Trebam savjet, opisati ću vam situaciju: imam auto i 19 mjesečnjaka koji ima svoju AS i uvijek se vozi u njoj. Imam četiri prijateljice sa djecom otprilike iste dobi, (neznaju se medjusobno, nego sa svakom imam isti problem), njihova djeca se takodjer voze u AS u njihovim autima, dvije od njih su i rodice i navodno kuze važnost svega toga. Nekad se dogodi da idem sa jednom od njih negdje (na more, na izlet...), a sa svima se dogadja ista situacija: odmah padne tema - ajmo sa jednim autom, šta će nam dva. Meni odmah padne mrak na oči jer znam šta slijedi. One se ponude: idemo sa mojim? Ja kažem: ne hvala, moje dijete se vozi u njegovoj AS i tu nema diskusije. One kažu, ok, idemo sa tvojim. I, sjednu iza sa djetetom u krilu, mada sam protiv toga. Pokušam reći, pokušam ponuditi da prebacimo njihovu AS, ismiju me. No, bojim se odbiti ih, mislim si: ionako se rijetko vidjamo a to mi je jedina prilika da idemo u društvu vršnjaka na neki izlet. A priznajem da i pomislim: to je tvoja stvar ako si tako neodgovorna. A odmah pomislim: ali ako se nešto dogodi imat ću ja to na savjesti. Uglavnom, mučim se sa savjesti već i sada, a nemam hrabrosti ništa reći. Šta vi mislite? Šta trebam raditi? Nisam pametna...


Odgovori s citatom
.

