Djeca koja vam nisu "sjela"?

[Maslačkica]

Jučer sam skontala ovo: da mi sva djeca jednostavno ne sjednu
Ne znam zašto.... valjda nam svi ljudi ne sjednu, pa kako su oni mali ljudi...i baš mi je užas zbog toga.

Uvijek svi govore kako nema ružne bebe - e pa...ja sam ih vidjela! Ne puno, ali opet...

I imaju 4 bliske prijateljice djecu i jedna od njih ima curicu koja je napunila 1 godinu i znam se igrati s njom i ovo i ono, ali nema u meni ONAJ osjećaj koji se javlja prema drugoj djeci, čak osjećam neku odbojnost prema njoj.... a ne znam zašto.... i curica je slatkica, ali kako mi se taj osjećaj javlja nije mi ni lijepa, ni ništa...

Ovo sve je pokrenulo jer je jedna od njih rodila prije neki dan i jučer sam bila kod bebe i toliko mi se svidjela da sam se maltene zaljubila u nju. A ovu drugu sam vidjela isto kada se rodila, ali ni tada nisam imala TAJ osjećaj i to me potaklo na razmišljanje da bih skontala o čemu se radi i zašto se ne mogu unijeti u igru sa tom curicom....

Da li se i vama to desilo?
Pomišljam da nije povezano sa roditeljima nekako, ali ne znam ni to...

Sve bi meni to bilo jasno da se radi o djetetu koje ima već nekoliko godina pa da mogu to povezati sa djetetovim ponašanjem, pa da se dijete baca na sve strane, pa da mi se to ne sviđa.....pa bih rekla, ali ovako.... :shock:

[sorciere]

pa možda stvarno ima veze s roditeljima... :/

radila sam svojevremeno s tipom koji je "zločesta" osoba. jednog dana je doveo sina... mali je bio jako pristojan, ali - toliko je negativno "zračio" - da sam ostala na daljini od nekih dva metra.. jednostavno nisam mogla bliže... :?


ja stvarno volim djecu, i kad znam da ih ne smijem dirati - buljim u njih ponekad i bezobrazno ... jednostavno gledam i , i ne mičem se... (i guštam! )

al jedno sam uspjela "dobiti u ruke" .

prije par dana u jednom sportskom dućanu gledam orbitrekove. do mene dolazi jedan maleni, ja ga stalno mičem da ga pedale ne dohvate, objašnjavam - ali on ni makac... pričam ja, pričam - on me gleda - i ništa...

ja malo :/ , ali mislim - možda mu niko niš ne objašnjava - pa ne kuži kaj ja hoću. pitam di je mama - on pokaže... vratim ga mami, mama crkava od smijeha - i evo malog opet kod mene...

meni već bedasto, stavim mu nogice na orbitrek, držim ga (mama gleda), pokažem kako se pedale miču pod njegovim stopalima - i opet ga vratim mami... ona opet crkava ...

i čujem odjednom: daniel, vieni kvi... laša la sinjora... (tak nekak, otprilike... )...

pogledam prodavača, a i on ... i kaže: mislio sam da ste me čuli kad sam rekao da je mali talijan...

[kloklo]

Sorci

[Maslačkica]

Sorci

A ti misliš kakva je to mama!!!!

[bony]

evo baš mi je drago zbog ove teme jer mislila sam da sam ja jedina koja tako osjeća.Kod mene nije slučaj da zbog roditelja tako osjećam jer od istih roditelj jedno dijete mi nikako neide pod kožu, od rođenja , a s njihovim drugim djetetomje slučaj obrnut.Osjećam se glupo zbog tog,nije u redu i iako se ja ne ponašam drukčije prema njemu,osječaji su tu.

[ana.m]

Sorcie ...

I meni ima djece koja mi ne sjednu, ali to su uglavnom klinci iz parka koji se agresivno, bahato i bezobrazno ponašaju :/ . Jednostavno mi ne mogu biti simpatični.

