Anita, ako imaš gdje rolati, obavezno se upusti u taj pothvat. Rolanje je nešto predivno, kad se skroz opustiš i stegneš sigurnost imat ćeš osjećaj kao da letiš.

Jedino što mi neopisivo fali kod mog starog kvarta je to rolanje. Bila sam na 5 min. od Jaruna i skoro svaki dan radila sam minimalno 2-3 kruga na rolama.

Rolati sam počela kao dijete - s nekih 5 ili 6 godina, na prevelikim sekinim rolama iz Amerike (br. 40!!!! Ja sam tad imala valjda 30...Utrpala sam hrpu vate i deri. To su bile one "disko role", dakle, s tenisicom, što je u to vrijeme, kad su role uglavnom bile onaj bijedni nastavak za cipele, bila prava novotarija). Dugo sam rolala na tim rolama, mislim negdje do 1995. kad mi je mama iz Njemačke dofurala ove moderne s kotačićima po sredini kakve se furaju i danas. Ah...Odmah sam skužila sistem.

Stvarno dobro rolam, ali MRZIM rolati po terenu koji nije savršeno gladak. Nije mi problem, mogu ja i po travi, ali onda nema te brzine, lakoće, kad noge idu same od sebe, a ti samo lagano kliziš tijelom...

Nisam rolala već 5 godina, otkako živim ovdje.

Btw, ozlijedila se nisam nikad (bilo je izgrebanih koljena i modrica, ali to se ne računa), a mislim da te ne mora biti strah za prste, nema neke velike vjerojatnosti da ćeš ih ozlijediti.

Nabavi si dobre role!! Silikonski kotačići, moraju fino kliziti, biti udobne... I kliži samo po finom, zaglađenom asfaltu, sve ostalo je grijeh.

Sretno...Zavidim ti!