Ti si tako pametan/pametna.

[anima]

ja Ninu uvijek pohvalim i smatram to ok.
Uvijek joj kažem i da je lijepa. Neki dan ona sama sebi kaže Nina je lijepa
Naravno da joj nikad nikad neću dozvoliti da o bilo kome kaže nešto ružno ili loše...a i mi se u njezinom prisustvu suzdržavamo od takvih komenatra...

[clumsy mom]

[quote="anima"]ja Ninu uvijek pohvalim i smatram to ok.
Uvijek joj kažem i da je lijepa. Neki dan ona sama sebi kaže Nina je lijepa
[quote]

Mislim da je ovde priča o O kako si mi lepa, sunce bakino/tetkino/komšinicino!!! na svakih pola sata, neovisno o menjanju garderobe, repićima ili šnalicama, cipelicama ili papučicama... To je ono tipa lepa si mi, bre, svakakva i čudom se čudim kako te rodiše tako lepu i ne mogu da prestanem da ti ponavljam koliko si lepa jer ne mogu da prestanem ni da se čudim. Ista priča i za pametna i slične prideve

Sasvim je normalno reći svom ili tuđem detetu da je lepo ili pametno ali ponavljati to kao papagaj naturavši mu pritom komplekse više vrednosti (uglavnom više jer će retko ko ponavljati ovoliko nekom detetu da je glupo ili ružno) je krajnje kontraproduktivno i mislim da smo se složili oko zaključka da mođe da izazove grdne probleme. Eto, toliko je mama ovde čija su deca baš lepa ili pametna ali one, vodeći se sopstvenim iskustvom, ne žele da to preterano nameću svojoj deci

[Zara1]

Moja svekrva svakodnevno govori svojoj kćeri (koja ima 12 g.), a i ostalim ljudima s kojima dolazi u kontakt kako je mala najljepša, najpametnija, najbolja, naj,naj,naj u svakom pogledu. To za sada relativno dobro funkcionira jer žive u maloj sredini i ne dolazi u kontakt sa mnogo različitih ljudi, ali sve si mislim koji će biti šok maloj kada krene u srednju školu u grad i shvati da ima i pametnijih i ljepših i boljih od nje.
Tako je njena kćer super i najbolja u školi, ali je s druge strane prošla sa 4 (što je ok ocjena) ali ipak znaci da nije najbolja .
Sva sreća da živimo 300 km dalje od nje i vidimo se jednom godišnje jer ja poludim kad počne sa svojim pričama u superlativu (koje uopće nisu opravdane).
Samo se nadam da kada rodim neće i mojem djetetu puniti glavu sa glupostima i uzdizati ga u nebesa. Kad je njeno djete u pitanju mogu šutjeti, ali na mojem neće liječiti svoje komplekse.

Da me se krivo ne shvati, smatram da se djete mora pohvaliti ako napravi nešto dobro i vrijedno pažnje, ali ovo što ona radi izaziva više štete nego koristi.

[anima]

meni je moja Nina toliko lijepa i pametna da se ne mogu prestati čuditi iz minute u minutu i iz dana u dan...sva mi je čudesna
to ne znači da joj to govorim non stop ali kad ju češljam i umivam kažem joj da to moramo napraviti da bi bile lijepe ne stavljam joj trakice, špangice, repiće... A kad izvali nešto genijalno onda joj kažem da je i pametna, što ima loše u tome. Ja se ne sjećam uopće da su me moji nekad hvalili, i mislim da ima više štete u tome nego pretjerivati...mada svaki zdrav i noramalan čovjek zna da ne treba pretjerivati ni u čemu

[clumsy mom]

Samo da objasnim, da ne bude da sam htela da uvredim.

Nisam mislila da ti Ninu preterano hvališ nego da ovde ne pričamo o normalnom ophođenju prema detetu koje ti upražnjavaš već o onom preteranom čuđenju čudu. Ili još tačnije, opomenula sam te da je tvoje hvaljenje deteta normalno i da mi kritikujemo ovo nenormalno

[mama courage]

"ne kritiziram tebe nego tvoje postupke".

ajd ti to djetetu od tri godine objasni. da ne kritiziras njega/nju, nego njegove/njene postupke. osobno mislim da se s takvim jezicnim zavrzlama previse opterecujemo.

evo naseg problema, zxuja cim se nece igrati s bakom govori da baku ne voli. a ova opet, k'o malo dijete , se naljuti na svako zxujino "ne volim baku", umjesto da shvati da to samo znaci da se ne voli sada igrati s bakom il je u strahu od toga da bakin dolazak znaci prekid igre sa mnom. i sad ja zxuji objasnjavam da se tako to ne kaze, nego treba reci baki: bako ja tebe volim, al bih se sada radije jos malo igrala sa mamom. opterecujem dijete tim glupostima (koje i nisu gluposti, al mislim da nisu za njenu dob, jer daj boze da je ona shvatila bit svega), jer kao sto rekoh, vidim da mi mama digne nos svaki put kad ova veli: ne volim baku. a pola sata kasnije veli da je voli. a obozavaju se inace. al eto...

ne znam, mozda podcijenjujem intelekt svoje kceri, al stvarno ne vjerujem da ona sada jos moze skuziti bit i razlike u tim recenicama. jedino sto moze skuziti je da ne zeli biti "mala beba", a i da ne zeli odrasti.