[mama courage]

imala sam i ja odbojnost prema jednom djetetu. zbog roditelja sigurno nije bilo. dijete je stalno kmecalo i kmecalo i bilo lose volje i nekako na svoju ruku, nekako cak bih rekla antipaticno. ne znam si objasnit taj osjecaj. ne znam jednostavno mi nije "sjelo", mada sam ga nastojala zavoljeti, kao dijete mojih prijatelja. nije da ja dijete ne volim, nego nekako ne znam kako to objasnit. najsmjesnije mi je kad danas slusam majku tog djeteta kako se hvali kako je njeno dijete bilo super kao malo i kako nije plakalo, kako nije bilo problematicno. boze, kako su roditelji ponekad neobjektivni i brzo zaboravljaju. :/

inace, takodjer ne volim bezobraznu i bahatu djecu.

[Maslačkica]

evo baš mi je drago zbog ove teme jer mislila sam da sam ja jedina koja tako osjeća.Kod mene nije slučaj da zbog roditelja tako osjećam jer od istih roditelj jedno dijete mi nikako neide pod kožu, od rođenja , a s njihovim drugim djetetomje slučaj obrnut.Osjećam se glupo zbog tog,nije u redu i iako se ja ne ponašam drukčije prema njemu,osječaji su tu.

Tako i ja...

dijete je stalno kmecalo i kmecalo i bilo lose volje i nekako na svoju ruku, nekako cak bih rekla antipaticno.

Ovo dijete nije ni kmecavo, ni arogantno, ni ništa... mislim, to je beba! - ima 1 godinu, ali je znam od rođenja, ali jednostavno kada sam je 1. put vidjela nije mi sjela... a ne znam zašto....
Pitala sam MM za to isto dijete, a on meni kaže da mu je baš lijepa i draga, a meni nije... :shock:

[tinkie winkie]

ja se uglavnom ne mogu sjetiti niti jednog djeteta koji bi u meni pobudio takve feelinge.... Ali zato MM

[maria71]

pa ja ne volim hrpu ljudi i kaj onda....djeca su mi ok


odbojna mi je bila jedna curica koja mi se popišala u krilo kad sam imala 14,15, godina

i dan danas kad je vidim, odmaknem se od nje

istina sad ima 21 ,al trauma je trauma

[ana.m]

Maria

[mama courage]

pa to dijete mi od rodjenja nekako nije sjelo. ne znam ni sama.

[aleksandra70vanja]

maria71 , pa nije dijete krivo, nisi valjda takvo zlopamtilo, još ću razmisliti o kavi

[Loryblue]

oh naravno da mi sva dica ne sjednu.

čak dvoje mi nikako ne mogu sjest i kad pokušam analizirat više mi nisu sjela zbog njihovih mama nego zbog samih sebe. dica ko dica (konkretno ovo dvoje) mame predstavljaju ko svece, a ono "vrazi" samo takvi. dovoljno je da mama okrene glavu, oni će neko dite u prolazu udrit kamenom u glavu. a i da mame to vide opet će naći opravdanje kako je eto to dite što je dobilo po glavi krivo jer je tuda prošlo. a njihovi sinci jedinci inače to nikad ne bi napravili da nisu izazvani. i zbog takvih i sličnih situacija mi ni to dvoje dice nikako da sjednu.

i ima još nešto: jesam li luda ili šta, ali meni izrazito ružna dica nikako ne sjedaju. ma mogu bit slatka, simpatična, vesela, ali mi opet nekako ne sjednu.

[sunce]

A meni je samo žao kad pročitam izraz 'ružan'. Za bilo koga.

Ljepota je vjerojatno najrelativniji pojam ikada.

Za mene nema 'ružnih' ljudi. Ni dobrih i/li loših. Samo dobronamjernih ili manje dobronamjernih.

[maria71]

maria71 , pa nije dijete krivo, nisi valjda takvo zlopamtilo, još ću razmisliti o kavi

ja sam rak u horoskopu

ajde ,ajde neki su preživjeli kavu sa mnom

[sorciere]

ajde ,ajde neki su preživjeli kavu sa mnom

ne samo preživjeli, nego i uživali .

[aleksandra70vanja]

kud plovi ovaj brod

[anima]

i ima još nešto: jesam li luda ili šta, ali meni izrazito ružna dica nikako ne sjedaju. ma mogu bit slatka, simpatična, vesela, ali mi opet nekako ne sjednu.

