Da on sam ode u sobu i legne u krevet - ne mogu ni zamisliti.
Ali ipak nemamo problema s uspavljivanjem. Čitamo priče i to je to. I meni su ti trenuci ugodni, ne samo njemu.
Poslije čitanja se gasi svjetlo, onda on traži piti vode, popije gutljaj-dva i onda je mir.
Doduše, imali smo jedan period (zimus), kad bismo ga polegli u krevet, rekli laku noć i ugasili svjetlo. Nije se bunio, ali nakon nekog vremena primijetili smo da mu fali bliži kontakt navečer i vratili smo se čitanju priča. Zasad nam to svima odgovara.
Mene muči jedna druga stvar, a to je duda koju još uvijek ima za spavanje. Moj se veliki dečko po noći pretvara u bebu s dudom i pelenom. I nisam baš sretna zbog toga, ali ne želim mu ništa uzimati na silu. Bar je po danu ne nateže (i tu smo bili vrlo dosljedni).

Eh, da - spavamo svi u istoj spavaćoj sobi, jer dječju sobu nemamo (a u ovom stanu je nećemo ni imati)