[anima]

Samo da objasnim, da ne bude da sam htela da uvredim.

Nisam mislila da ti Ninu preterano hvališ nego da ovde ne pričamo o normalnom ophođenju prema detetu koje ti upražnjavaš već o onom preteranom čuđenju čudu. Ili još tačnije, opomenula sam te da je tvoje hvaljenje deteta normalno i da mi kritikujemo ovo nenormalno

tako je mada, ja se zaista čudom čudim čudu i svojoj čudesnoj Nini i majci prirodi koja ju napravila i donijela na svijet, ali onako, u sebi

[camel]

ja svom djetetu govorim i da je pametna i da je lijepa.
često. ne mogu si pomoći.
nisam primjetila da misli da je ljepša ili pametnija od ostale djece, jedino je jednom onako za ozbiljno ustvrdila da je ona pametnija i od tate i od mame.
ne znam otkud joj to

[tulip]

Osim ovog pretjerivanja u pohvalama, mislim da treba pripaziti i na suprotno, da ne zaboravimo pohvaliti dijete kad to zaslužuje i dati mu pravo da proslavi i da se ponosi ako je u nečemu najbolje. Ovo možda više mislim na veću djecu, kod koje se već vide neke sklonosti.
Meni je baš bez veze kad se npr. kod djece koja su stvarno među najboljima u školi u nekom trenutku to počne podrazumijevati, pa su pohvale reda radi. Pa se već unaprijed veli "sigurno imaš sve petice", a ono npr. četvorka iz likovnog i tu se sad to dijete osijeća kao da nije uspjelo jer nema sve pet, umjesto da se naglasak stavi na sve ono super.
A kolegica dobije bicikl jer je prošla s četiri (nisam ni za to, ali samo kao primjer, više mi se sviđa samo znanje kao motiv učenja, a onda nagrada kao iznenađenje). Ili npr. super sportaša ignoriraju u nogometnim uspjesima jer je loš u školi.

Ako umanjuješ vrijednost uspjeha kako se dijete ne bi umislilo, na kraju dobiješ preskromno dijete, koje misli da njegovi uspjesi baš nisu nešto, da baš nije lijepo... (i ne zna kasnije sam sebe "prodati" npr. u poslu).

Ja sam za to da se dijete nauči razlikovati u čemu je bolje, u čemu je prosječno, u čemu nema talenta. I da s ponosom donese kući peticu ili nagradu. Da se više usmjeri ka onom što mu bolje ide, ali isto tako da može malo drndati po gitari iz čistog gušta, makar nikad ništa od toga. I da nauče da nismo svi inteligentni na isti način, niti učimo na isti način. I da uspjeh u školi ne znači uspjeh na poslu... I takve stvari..
Pa ja to ne mogu kratko napisati da se ubijem...

[bony]

ja cesto svojoj djeci naglasam da su pametna i divim se njihovim uspjesima. vidim da procvjetaju nakon komplimenta i to mi je u ovoj fazi dovoljan poticaj.

Isto tako.

Često puta čujem tu rečenicu i od drugih i moram priznati da do sad nisam o tome razmišljala s nekog negativnog stajališta, nego baš naprotiv.

mislim da su neki krivo shvatili poantu,nije stvar da se dijete ne pohvali,nego da se prehvali u nekim stvarima koje su u skladu i normalne za njegovu dob.to naručito dolazi sa strane baka,koliko sam ja primjetila.I ne toliko da hvale dijete samo, nego drugima se hvale kako je njihovo jako pametno..kao pametnije od drugih.tako i moja svekrva,joj kaže kako je pametan on sve zna,a ona misli da ako zna brojat do 20 da je lumen,i tako brdo stvari koje bezveze diže u nebo.....
E takve stvari mene živciraju,što nekažem da dijete netreba hvalit,naprotiv,pa svi smo mi sretni kad nas hvale,pogotovi mi žene kad fino skuhamo,pećemo kolaće itd......naravno da trebamo pohvalu jer nebi više sa guštom radile,isto tako i oni.

[mama_jos_malo]

Ti si meni najljepša i najpametnija.

Eto, tako ja svojoj kćeri govorim.
Jer je to istina. Ona je meni naj i sve. Ne uspoređujem je.

Nije dobro pretjerivanje ni u čemu. Ipak, želim joj biti oslonac i mirna luka u životu. Želim joj biti potpora kad joj bude i teško, ja sam njena mama i želim joj poslati poruku da je kod mene i sa mnom sigurna, lijepa, pametna, dobra. Ne želim je preventivno manje hvaliti, da se ne bi umislila. Tko će je hvaliti, ako ne ja, ili njen tata ?(moj profesor na faksu je znao reći: Djeco, hvalite se sami, a tko će drugi ) Jer to može otići u drugu krajnost.