[/quote]

također

[hrčkić]

slažem se uglavnom s gore navedenim, i mada svi nekako na glas trube kako su sva djeca lijepa i slatka i divna, ja takve izjave doživljavam kao prilično licemjerstvo. Naime, i mala djeca imaju svoj temperament i karakter koji se na neki način očituje u njihovom ponašanju ili naprosto zrače pozitivno odnosno negativno, pa kako nam iz istih razloga ne sjedaju neki odrasli, ne vidim zašto smo svi opterećeni da bi nam sva mala djeca morala jednako dobro "sjesti".

A to kako su sve bebe iste i sva mala djeca lijepa i slatka, mi je jednako bez veze kao i ono da je svaka žena lijepa - čiste floskule. Osim toga, zaista ne vidim zašto bi sva djeca odnosno žene morale biti lijepe, kao da inače ne vrijede....

[angelina1505]

Potpisujem hrčkić od prve do zadnje.

Ni meni sva djeca kao ni svi ljudi ne sjedaju. Nismo mi svi karakterno kompatibilni, inače bih imala 1000 prijatelja .

A što se tiče ljepote, isto sam primjetila da su mi ljepši često draži, slađi, i je, neugodno mi je zbog toga pa o tome šutim u RL.

[mendula]

A meni je samo žao kad pročitam izraz 'ružan'. Za bilo koga.

Ljepota je vjerojatno najrelativniji pojam ikada.

Za mene nema 'ružnih' ljudi. Ni dobrih i/li loših. Samo dobronamjernih ili manje dobronamjernih.

Potpisujem!

Neugodno mi je čitati kako se gotovo hvalite da i vi znate neko dijete koje je "ružno". Još mogu razumijeti odbojnost prema osobi djeteta kao projekciju odnosa prema roditelju ili kao neodobravanje djetetovog ponašanja. Kvalificirati IZGLED djeteta kao ružan mi je šovinizam. Nit je dijete krivo nit zaslužno za to kako izgleda. Procjenjivati mu ljepotu znači tražiti mu manu radi koje bismo se mogli osjećati nadmoćno. Nad malim djetetom... Jadno.

Ne mogu da se ne sjetim one uzrečice - ljepota je u oku promatrača. Po mom mišljenju, jednako ljepota duše, ljepota ponašanja ili ljepota lica...

[AdioMare]

mendula,

[sofke]

točno tako, ljepota je u oku promatrača, a sto očiju...

od našeg prijatelja kćer kad se rodila nije bila lijepo dijete, imala je strašno veliku glavu, ekceme po licu, onak, koma...ono, daješ komplimente mami da je dijete slatko, ali jednostavno ne možeš protiv sebe, ružno i gotovo

danas je to šestogodišnja curica i zbilja je slatka, bujna kosica, sitna, zgodna, pravi curetak..

bez lažne skromnosti, djeca me vole, lako s njima uspostavljam kontakt, volim s njima razgovarati i zanimljivi su mi..svejedno, nisu mi sva djeca simpatična, ne volim 'podmuklice', agresivne klince kojima je isključiva preokupacija da lupe drugoga kad misle da ih ne gledaš..inače su mi klinci općenito jako fora, ne dijelim ih po izgledu, ali mora se priznati da ima lijepe djece i one manje lijepe..nitko ne tvrdi i da su ona manje lijepa manje vrijedna

i ja bi rado bila ljepotica, ali eto, nažalost, ljepota je u oku promatrača..

[AdioMare]

daješ komplimente mami da je dijete slatko, ali jednostavno ne možeš protiv sebe, ružno i gotovo

Je, pa, sofke, ovo mi je skoro jednako grozno od sortiranja djece prema izgledu.

Pa zašto se pretvaraš? Jer netko to želi čuti?

Ako ti se ne sviđa bebino lice, pa onda ti se možda sviđa refleksni smješak? Zijev malog somića? Protezanje malog lavića? Ozbiljno zanimanje koje beba pokazuje za pridošlice?
Ni to?
Onda je problem u tebi.

