Gledam mnogo mlađu dečicu od mojih kako se klate u nekakvim klompicama i papučicama pa se pitam ne brinem li preterano još uvek zaobilazeći pogledom preslatke kožne papučice za decu njihovog uzrasta.
Meni je iskreno van svake pameti obuti papuče detetu od godinu ipo. Detetu koje je tek naučilo da se održava u vertikalnom položaju bez pomoći. Detetu kome su zglobovi još uvek slabi. Detetu koje jurca kao muva bez glave na bilo kojoj podlozi.
Da su praktiče i jesu - samo se nazuje i izuje i eto mami manje muke (ipak, da li baš toliko bitno manje?) ali da me jeza podilazi svaki put kad pogledam neko dete u papučama, vala podilazi me. U glavi mi je odmah scenario kako peta klizi pored đona, kako se stopalo izvrće, kako se prstići nabijaju napred...Ne znam...
Grešim li? Kad ste vi krenuli sa papučicama?