biti topica), bih.

[maria71]

ne vjerujem da si prošla ISTO što i ja( jer ne znaš o čemu se radilo, niti bih ja na ovakvom javnom forumu pisala ) ,tako da ne bih više o tome...

ti bi pomogla, ja ne bih i sve 5

svatko ima svoje kriterije

[a zakaj]

ja sam svoje poslove, u struci, nasla bez ikakve rodbinske pomoci i bez puno frke.
Doduse, nije neka placa, i nije vecini pretjerano atraktivan posao, ali meni je drag.
Tijekom skolovanja isto starci nisu nikad intervenirali. Kaj intervenirali, ni na promociju im se nije dalo doci...

iz te situacije, suprotne onoj marie71, isto mislim da djetetu ne bih nikad pomagala.
Nedavno sam s muzem razgovarala o tome, o ozbiljno sam mu zaprijetila da ne smije nikad djeci na taj nacin 'pomagati' (on tu ima malo 'blaze' stavove).

Doduse, kuzim da je u nekim profesijama situacija vrlo specificna, i da stvarno bez veze ne mozes postati npr. sudac.
Samo, mislim da bih dijete unaprijed upozorila na to, prije nego bi se npr. islo upisati na pravni faks, i objasnila da ako to zeli, mora se sam/sama dalje i snalaziti.
Tu sam prilicno tvrda.
S druge strane, kad je u pitanju zdravlje, i kad je frka, pristala bih na svaku vrstu mita i korupcije :/

[vertex]

Nisam željela takvu pomoć od svojih roditelja, niti bih je ponudila djetetu. Možda bih promijenila mišljenje ako bi mi dijete godinama bilo nezaposleno, ne znam, ne mogu se zakleti da ne bih.

[sofke]

ma nije loše kad roditelj može pomoći..ne u smislu 'daj mi zaposli malu', a mala ima srednju poljoprivrednu pa bi trebala raditi u Ministarstvu kulture

u mom idealnom svijetu roditelj primjerice ima profesionalne veze i poznanstva ili bar iskustva pa malo pogurne, savjetuje, zapravo otvori mogućnost djetetu na kojem je onda da to iskoristi ili ne

meni moji nisu u apsolutno ničem pomogli, pa ni savjetom, niti mogu niti ih zanima..diplomirala sam i sama si tražim poslove, ali bi mi puno pomoglo kad bi dobila tu šansu koji neki imaju, a ja ne

ja bi pomogla svom djetetu, ali ne ako bi to dijete studiralo ekonomiju 12 godina ko što imam primjer u jednom prijatelju..mislim, pripravnik je sa 32 i sad očekuje od tate da ga negdje uvali..nauštrb nekog tko je diplomirao u četiri godine i trudio se..to je baš pravi nepotizam

drugi primjer mi je prijatelj kojem je tata omogućio da nakon iste te ekonomije koju je btw. studirao kojih pet godina volontira u jednoj banci u Londonu (stari pun para i veza)..on je to iskoristio i sad radi u Rimu..e to je davanje prilike i otvaranje mogućnosti, nešto za što se rijetki mogu sami izboriti, ali svakako lagodnije ako ti to pruže roditelji

svakako bih pomogla svom djetetu, ali ne na način da joj životna filozofija postane 'ja ništa ne moram', 'mama će' i 'lako ćemo'

[flower]

vertex, ja nekako kao i ti - skoro da bih se zaklela da nikad takvu pomoc ne bih trazila niti dala...ali, ali, ali...
na toj kavi kad smo onako socno frendovski svi bili jako protiv nepotizma meni se javio crv sumnje za situaciju da je to moje dijete - u braku, obavila staz, nezaposlena, ima dijete...i postoji radno mjesto na koje bih mogla utjecati, dijete mi ima sve uvjete, uredno je odstudiralo, fina i draga...to sto nije tip koji grize na poslu, koji se turbo trsi (a takve su sve moje frendice, a takve imaju visoke kriterije i znaju koliko vrijede pa automatski "njuse" ove druge) zar je to moj problem kao majke?
onda me je presjekla druga misao - od 30 kandidata, zasto mislim da ce drugi igrati fer, pa ce se zaposliti najbolji kandidat? mozda i netko drugi ima veze...
nemam pojma, mene je prenerazila ta promjena mojeg stava i misljenja cim sam obukla cipele mame, a ne kolegice :?