[sofke]

da zijev malog somića

jel ti to zbilja pričaš o ribi somiću ili je to neka usporedba s djetetom, ne kužim..ak su tebi mali ribe-somići slatki, ja ne znam, meni nisu nešto posebno

možda mala zmijica..ili maleni bebe-mravi?

oni su isto bebe i po defaultu bi mi isto trebali biti slatki..mogla si uzeti i primjer bebe pande..tko ih ne voli kad su tako lijepi?

ili primjer malih beba štakorčića..ili preslatkih goluždravih ptičica golupčića kad se izlegu, čovjek ih poželi baš maziti

ili su samo ovi krzneni slatki i njih volimo, a ovi drugi nisu i njih treba deratizirati

ili možda i ti imaš neke kriterije što je lijepo i slatko, a što nije

znam da sam se politički nekorektno i predirektno izrazila pa će se sad tu svi onesvješćivati zbog moje bešćutnosti..beba ružna..pa dobro onda, bila je ne baš jako slatka i nije se to moglo ne zamijetiti..svejedno sam se cijelo popodne zabavljala s tom bebom, jer kao što rekoh, djeca su mi fora

[AdioMare]

Sofke, vidim gdje je problem.
Žao mi je zbog tebe.

[angelina1505]

Sofke, vidim gdje je problem.
Žao mi je zbog tebe.

Ja bome ne vidim.

I žao mi je zbog tebe da je nešto što se ne slaže s tvojim mišljenjem odmah povod za taj sažalni pogled svisoka.

Ona vidi da joj je dijete fizički nelijepo, ali je normalan čovjek i igra se s njim kao i sa lijepim.

A kad joj je majica ružna, onda ju ni ne obuče.

[AdioMare]

Angelina 1505, kad si si već uzela za zadaću da pričaš umjesto sofke, onda ću ti reći ovako:
osim što mislim da je ružno svrstavati djecu u koševe lijepih i nelijepih (meni osobno, drugima je OK i meni je OK ako je drugima OK) mislim da je sofke dokazala svoju prijetvornost jer je ničim pozvana, lagala (podilazila) djetetovoj majci komplimentima na račun njene bebe, a da je mislila potpuno drugačije.
A ovdje se poziva na neprijetvornost na način, što će bez problema tvrditi da je u redu reći svoje mišljenje o nečijoj vanjštini.

OK?

[sofke]

pa naravno da sam joj rekla da je beba..pa zapravo..zaustila sam reći da je slatka, ali sam rekla ..ooo, baš je fora..

nekad to kažem i frendici za komad robe koji ja nikad ne bi obukla i meni je osobno odvratan, ali eto, njen je stil i šta ću ja postići s tim

a to da si snishodljiva prema meni, o tome ni neću, super-ženo

[AdioMare]

super-ženo

[Deaedi]

slažem se uglavnom s gore navedenim, i mada svi nekako na glas trube kako su sva djeca lijepa i slatka i divna, ja takve izjave doživljavam kao prilično licemjerstvo. Naime, i mala djeca imaju svoj temperament i karakter koji se na neki način očituje u njihovom ponašanju ili naprosto zrače pozitivno odnosno negativno, pa kako nam iz istih razloga ne sjedaju neki odrasli, ne vidim zašto smo svi opterećeni da bi nam sva mala djeca morala jednako dobro "sjesti".

A to kako su sve bebe iste i sva mala djeca lijepa i slatka, mi je jednako bez veze kao i ono da je svaka žena lijepa - čiste floskule. Osim toga, zaista ne vidim zašto bi sva djeca odnosno žene morale biti lijepe, kao da inače ne vrijede....

Slažem se. Više mi neka djeca ne leže karakterno. Izgled mi je stvarno sporedan, bilo za dijete, bilo za odraslog čovjeka. Izbjegavam ajmo rečeno "zločestu" djecu, ali radi svoje komocije, jer mi je naporno paziti šta će napraviti.

[angelina1505]

Uzela sam si "za zadaću" braniti sofke jer sam se gore slično očitovala.

I naravno da ću bez pardona reći mladoj mami obožavane bebice da je beba slatka, simpa, fora jer to mame vole i žele čut. I meni je to u redu, ne osjećam se krivom uopće, drago mi je što se beba rodila, što je radost svojim roditeljima. Fizički izgled mi stvarno ne igra ulogu. Pa nisam kreten da mislim išta lošije o nekomu zbog toga.

