ja sam svoje poslove, u struci, nasla bez ikakve rodbinske pomoci i bez puno frke.
Doduse, nije neka placa, i nije vecini pretjerano atraktivan posao, ali meni je drag.
Tijekom skolovanja isto starci nisu nikad intervenirali. Kaj intervenirali, ni na promociju im se nije dalo doci...

iz te situacije, suprotne onoj marie71, isto mislim da djetetu ne bih nikad pomagala.
Nedavno sam s muzem razgovarala o tome, o ozbiljno sam mu zaprijetila da ne smije nikad djeci na taj nacin 'pomagati' (on tu ima malo 'blaze' stavove).

Doduse, kuzim da je u nekim profesijama situacija vrlo specificna, i da stvarno bez veze ne mozes postati npr. sudac.
Samo, mislim da bih dijete unaprijed upozorila na to, prije nego bi se npr. islo upisati na pravni faks, i objasnila da ako to zeli, mora se sam/sama dalje i snalaziti.
Tu sam prilicno tvrda.
S druge strane, kad je u pitanju zdravlje, i kad je frka, pristala bih na svaku vrstu mita i korupcije :/