[Ivana2]

Ja sam kao djevojčica i djevojka smatrala uvredom da mi se pomaže, a često mi se pomagalo i protiv moje volje. Tako da za puno stvari koje sam i sama mogla ispalo je da je zaslužan netko drugi.
Zato ću ja svoje dijete pustiti da samo pliva kako bi bio zadovoljan i samopouzdan čovjek. A malo pogurati ako baš negdje zapne nije grijeh.

[BusyBee]

da li biste i vi svom djetetu pomogli da dobije stalan posao u struci gdje je to ravno dobitku na lutriji?

Da, ako bih vjerovala u njeno znanje, strucnost i radisnost. I ako bi moja rijec i zalaganje za nju bili samo dodatni uteg na inace ujednacenoj vagi izmedju nje i ostalih kandidata.

[Mony]

ne vjerujem da si prošla ISTO što i ja

To je vrlo individualno...
Isto to i ja tebi mogu rec..
Nije bitno uopce, nije to poanta

ti bi pomogla, ja ne bih i sve 5

svatko ima svoje kriterije

Moji su kriteriji definitivno oni koje sam navela u prvom javljanju na ovom topicu.
Pomagala bih, ako ne bih vidjela da time svom djetetu cinim zapravo samo lose za njegov zivot generalno.
Mislim da sam sposobna u nekom datom trenutku biti toliko objektivna.

Nisu mi dragi oni roditelji cija su djeca (odrasli ljudi) takva da do 30. nisu radila nista, da im "starci" sve kupuju, placaju rezije, ako ne zive zajedno i sl.
Al mi nije draga ni ona krajnost da su roditelji na takvim pozicijama, na kojima mozda pomazu nekome ni ne shvacajuci (mozda) sto cine, al svom djetetu ne bi pomogli... da ga ocellice, sta li... :/

[vertex]

Mony, pitanje je da li se pomaže nauštrb drugoga. Ni sada ne mislim da su moja mala djeca važnija od druge male djece samo zato što su moja. To što ih volim beskrajno je nešto sasvim drugo.

[Sun]

ja sam protiv - ali načelno, tj u idealnom svijetu gdje i ostali igraju ferplej!

Utopija. Jer svi negdje imaju nekog. Pa ću tako ja besplatno kod zubara (i neću čekati u redu), netko će drugi na besplatni wellness, netko će se super zaposlit jer je tata faca... I uvijek će se naći netko povrijeđen i izigran...

Da sam u poziciji da mogu svoje dijete nekamo progurati, učinila bih to ako bi imalo smisla (ako mi je dijete sposobno za obavljanje tog posla i silno ga želi).

[maria71]

Mony, pitanje je da li se pomaže nauštrb drugoga. Ni sada ne mislim da su moja mala djeca važnija od druge male djece samo zato što su moja. To što ih volim beskrajno je nešto sasvim drugo.

X

mony nisi bila šikanirana po nac. osnovi,kad me već vučeš za jezik,ili možda jesi

ako jesi

onda se posipam pepelom

[Marsupilami]

Sigurno bih, ako bi pokazalo zelju za radom, usavrsavanjem, motivaciju a uz to sve i znanje za obavljanje takvih duznosti.
To bih shvatila kao pomoc u ostvarenju sna.

Ali da nema volju za rad i ako bi htjelo da da dodje na tu poziciju samo radi npr. vece place ili neceg slicnoga, a ne bi bio zainteresiran za rad nema sanse.

I sada kada su manji ih ne guram, uvijek ih pustim da pokusaju sami i tek kada vidim da ne mogu sami priskocim u pomoc, ali nikada, nikada necu nesto napraviti umjesto njih.
Ni sada, ni kasnije

[Maruška]

Da, ako bih vjerovala u njeno znanje, strucnost i radisnost. I ako bi moja rijec i zalaganje za nju bili samo dodatni uteg na inace ujednacenoj vagi izmedju nje i ostalih kandidata.

Upravo ovako.

[egemama]

Nisam željela takvu pomoć od svojih roditelja, niti bih je ponudila djetetu. Možda bih promijenila mišljenje ako bi mi dijete godinama bilo nezaposleno, ne znam, ne mogu se zakleti da ne bih.

potpisujem.

kad sam se prije puno godina upisivala na faks, pitala sam tatu hoce li mi pomoci ako se ne upadnem s obzirom da je on nekad predavao na tom fakultetu. odgovor je bio; ako se nisi sposobna upisati, nisi ga sposobna ni zavrsiti. jesam ga upisala, ali taj nisam i zavrsila

osobno mi se gadi nepotizam.

