Ajoj,i ko nas je slično.Iscica me cijelu i opet plače i ja opet dam da cica iako znam da vuče na prazno.I svaki dan kad se počne spuštati noć mene hvata lagana nervoza jer znam da ćemo se cijelu noć nacicavati.Do sad smo joj 2 ili 3 puta dali adaptirano jer stvarno više nije bilo za gledati kako se sirota muči.A i malo me muči to što mi cice nekako mlohavo djeluju,kao da nema dosta mlijeka u njima.A nekad mi znaju biti tako teške i tvrde.Zašto se to događa?I zašto je po danu uvijek bolje nego po noći?
Znam da je još mala i da joj treba vremena.Samo se nadam da će to vrijeme već jednom doći jer je ovo užasno iscrpljujuče.Ajde,barem sam plakat prestala.I to je nešto.Sada samo pozitivno razmišljamo.