Citiraj zg franka prvotno napisa
Ja nisam imala nimalo lak porod (prvorotkinja - dečko 4170 g, 53 cm), na dripu, tiskanja trbuha, trudove koji su s prekidima trajali gotovo 2 dana.... (ako želite mogu ispričati priču svog poroda). Ispucala bez obzira na rezanje uzduž i popreko, nisam mogla sjediti 2 mj., žuljevi od izdajanja, kefal hematom na glavici malenoga..... Bilo je svašta, no za vrijeme poroda nije mi palo na pamet vrištati i derati se. Zaista sam se trudila svu snagu iskoristiti za tiskanje i petnih žila i nisam uspjela do kraja obzirom na ručno istiskivanje po trbuhu doktorice. Moram priznati da mi cijelu godinu nije palo na pamet tako skori drugi porođaj. No optimista sam po prirodi i to sam shvatila kao prirodan čin koji su prolazile milijarde žena kroz ljudsko postojanje.
franka, napisi pricu s poroda ako zelis, naravno
htjela bih prokomentirati ovo sto si napisala o svom porodu. nazalost, to je bio tipican interventan bolnicki porod, koji je svjetlosnim godinama daleko od prirodnog poroda kakav nam je priroda namijenila i za kakav nas je opremila. drip, lezanje, nemogucnost kretanja, bez bliske osobe i privatnosti, tiskanje trbuha, rezanje... sve su to procedure koje su tvom porodu oduzele prirodnost i slicnost s porodima koje su zene milijunima godina uspjesno prolazile, po 10-20 puta u zivotu.

sto se tice pucanja, nisi popucala usprkos rezanju, nego dijelom upravo zbog rezanja, a takodjer i zbog dripa, tiskanja trbuha i lezanja. da nisi imala drip koji te tjerao na tiskanje onda kada jos medjica nije bila dovoljno rasirena, da si stajala ili bila u nekom slicnom polozaju, da su ostavili tvoj trbuh na miru, bila bi sasvim drugacija prica. ali, to je jos uvijek svakodnevna praksa i realnost u nasim rodilistima... :/