Naravno da bih voljela kad bi moje dijete bilo obrazovano, ambiciozno i sposobno naći dobar posao bez ikakvih intrevencija, ali iskustvo me je naučilo da je u ustanovama koje su "na budžetu" to rijetko kad moguće.
Sama sam bila odgojena tako da imam povjerenja u svoje sposobnosti i visoke kvalifikacije, pa mi se događalo da me pretekne ne jednaki ili malo lošiji, nego čisti mediokritet, ali s vezom. Dugo mi je trebalo da shvatim (i osobito prihvatim) pravila igre...to zapravo niti ne mora biti neka "klasična" veza, ponekad je dovoljno da, dvoumeći se, ravnatelj kojem se ne da zagrebati dublje, prihvati nečiju bezazlenu sugestiju: znam ti ja nju, nije loša cura, znaš da je ona kći one naše...

U tom smislu bih se sigurno potrudila za vlastito dijete...ako će pravila igre biti takva kakva su sada...
(I nadam se da neće raditi u državnoj ustanovi )