[Zdenka2]

Ja sam tu negdje gdje i vertex, flower i a zakaj. Ne podnosim nepotizam - ne mogu razumjeti ljude koji misle da je sasvim u redu zaposliti ženu ili dijete tamo gdje oni rade, koji vise po telefonima da bi negdje smjestili svoju familiju, mislim da to nije u redu. Kao što je netko rekao, to mi je u redu za privatne tvrtke, ali nipošto ne za državne ustanove i tvrtke.

Ja sam se sama zaposlila, bez ikakve veze, nitko nije ni prstom maknuo za mene za cijelo vrijeme mog školovanja niti kod zapošljavanja, a ja to nisam ni htjela. Za mene bi bila uvreda i omalovažavanje da su mama i tata "sređivali" moje stvari. Sve sam postigla svojim radom, dosegla sam vrh u struci i time se ponosim. Htjela bih da i moj sin bude takav, da si pametno izabere struku, da puno radi i da zasluži svoje pozicije. Osim što visoko postavljam kriterije moralnosti, imam dovoljno godina da vidim kako završavaju oni kojima su roditelji ravnali sve krivine pred njima.

Međutim, lagala bih kad bih rekla da sam 100 % sigurna da baš ni u jednoj situaciji ne bih ni prstom maknula da ga poguram. Nalazim se nekako u onome što kaže Ivana 2, da malo pogurati ako baš negdje zapne nije grijeh. Ovisilo bi o mnogim okolnostima. Ono u što sam sasvim sigurna jest da ne bih zanemarila moralnu dimenziju situacije. Ne bih gurala svoje dijete na uštrb drugoga koji više od njega zaslužuje neko mjesto. Sa mnom kao majkom bolje mu je da si bira struku daleko od moje, jer ga nikada ne bih gurala preko svojih kolega, mojim utabanim putevima.

[Mony]

Mony, pitanje je da li se pomaže nauštrb drugoga. Ni sada ne mislim da su moja mala djeca važnija od druge male djece samo zato što su moja. To što ih volim beskrajno je nešto sasvim drugo.

Ako se radi o natjecaju, onda je uvijek naustrb nekog (nekih) drugoga --> neki drugi puta ce biti naustrb mog djeteta...
Necu valjda bit predsjednica da mu uvijek budem u prilici pomoc

mony nisi bila šikanirana po nac. osnovi,kad me već vučeš za jezik,ili možda jesi

ako jesi

onda se posipam pepelom

Pa rekoh da nisi jedina..., kad me vec vuces za jezik.

Al to je drugi par rukava, mislim, i ne spada bas tematski pod ovaj topic.

[maria71]

ok, evo idem se zakopat pod etnu

al ima veze ,ako je samo to uzrok tvom/ mom nezapošljavanju,a zaposle nekog bez potrebnih kvalifikacija ......

[tweety]

Doduse, kuzim da je u nekim profesijama situacija vrlo specificna, i da stvarno bez veze ne mozes postati npr. sudac.

samo da ti srušim predrasudu. moja prijateljica je.
cura iz malog mjesta to je napravila bez veza u zg na općinskom sudu.ovo mi je baš lijep primjer pa sam ga morala navesti.

[tulip]

