Nažalost neznam kad je ko na godišnjem al moram napisati neke stvari u vezi s našim prekrasnim rodilištem.Naime,išla sam na tečaj i oduševila se sa svima koji su predavali.Bila sam sretna kaj budu tak divni ljudi,bar neko od njih,prisutni kad budem rađala.Sestra Erika je primjer kakva sestra treba biti.A na dan poroda :shock:.Sestra koja me primila kad sam došla rodit samo da mi nije rekla:" Kaj si sad baš došla,za pol sata mi završava smjena".Uopće neću više trošiti riječi na nju.Sestra koja klistira i brije-ajde,donekle.U rađaoni mlada primalja-prekrasna.Sestra Erika me došla pozdraviti,prepoznala me s tečaja.Porod završen nakon dugih 10 sati,doktor koji me porađal(nažalost nije Jukić)me tak zašil da mjesec i pol nisam mogla hodati.U sobama rooming in-prekrasno.Ono kaj nije prekrasno su sestre.Čovjek bi pomislil kak im je lijepo cijele dane samo s bebicam a kad ono jedna izjavi:"Joj, vi me budete jednog dana sve koštale..."Druga,tek došla s faxa veli:" Ja nikad nebudem imala djecu,dok vidim sve to tu..."Mi zbunjene,naravno.Moj mali je moral na sunčanje,pa su mi ga odnesli i spavanje bez njega prek noći mi je bilo užasno a i hormoni su ludovali pa sam se plakala. Onda mi je došla jedna od sestara i "onak" pita:" A kaj se vi sad plačete?"Skoro sam joj rekla kaj mislim,al nije bila vredna toga.I kad sam napokon išla doma,nisu mi koze ni dale paket " Sretna beba".Uglavnom,koma.Zgrada je prekrasna,pojedinci u njoj isto tak ali neki nisu zaslužili da rade s bebicama.Je, jedna od sestara je izjavila da kad je završavala školu molila je Boga da je ne stave u rodilište.Onda znate s kakvim veseljem radi tam.Šteta.Nadam se da vi nebudete imale takve uspomene.[/b]