Samo mislim da ako imaš oko za kupit majicu koja ti je lijepa da onda možeš primijetit i neke razlike među ljudskom ljepotom.

[AdioMare]

svejedno sam se cijelo popodne zabavljala s tom bebom

svejedno=glede=unatoč ... - ružnoći?

ali je normalan čovjek i igra se s njim kao i sa lijepim.

Baš plemenito.

Drage moje cure... tema ovog topica uopće nije vanjština pojedine bebe, a kamoli klasificiranje nekih poradi toga ... tako da ovi promašeni komentari ne samo da pocrtavaju površnost njenih autorica, već ne zavređuju išta osim packe.

[ms. ivy]

smatrajte da ste je dobile

molim vas da se vratite na temu.

[anima]

uf ivy, danas si baš opasna

[dinna]

Jedno je primijetiti da je dijete lijepo ili manje lijepo (po nekim standardnim kriterijima vanjske ljepote), a drugo je onda ponašati se u skladu sa time, tj. šikanirati dijete zbog toga.
Ako osjećamo odbojnost prema nekom djetetu, možda da se pitamo što nas u njemu podsjeća na nas?
A "zloćesta" djeca- prije svega treba biti svjestan da nisu sama za to kriva, već samo reagiraju na pogrešan odgoj i privlače pažnju. Njima treba više ljubavi i razumijevanja, a ne osuđivanje.
Ja među ostalim, radim i sa djecom sa poremećajima u ponašanju, zato sam osjetila potrebu da ovo napišem.
Poanta- dijete je dijete, ali dobro, mislim da to ipak svi ovdje znate i osjećate.

[angelina1505]

Odoh i žao mi je. I stoput sam se uvjerila (i na svom i na tuđim primjerima) da je pisano toliko teže usuglasiti i objasniti nego usmeno i ipak sam se dala uvući u glupost.

Što se tiče teme, naravno da mi je lakše uspostaviti odnos sa elokventnim, otvorenim djetetom, za razliku od malog sramežljivca koji se skriva iza mame. I onda o njemu ne znam ništa dok ne prođu te godine stida.

A ovi otvoreni veseljaci, često i pravi huncuti su pravi izvor zabave i ideja.

Ma isto mi je ko i sa odraslima, od uspostavljanja kontakta, preko pronalaženja zajedničke žice do kontinuiranog druženja.

[Deaedi]

A "zloćesta" djeca- prije svega treba biti svjestan da nisu sama za to kriva, već samo reagiraju na pogrešan odgoj i privlače pažnju. Njima treba više ljubavi i razumijevanja, a ne osuđivanje.

Poanta- dijete je dijete, ali dobro, mislim da to ipak svi ovdje znate i osjećate.

Znam, zato sam i stavila ono "zlocesta" pod navodnike. Ja ih ne osudjujem, samo nekad izbjegavam, jer jednostavno, nemam snage da im pruzim vise razumijevanja. Pa npr. ako znam da u neki park dolazi onaj "zlocesti" mali, a ja to popodne nakon iscrpljujuceg dana na poslu nemam snage da jos trostruko pazim da li ce i kada gurnuti, baciti ili strgati neku igracku od H, jer na taj nacin privlaci paznju mame koja hladnokrvno dimi u obliznjem kaficu, ja radje odem u drugi park, gdje ce mi se H igrati sa onim mirnim curicama, koje su mi bolje "sjele".

Da, i rekla bi da mi djeca obicno "sjednu" koliko i njihovi roditelji.

[angelina1505]

Da, i rekla bi da mi djeca obicno "sjednu" koliko i njihovi roditelji.

Ovo sam i ja mislila, ali ipak mi nije tako. Imamo od prijatelja rodbinu, taj bračni par nije nikome ni blizu sjeo. Ali što je nihovo dijete prekrasno odgojeno, divne naravi, ma čudo jedno... I mi im svi skidamo kapu zbog uspjeha u području odgoja, al njih baš nikak ne simpatiziramo hahaha.