U mnogim firmama, pogotovo velikim, ako se mlad čovjek sam zaposli (npr. namjerno bira drugu struku od svojih roditelja i želi sve sam postići) i s puno entuzijazma uči i radi svoj posao- u principu završava kao šljaker (možda i solidno plaćen i sa vrlo zahtjevnim poslom), kojem se uvaljuje sve više posla, ali s obzirom da nije ničiji, napreduju neki drugi (koji isto mogu biti sposobni, ali su nečiji pa će se prije za njih stvoriti neka šansa). Naravno da ima izuzetaka i vrlo probitačnih ljudi koji će se svojim sposobnostima stvarno iskazati i takvima skidam kapu i uvijek mi je drago kad netko takav dobije šansu.
Mislim da bih svojoj djeci omogućila neke početne prednosti, pogotovo ako bismo bili u istoj struci - ne direktnim uplitanjem, ali svakako npr. informacijama i poznanstvima-upoznati s nekim ljudima, razgovarati o situaciji u struci, o konkretnim problemima, usmjeravati u probitačnija područja interesa, pomoći prepoznati dobre firme i perspektivne poslove...
Mislim da su meni falili roditelji tijekom studiranja, sve sam htjela sama, ali sam te godine provela isključivo u društvu svojih vršnjaka, i došla sam na posao kao da sam pala s marsa-nisam pratila ni politiku, ni gospodarstvo, niti sam pravo znala da li vrijedi firma u koju sam primljena, niti kako da se postavim da si osiguram što bolju budućnost na poslu.
Mislim da su bili u prednosti oni koji su više razgovarali s roditeljima, upoznali već tijekom školovanja neke poslovne i financijske aspekte, naučili razmišljati... Želim svojoj djeci pružiti takvu vrstu prednosti, mislim da im onda neće trebati klasična veza da upadnu na faks ili posao (prije ću ih usmjeriti da pokrenu vlastiti biznis i budu svoji gazde...koju god struku odabrali)

[a zakaj]

Doduse, kuzim da je u nekim profesijama situacija vrlo specificna, i da stvarno bez veze ne mozes postati npr. sudac.

samo da ti srušim predrasudu. moja prijateljica je.
cura iz malog mjesta to je napravila bez veza u zg na općinskom sudu.ovo mi je baš lijep primjer pa sam ga morala navesti.

pa veseli to cuti!

[Mony]

al ima veze ,ako je samo to uzrok tvom/ mom nezapošljavanju,a zaposle nekog bez potrebnih kvalifikacija ......

Ima veze ako su nekog zaposlili jer mu je mama/tata/rodjak na nekoj poziciji, a ne tebe.
E, sad, pitanje je jel to onda izricito na nac. osnovi ili samo zato sto je netko neciji rodjak, kuzis?
Na nac. osnovi je bilo (btw. ne znam dal da ovo bilo stavim u zagradu :? )nezaposljavanja bez obzira jel se kandidirao i neciji rodjak...



Zdenka, bas zato sto smo i MM i ja sve sami morali, zelimo pomoci svom djetetu (vec smo o tome razgovarali). Vise mu biti kao podstrek s nekom sitnom vezicom...

[BusyBee]

Slucaj 1.
Sin jedva zavrsio srednju, upisivali ga starci na dva faksa, svugdje je odustao. Nalazili mu poslove preko veza, odustajao. Nije sljakalo cak ni u obiteljskoj firmi. Sad je, opet preko obiteljske veze, nasao posao koji je zadrzao najdulje do sad.
Takvo dijete ne bih nigdje gurala.. mozda bih jednom (iako vec po nacinu na koji je zavrsavao srednju i bio na fakultetu mozes procijeniti da nece bas biti djelatnik mjeseca) i vise ne.

Slucaj 2.
Kcer zavrsila medicinu s 4.x prosjekom (manji od 4.5), ali nedovoljnim da tako skoro dobije priliku negdje raditi bar kao sekundarac. U tijeku staziranja, visekratno je pohvaljivana da je pravi radnik, da rijetko tko danas ima toliko volje i petlje raditi. Nude joj nesto, na odjelu koji je ne zanima ni malo, i ona bi cak i prihvatila, ali opet je tu neki drugi kandidat s napuhanim prosjekom (javna tajna da je napuhan), pokazao se kao neradnik, ali uzimaju ga jer ima veci prosjek za 0,x ocjene.
Godinu dana kasnije, od cega 6 mjeseci ocajnickog trazenja bilo kakvog posla u struci, gdje redovito dobiva odgovore da u grani koja nju zanima i zbog koje je zavrsila faks nema sanse bez prave, debele veze, dobiti cak ni mjesto sekundarca, otvara se natjecaj za nekoliko sekundaraca.
Bez nade da ce imati sansu jer nemaju veza u gradu u kojem ona konkurira, starci skuze da je njihov dugogodisnji prijatelj, poznanik jedne od osoba koje odlucuju o zaposljavanju. I odlucuju se da frend ipak nazove tu osobu i samo kaze da, ako im ova cura valja, razmisle da je uzmu.
Istovremeno, za nju se zalozio i lijecnik s kojim je suradjivala tijekom staziranja na nekom x odjelu - on ju je vidio kako radi i koliko je vrijedna i nazvao je drugu osobu koja odlucuje i rekao da se nece zeznuti uzmu li je.
Da nije imala "veze", nikad je ne bi ni pogledali.
Ali od tada, sve sto je dobila, zaradila je krvavim radom i trudom.