Mislim da nema ništa loše u podsjećanju djeteta da je lijepo i pametno, dobro, sposobno, vrijedno...
Često mi odrasli zaboravimo na te osoine nas samih (hvala Bogu na partneru i prijateljima koji nas podsjete da smo im naj...)

Hvalim je i kad nešto dobro učini (još smo u fazi jedenja kašica ), kažem joj Bravo, sve si pojela. Ponosna sam na tebe. Sviđa mi se kad jedemo zajedno.

[bat'ko]

Imam baku koja je to i meni govorila i po sebi i na svojem primjeru sudim. Naime, mislim da isčuđavanje, zazivanje svih svetaca i sl. reakcije na neku stvar koje dijete napravi po prvi put nije normalno koliko god rano bilo. **** Meni je puno važnije podupirati i ovacijama nagrađivati upornost.

to je njihov način podupiranja i izražavanja sreće. ja ih ne bih sprječavao u tome. neka si daju oduška. ti se možeš donekle kontrolirati, ali bakama i djedama je njihovo unuče najpametnije, najljepše i zašto da skrivaju istinu. tako to ide

[bat'ko]

to naručito dolazi sa strane baka,koliko sam ja primjetila.I ne toliko da hvale dijete samo, nego drugima se hvale kako je njihovo jako pametno..kao pametnije od drugih.tako i moja svekrva,joj kaže kako je pametan on sve zna,a ona misli da ako zna brojat do 20 da je lumen,i tako brdo stvari koje bezveze diže u nebo.....

ja sam odgajan strogo, a već sada vidim kakvi su prema maloj princezi. med i mlijeko.

općepoznata je činjenica da bake i djede postoje samo da pokvare i razmaze unuke i da se hvale njima

[tulip]

ma meni je baš slatko kad baka nosi u torbici slikice i onda se sretne s prijateljicom -isto bakom, pa skupa gledaju slike i vidiš im u očima sjaj i ponos.
ali ima i onih koji fakat pretjerano hvale svoju djecu pa im se poslije susjede smiju

[bebibranka]

to je njihov način podupiranja i izražavanja sreće. ja ih ne bih sprječavao u tome. neka si daju oduška.

Sve ovisi koliko vremena s njima borave,ako je češće tada to nikako nije dobro, dok posjete jedno tjedno ili mjesečno sigurno ne ostavlajju jači dojam na dijete.

[sladjanaf]

ja bih voljela jednu takvu baku....

moja sveki svoju djecu nikad nije hvalila. očekivalo se da se sve napravi dobro - to je normalno, šta se normalno ima hvaliti.

kad se nešto napravilo loše, onda se kritiziralo danima i spominjalo godinama.

moju djecu pohvali tu i tamo samo zato što kuži da MM i ja imamo drugačiju vrstu odnosa prema djeci nego što je imala ona. ali to je sve onako kao naučeno, ne misli ona iskreno da je Diana nešto napravila jako dobro - može to i bolje, samo treba punoooo raditi.

[Trina]

I ja svojoj djeci često govorim kako su MENI najljepši.Isto tako svaki njihov uspjeh hvalim i usput spomenem koliko su pametni(naučili čitati i pisati s 4,sin najbolje u svojoj grupi riješio testove za školu isl).Ali uz to im naglašavam da je svakoj mami njeno dijete najljepše i to što su oni meni savršeni ne znači da su i svim drugim ljudima.Isto tako da je puno vrijednije biti dobar i ponašati se lijepo prema drugima nego što imaju okice za zavesti sve oko sebe .Smatram da je inteligenciju i svaki uspjeh vezano za to jako važno naglasiti jer im je to velik motiv za učenje i svladavanje svega novoga ali znaju i da je neuspjeh nešto normalno i uobičajeno i svoje neuspjehe doživljavaju pod normalnim i nikad ih ne obeshrabruje.Kao i što znaju da i mama i tata često griješe jer ljudi nisu bezgriješni.

[Trina]

I ja svojoj djeci često govorim kako su MENI najljepši.Isto tako svaki njihov uspjeh hvalim i usput spomenem koliko su pametni(naučili čitati i pisati s 4,sin najbolje u svojoj grupi riješio testove za školu isl).Ali uz to im naglašavam da je svakoj mami njeno dijete najljepše i to što su oni meni savršeni ne znači da su i svim drugim ljudima.Isto tako da je puno vrijednije biti dobar i ponašati se lijepo prema drugima nego što imaju okice za zavesti sve oko sebe .Smatram da je inteligenciju i svaki uspjeh vezano za to jako važno naglasiti jer im je to velik motiv za učenje i svladavanje svega novoga ali znaju i da je neuspjeh nešto normalno i uobičajeno i svoje neuspjehe doživljavaju pod normalnim i nikad ih ne obeshrabruje.Kao i što znaju da i mama i tata često griješe jer ljudi nisu bezgriješni.