[mama courage]

svakoj majci je njeno dijete najljepse. i meni moje. mada, sad kad pogledam slike kad je bila mala, il kad je imala godinu dana. onako celava, glavata, bez zubi. :/ nije mi tesko priznati da i nije bila neka ljepota. a tek kad vidim svoje slike k'o bebe... dzizus, usi ko u slonica jumbo sto se ono veli: to samo majka moze voljeti

daeadi - potpuno te razumijem. sve sto sam starija imam manje zivaca i volje trositi moju energiju i u parkovima ispravljati "krive drine" i uciti djecu ono sto su ih njihovi roditelji trebali naucit. i meni se prije pola godine dogodilo da sam klinca morala lijepim moliti da se skloni s tobogana, i da se ne penje unatrag na tobogan (gore je moja cekala red da se spusti i bila prilicno preplasena njegovim ponasanjem). dok je mama na tri metra od nas sjedila u kaficu. al posto inace poznajem odgoj tog djeteta, nista me nije zacudilo. da nije jadna baka ustala i odvela malog s tobogana, ja bih vrisnula. ne na njega, nego na mater.

[Lucija Ellen]

meni su bas sve bebe predivne. Imaju mi ono nesto najnevinije sto postoji. Malo veca djeca znaju ici na jetra ako su cendrava ili nasilna, ali opet ne mogu reci da mi je takvo dijete odbojno. Djeca su divna U svakoj dobi imaju nesto cime me osvajaju i zaista ne znam ni jedno dijete koje mi je bilo apsolutno i u svemu odbojno. Smetalo mi je mozda taj cas neko ponasanje ali mi je bila draga neka druga osobina bas tog djeteta. Jedva cekam svoje dijete

[clumsy mom]

Bebe obožavam i ne postoji ružna beba ako se ja pitam. Niti manje lepa, niti obična - sve su mi prelepe.

Sa decom je već druga priča, naročito sa vršnjacima moje dece. Sednu mi uglavnom deca koja umeju sama da mi priđu i nenametljivo osvoje moju pažnju. Ja sama da se angažujem oko nekog dvogodišnjaka ili trogodišnjaka nikako. Ružno zvuči ali preumorna sam i do sopstvene dece do te mere da mi, pored dve zdrave i prave neangažovane bake, dođe da kupim jednu ganc novu, koja voli brbljarije i brljarije sa dvogodišnjacima. Ja svaki trenutak slobodnog vremena (ono vreme kad deca ne spavaju i kad nisu u jaslama) provodim smišljajući načine da ih zabavim. Iskreno, u glavi mi sevaju varnice i ne bih ti samoinicijativno krenula sa zanimanjem za tuđe dete pa da me obese.

Postoje izuzeci nevezani za izgled/ponašanje deteta niti za moj odnos prema njihovim roditeljima - jednostavno sam tog dana imala manje stresa sa B&M, bolje sam spavala i sl. I sve više je dece koja mi sedaju - valjda nam je u kući popustila tenzija pa imamo koji trunak snage i za ostali svet

[Sirius Black]

meni su bas sve bebe predivne. Imaju mi ono nesto najnevinije sto postoji. Malo veca djeca znaju ici na jetra ako su cendrava ili nasilna, ali opet ne mogu reci da mi je takvo dijete odbojno.

I meni isto ovako, obožavam bebe. Naravno da su neke ljepše od drugih, ali to je totalno zanemarivo i kod bebe mi ništa ne može biti odbojno.
Na živce mi idu veća djeca, od cca 5-6 godina ako su razmažena derišta i prenekulturna za svoju dob. Npr. neki dan sam srela svoju bivšu učiteljicu s kojom sam uvijek bila u jako dobrim odnosima i stala da popričam nakratko. S njom je bila kćerka koja kreće u prvi razred, znači 6-7 godina i mala je zamislila da joj mama mora kupiti nove sandale. Uglavnom, naš razgovor je trajao max. 3 minute a za vrijeme toga je mala konstantno cendrala, tj. pokušavala se na silu rasplakati ali joj nikak nije išlo. Osim toga, ubacivala se u razgovor sa svojim komentarima, pa sam ja rekla da moram ići jer žurim jer sam primijetila koliko je ženi neugodno kaj se mala tak ponaša. Strašno mi je išla na živce i zapravo sam se iznenadila koliko dijete te dobi može biti iritantno a mama joj je tak dobra i draga žena i super kao učiteljica.