Ovaj drugi primjer je ono sto ja podrazumijevam pod "pomoci djetetu".

[maria71]

ne odgovaram konstruktivno jer lopatam pepeo

[čokolada]

Busy Bee, baš tako.

[a zakaj]

starci skuze da je njihov dugogodisnji prijatelj, poznanik jedne od osoba koje odlucuju o zaposljavanju. I odlucuju se da frend ipak nazove tu osobu i samo kaze da, ako im ova cura valja, razmisle da je uzmu.
Istovremeno, za nju se zalozio i lijecnik s kojim je suradjivala tijekom staziranja na nekom x odjelu - on ju je vidio kako radi i koliko je vrijedna i nazvao je drugu osobu koja odlucuje i rekao da se nece zeznuti uzmu li je.

ja sam sigurna da joj je ova druga veza vise pomogla nego prva.
i da, preko takvih veza sam i ja dobila poslove. Ali takve veze sam stekla svojim radom.

[Riana]

da li biste i vi svom djetetu pomogli da dobije stalan posao u struci gdje je to ravno dobitku na lutriji?

Da, ako bih vjerovala u njeno znanje, strucnost i radisnost. I ako bi moja rijec i zalaganje za nju bili samo dodatni uteg na inace ujednacenoj vagi izmedju nje i ostalih kandidata.

ovako

[Mony]

E, bravo, Busy Bee - to su oni moji kriteriji koje sam gore spominjala.

[Linda]

Pomogla bih bez razmišljanja i grižnje savjesti svom djetetu kad bi zadovoljavalo sve tražene kvalifikacije i kad bih vjerovala da će opravdati moje povjerenje.

[sofke]

to šte je navela BusyBee nije nepotizam nego preporuka, to je drugo

kad sam gledala novozelandske imigracijske stranice, oni su tamo mrtvi hladni izjavili kako se dkoro 70% poslova na Novom Zelandu dobija preko preporuke

i ja volim kad mi netko od povjerenja preporuči npr. dobrog frizera nego da idem na slijepo

[BusyBee]

Ma htjela sam na kraju i dodati da to sto ja mislim da bih napravila za svoje dijete i nije nepotizam u pravom smislu rijeci, ali me bilo strah da cu raspravu razvuci u smjeru sto je nepotizam.

[Zdenka2]

Slažem se s ovakvom vrstom pomoći o kojoj govori Busy Bee, s time što zalaganje ovog liječnika ne vidim kao "vezu" nego kao preporuku.

Također mi je OK ovo što kaže tulip o poznanstvima i informacijama koje dijete stekne preko roditelja. Takva vrsta prednosti jednostavno proizlazi iz obiteljskog života i to je sasvim u redu.

[tulip]

Meni se čini da mi je propust što nisam baš htjela slušati razmišljanja i iskustvo mojih roditelja u pogledu posla i financija. To ne možeš naučiti od ekipe u studentskom domu, a kad upadneš ko pripravnik u veliku firmu, jednostavno te odgoje kako njima paše. Iskustva npr. oca koji vodi vlastitu mesnicu mogu biti neprocjenjiva što se ponašanja u poslu tiče-možeš naučiti i o financijama,i o računovodstvu, i o pristupu klijentima... pa ti poslije primijeni na što hoćeš kad si jednom naučio osnove poslovanja

[mamma san]

).Makar sam imala takvih mogućnosti, nisam ih iskoristila (osim ako izuzmem posao u tatinoj firmi nakon faksa...ali bila sam sretna kad sam SAMA odlučila otići svojim putem. Svojim kontaktima).

Srednju školu sam odabrala sama i sama sam se upisala. Ono "usmjereno obrazovanje" (šuvarovo), odabrala sam sama...i opet sam sama upisala..moji nisu znali niti gdje sam otišla. Faks je bio moj izbor i upisala sam se samo zahvaljujući svojim ocjenama i svojim rezultatima na upisu ..i bila sam 57 na listi (ekonomija... ).

