maria, pa i ja sam sve napravila sama, unatoč tati koji je iste struke.moj tata je sav jadan bio što ne želim da mi pomogne. ja sam s druge strane mislila da su on i mama puno nesebično uložili u moje znanje i da je sad red na meni da se iskažem. Radila sam u firmama u kojima nisu imali pojma za mog tatu. pa i sad radim u jednoj takvoj.maria71 prvotno napisa
ALI, to ne znači da ne bi pomogla svom djetetu ili djeci mojih prijatelja. bi i to svim silama.
moj je posao takav, da su me na drugom poslu zaposlili trudnu (prijavljena na puni iznos plaće), nakon porodiljnog su me zaposlili u "muškoj" struci, kao mladu, single mamu (postoji li gora opcija za poslodavca koji traži djelatnika za terenski rad?)(na još veću plaću isto puni iznos prijavljen). Moja je je neizmjerna sreća da mi je u struci veća potražnja od ponude i da sam se mogla bahatiti pred tatom odbijajući njegovu pomoć. s druge strane moja prijateljica, vrlo dobra studentica, tečno priča 4 strana jezika..........obija adrese šaljući molbe kojekuda. moj frend isto tako nekoć super student zaljubljen u svoju struku, nakon svih pustih testova inteligencije i koječega što je prolazio na razgovorima, gledao je kako uvijek netko drugi bude odabran. Iskreno vjerujem u sposobnost i jednog i drugog iz ove priče. I da imam žnjoru bez razmišljanja bi pokušala jezičac na vigi pretegnuti u njihovu korist. I za njih, a kamo li za svoje dijete. znam opet bi netko ostao kratkih rukava, ali životinja u meni ne dozvoljava da to bude netko tko je meni drag.
ja mislim da me (ne)zauzimanje za bližnje ne čini ni boljom ni lošijom osobom. u ovom je slučaju to meni igranje po nepisanim pravilima.I da nisam dobra jer sam glupa ,nego zato što sam odabrala dobrotu i poštenje kao svoj životni put....
(loša bi si bila da idem nekog nesposobnjakovića uguravati, ali to nikad ne bi činila).
 |
|||
Odgovori s citatom