[Anita-AZ]

Meni su gotovo sve bebe i djeca preslatki i vrlo se lako i brzo zaljubim u njih. Često se dogodi da u parkiću okupim oko sebe hrpu djece (nehotice) pa zajedno nešto radimo i igramo se. No, to se događa kad sam zaista puna energije i volje.

No, doista postoje djeca koja me iz nekog razloga ne privuku na način da bi se sa njima zaigrala, a to nije vezano niti uz ponašanje niti izgled, nego, evo jednostavno tako sam relativno ravnodušna, bar na prvi pogled. A s druge strane, često to isto dijete zna uspostaviti komunikaciju i onda me opčini sa izjavama i mudrošću ili entuzijazmom.

Što se tiče komentara Sirius Black, mislim da je bitno naglasiti da djeca školske dobi često ulaze u jednu manje simpatičnu fazu i teško je sa njima i manje su simpatični, slatki i mili okolini. Predirektni, žele bit ravnopravni (zato i upadaju u riječ sa prijedlozima), u svemu sudjelovati, ne poslušaju "ne" kao prije samo godinu dana ranije itd.... Moja je ušla u tu fazu u 2. razredu, neka djeca prije ili ranije.... ali neminovno je.

Opet, s druge strane medalje, kad se djetetu posvetiš i otvoriš i pokažeš zanimanje (svojem ili tuđem) dobiješ nestvarno puno od njega! Malog prijatelja koji iskazuje razumjevanje, mudrost i dubinu koja očarava, samo ako želimo pogledati iza tog djeteta što nemilo gnjavi prije nego dobije pažnju uz koju će pokazati što sve ima i može.

[Balarosa]

pa ja ne volim hrpu ljudi i kaj onda....djeca su mi ok


odbojna mi je bila jedna curica koja mi se popišala u krilo kad sam imala 14,15, godina

i dan danas kad je vidim, odmaknem se od nje

istina sad ima 21 ,al trauma je trauma

A ja čitam krivo da ti se curica popišala u krilo kad je imala 14, 15 godina... i još se čudim što ju brane da nije dijete krivo

S bebama još nisam doživjela da mi se ne sviđaju, najgore što mogu reći je da sam ravnodušna prema nekima. Kod starije djece, iznad 3-4 godine, se dešava da mi se netko baš ne sviđa, da mi je neugodan. A kod onih iznad 18 je to čak i jako često.

[Natasa30]

Ni meni nesjednu sva djeca ali nikad radi izgleda. Nikad nisam gledala djete je li lijepo ili ruzno. Sve su mi bebe simpa jer su bebe.

Medjutim imam par frendica s kojima se druzim od kad su rodile. Fakat ima djece koja su naprosto nemoguca. Sto zloceta, sto bezobrazna, sto nasilna.

Ovu nasilnu izbjegavam u sirokom luku. Mogu se ja s prijateljicama druziti i bez djece. Nedam da mi bilo ko povrjedi djete(a to mi se nazalost desilo par puta ).


Imam frendicu cija mala vristi non stop ali mislim fakat non stop. Nemres dvije rijeci progovoriti a mala ima skoro tri godine. Al ajde nekako izdrzim u nadi da ce se to jednom promjeniti jer nije vrijedno gubitka prijateljstva.

A ponekad mi kod djece koja su nemoguca vise idu roditelji na zivce jer ih zaboli briga sta im djete radi i niti ne reagiraju ako je zlocesto.

Najbolje mi je bilo kad mi je skoro frendica bila s malom kod nas i mala rusi, razori kucu a ja tolerise a njena mama niti da trepne. Na kraju mala bukvalno samo sto nije tv prevrnula i ja kazem ok sad je dosta i ne.

Kaze mala frendici, mama reci joj Sta da mi kaze? Kao da ona to smije. Smijes ali u svojoj kuci a u mojoj ne. Nemam ja dlake na jeziku.