Svojem djetetu, smatram da moram pomoći tijekom njegovog obrazovanja da sazrije u onome što želi. Da se nauči boriti za sebe.
Osobno smatram da ću mu najmanje pomoći potezanjem veza i vezica da "uzmu baš njega" jer je on moj sin.
Ali, ako ga uspijem odgojiti tako da tijekom svojeg obrazovanja, povremenim poslovima izgradi sebe i svoj odnos prema odgovornosti, izgradi svoje samopouzdanje, stavove, usmjeri svoje želje i motive i nauči raspoznati ono što želi u životu, smatram da mu žicarenjem za posao ne trebam pomoći. Naprotiv, sa uspjesima i neuspjesima u životu mora se naučiti nositi. Neću mu nikad dopusititi da potone, ali da će uvijek dobiti vritnjak energije od mene.


I da ..ono što govori BB je drugo. To nisu veze. To su preporuke. A te preporuke, pogotovo ako nisu inicirane, su najbolji dio nečije poslovne biografije.
Ako moje dijete svojim stavovima, ponašanjem, kontaktima, odnosima prema poslovima (bilo kojim!!) uspije izgraditi takvu sliku o sebi, da ga ljudi sami od sebe preporuče za neki posao...ja sam uspjela. A i on.

S druge strane, ako kojim slučajem odgojim malu inertnu osobu kojoj nije bitno što radi u životu (Bože moj, pomogni mi da to ne učinim ), pomoći ću mu vezama da nađe neki posao u kojem će plivati..i biti sretan. Jer bojim se, da bez veza neće isplivati. :/

[mamma san]

Čitam što sam napisala...vidi se da sam došla sa g.o.-a..... no skužili ste bit, zar ne?

[tatek]

Potpisujem sve sto su napisale a zakaj, zdenka2, flower, vertex ...

Stjecajem okolnosti, nisam bas imao u zivotu puno prilika koristiti vezu, no i ta 2-3 puta sam odbio (ne kenjam, zaista jesam) jer si ne zelim kvariti cistu savjest i ne bih mogao samom sebi otvoreno pogledati u oci. Nije to kriminal, ali krsi moja osobna pravila ...
Nesto slicno ockujem i od svoje djece - ako se kandidiraju za nesto da budu dovoljno dobri da to zaista i dobiju/rade i ravnopravno se natjecu. Preporuka sa osnovom je OK, znjora kao zamjena za znanje i iskustvo nije.

[aleksandra70vanja]

Još uvijek nemam stalni posao, ne kažem da sam nešto turbo sposobna, ali mislim da nisam ni nesposobnija ni gluplja od mnogih mojih kolega koji su se zaposlili, naravno uz vezu, mislim da se u mojoj struci bez veze moglo zaposliti jedino u Mrduši donjoj.
Za one koji su bili bolji studenti od mene, s boljim prosjekom nisam nikad ni riječ rekla, ali mnogi koji su poduplali vrijeme trajanja faksa su završili specke, a ja gulim zamjene.
Više sam oguglala na sve, više se ničemu ne nadam.
I ne bi željela da moje dijete to prolazi, i ako ikad budem u situaciji progurati ću je.
Nije moralno, nije u redu da drugima radim ono što su radili meni i još uvijek rade, i nadam se da će se jednog dana zaposliti bez ičije intervencije, da ćemo do tada živjeti u jednom normalnijem društvu, ali ako bude problema, a ja budem mogla pomoći, to ću i napraviti.

[studena]

aleksandra70vanja pošten se isplati biti u poštenom društvu, ne znam za druge struke ali zdravstvo kod nas to jednostavno nije

[Zoila]

Potpisujem sve sto su napisale a zakaj, zdenka2, flower, vertex ...

Stjecajem okolnosti, nisam bas imao u zivotu puno prilika koristiti vezu, no i ta 2-3 puta sam odbio (ne kenjam, zaista jesam) jer si ne zelim kvariti cistu savjest i ne bih mogao samom sebi otvoreno pogledati u oci. Nije to kriminal, ali krsi moja osobna pravila ...
Nesto slicno ockujem i od svoje djece - ako se kandidiraju za nesto da budu dovoljno dobri da to zaista i dobiju/rade i ravnopravno se natjecu. Preporuka sa osnovom je OK, znjora kao zamjena za znanje i iskustvo nije.

dodajte i mene na taj popis potpisnika!

[MGrubi]

pošten se isplati biti u poštenom društvu

a u našem moš samo naj.....
pogotovo kad si u mojem malom gradu