[Zdenka2]

Mislim da je postavljačica mislila na jedan instinktivni osjećaj odbojnosti u odnosu na neku djecu, a ne na reakcije na njihovo ponašanje. Nikome se ne sviđa ružno ponašanje ni kod tuđe ni kod vlastite djece. Ali ovdje nije riječ o tome. Djeca su malena i zbog toga zaslužuju "kredit" koji ne bismo dali odraslim ljudima. Ali, činjenica je da se može dogoditi da nam se neko dijete ne svidi, da osjećamo neku neobjašnjivu odbojnost koja po mom mišljenju nema veze s roditeljima niti s ponašanjem djeteta nego je to nedostatak spoja na nekoj bazičnoj osobnoj liniji. Meni se je to par puta dogodilo. Ali, nastojala sam dati toj djeci šansu, odnosno ne ponašati se odbojno prema njima. Kod jednog takvog djeteta dogodio mi se preokret, odnosno to mi je sada jedno od omiljele djece koju znam. Mislim da djeci općenito treba dati šansu - mnogi u postovima spominju ružno ponašanje djece - možda je to isto "histerično, cendravo, nesnosno ... dijete" u nekoj drugoj situaciji moglo ostaviti sasvim drugačiji dojam. Često se sjetim čuđenja J. Juula (nisam sljedbenik) nad time što u našoj zemlji ljudi naprosto obožavaju bebe i malu djecu, a prema većoj djeci rado nastupaju kritizerski. Ja nastojim općenito biti tolerantna prema djeci i nastojim ih razumjeti i biti na njihovoj strani, bez obzira na njihovu dob. Sa svojim sinom rastem i ja i ne žalim za slatkom malom bebicom kakav je nekada bio, a to što njegov put odrastanja ima i oštrih rubova sasvim mi je normalno, a tako gledam i na drugu djecu i u tome se slažem s onim što je napisala Anita AZ.

[mama courage]

Mislim da je postavljačica mislila na jedan instinktivni osjećaj odbojnosti u odnosu na neku djecu, a ne na reakcije na njihovo ponašanje

da, tako sam i ja shvatila prvi post. tako je bilo i u mom slucaju. naravno, nastojala sam suzbiti taj osjecaj, jer nije do djeteta, nego do mene.

[Natasa30]

Mislim da je postavljačica mislila na jedan instinktivni osjećaj odbojnosti u odnosu na neku djecu, a ne na reakcije na njihovo ponašanje. Nikome se ne sviđa ružno ponašanje ni kod tuđe ni kod vlastite djece. Ali ovdje nije riječ o tome. Djeca su malena i zbog toga zaslužuju "kredit" koji ne bismo dali odraslim ljudima. Ali, činjenica je da se može dogoditi da nam se neko dijete ne svidi, da osjećamo neku neobjašnjivu odbojnost koja po mom mišljenju nema veze s roditeljima niti s ponašanjem djeteta nego je to nedostatak spoja na nekoj bazičnoj osobnoj liniji. Meni se je to par puta dogodilo. Ali, nastojala sam dati toj djeci šansu, odnosno ne ponašati se odbojno prema njima. Kod jednog takvog djeteta dogodio mi se preokret, odnosno to mi je sada jedno od omiljele djece koju znam. Mislim da djeci općenito treba dati šansu - mnogi u postovima spominju ružno ponašanje djece - možda je to isto "histerično, cendravo, nesnosno ... dijete" u nekoj drugoj situaciji moglo ostaviti sasvim drugačiji dojam. Često se sjetim čuđenja J. Juula (nisam sljedbenik) nad time što u našoj zemlji ljudi naprosto obožavaju bebe i malu djecu, a prema većoj djeci rado nastupaju kritizerski. Ja nastojim općenito biti tolerantna prema djeci i nastojim ih razumjeti i biti na njihovoj strani, bez obzira na njihovu dob. Sa svojim sinom rastem i ja i ne žalim za slatkom malom bebicom kakav je nekada bio, a to što njegov put odrastanja ima i oštrih rubova sasvim mi je normalno, a tako gledam i na drugu djecu i u tome se slažem s onim što je

napisala Anita AZ.

Onda ne, nikad mi neko djete bez razloga nije bilo odbojno. Nisam nikad to dozivjela kad prvi put vidim djete. I nemislim da radim razliku u obozavanju beba i male djece po defaultu a da vecu kritiziram tako olako. Ima puno vece djece koju obozavam a ima i onih malih koje malo manje gotivim.