Kako reagirati na ružne (grube) izjave?

[tanja_b]

Kako moje dijete raste, tako mu raste i fond riječi, rečenica i citata kojima barata u svakodnevnom govoru. Već sam prije primijetila da iz slikovnica pokupi upravo ono što ne bi trebao, ali to bi spadalo pod zasebnu temu.
Ali večeras me zbilja šokirao: naljutio se na mene jer mu nisam dozvolila da se igra slavinom u kupaoni i istresao je u jednom dahu: "Gubi se odavde i da više nisi ovamo nogom stupila!"

Da, navedena rečenica je citat ("Mačak Keks" ), ali svejedno, bila je upućena meni (i prevedena u ženski rod na odgovarajući način). Osim što sam ostala :shock: , malo me i zatekao s takvim tonom, i zapravo sam shvatila da ne znam kako bi trebalo reagirati u situacijama kad vam se dijete obraća bezobraznim ili sličnim tonom, izrazom i sl.

Rekla sam mu da je to jako ružno i jako grubo i da ne želim da mi se tako obraća, on se samo smijao jer je bio super dobro raspoložen, a ja više nisam svrdlala po toj temi, iako mi je bilo jako krivo. Ali ipak me malo kopka, kako bi trebalo nastupiti. Ne želim ispasti majka-oštrokonđa (tim više jer još pamtim iz vlastitog djetinjstva strogi ton: "ne budi bezobrazna!"), a opet ne želim ni da se tako sa mnom razgovara.

Jasno mi je da on sad eksperimentira riječima i rečenicama, igra se citatima (sav je u slikovnicama i pričama, i veći dio dana govori u rečenicama koje je pokupio iz "literature"), ali u nekim situacijama ni citat mi nije prihvatljiv . Mislim da bih mu ipak trebala postaviti čvršću granicu po tom pitanju, a ne znam kako.
Kako vi to rješavate?

(da priznam iskreno: nisam dosad ni pomišljala da bi moje slatko malo dijete moglo biti bezobrazno... sad vidim da je to realnost s kojom se treba ponekad suočiti)

[Zdenka2]

Ja se u takvim situacijama uopće ne brinem hoću li ispasti majka oštrokondža, nego se uspravim i kažem ili viknem da ne dozvoljavam da mi se na takav način obraća i tako sa mnom razgovara. Povučem i konzekvence, odnosno momentalno prekidam zajedničku aktivnost koja je do tada tekla. U ovakvom slučaju još bi ga poslala i u sobu na petominutno hlađenje, a zatim bih kratko porazgovarala s njim o tome. I to stvarno kratko - jedna stručna osoba mi je otkrila pravilo tri rečenice - cijelu prodiku treba svesti na tri bitne rečenice, jer četvrtu dijete više ne sluša i jer nepotrebno upadaš u opravdavanje same sebe. I još nešto: ne treba se bojati ući u sukob s djetetom kad je to potrebno, ali na način da se ponašamo kao odrasle osobe.

I, generalno, ne bih se previše zabrinjavala oko toga. Svi misle da "njihovo dijete neće" i da to ovisi samo o njihovom pristupu u ranom djetinjstvu, ali se isto tako svi osvjedoče da su to puste tlapnje. Dijete se na neki način mora okušati i u bezobraštini, a na nama je da postavimo granice. Ja sam u tome jako čvrsta. Nedam se vrijeđati, a pogotovo ne od vlastitog djeteta.

[mama courage]

Dijete se na neki način mora okušati i u bezobraštini, a na nama je da postavimo granice. Ja sam u tome jako čvrsta. Nedam se vrijeđati, a pogotovo ne od vlastitog djeteta.

potpisujem zdenku od prvog do posljednjeg slova, posebno u ovom dijelu.

moja zxuja, kako je uglavnom u drustvu nas starijih, u posljednje vrijeme pokusava na taj nacin komunicirati, pravi se vazna, starmala... sve ja to razumijem i znam da je dio njenog odrastanja, al ne dopustam - nego reagiram.

[ana.m]

Meni moj kad mu nekaj ne dozvolim ili nije onako kako si je mladi gospon zamislio, ponekad zna reći, uz kao fol ljutitu facu "Nisi dobra" ili "Šuti"...
To je sve za sada, a nadam se da neće još kaj naučiti.
Tanja kakve su vam to slikovnice :shock: .?
Mi smo Janku posudili crtić "Mačak u čizmama" i ja sam gledala, bolje rečeno slušala i odjednom u crtiću netko viče nešto u stilu "Mama ti je krava, tata ti je glup" Ugasila sam ga i ne mislim mu ga više puštati...

[kasiopeja]

Još nema grubih izjava ali slažem se sa Zdenkom2 u potpunosti. Ni ja to nebi dopustila.
Nama se neki dan desila prva psovka, za stolom iskešenih zuba veli mama, tata..pa nastavi sočno. Mi smo se samo pogledali a on ponavlja u beskraj. Bila sam oštra lica, ozbiljna i samo ga mirno pitala što mu to znači, iznenađeno je rekao: nemam pojma. Pa sam mu rekla da nek onda to više ni ne govori. I presta. Nije više ponovio.
A poslije mi sinulo otkuda mu baš ta sočna..koji dan prije je jedna mama tako u parku "častila" svog sina. Znam da sm bila u šoku a i da me moj Jakov tada gledao skroz iznenađen. I , naravno, upio riječi.

[marta]

Potpisujem Zdenku.

[angelina1505]

Potpisujem Zdenku od riječi do riječi. Ne dozvoljavam da mi se tako obraća ni da me vrijeđa. Ni ja se prema njemu tako ne ponašam koliko god bila umorna i na rubu živaca. Reagiram na isti način kao štop ga Zdenka opisuje.

Mekana sam u 100 stvari al ovo ne dozvoljavam!

[Dijana]

Eh, tanja.b, i ja sam mislila da to nikad neću doživjeti, ali jesam. I to nasred dućana, kad joj nisam htjela kupiti neku igračku, se izderala na mene "Glupačo jedna!" Treba li reći da joj se nikada nisam tako obratila?
Bome sam se šokirala, digla je i odmah van iz dućana. Vani joj objasnila da ne želim da se ikome tako obraća, pa ni meni. Oštrim tonom, ali ne i ljutitim.
Meni je bilo jasno da je ona na taj način htjela izbaciti svoju frustraciju jer joj nisam htjela udovoljiti i mene povrijediti, pa kako jezično napreduje, bira sve "efikasnije" izraze.
Iako, ona ima puno simpatičniji način izražavanja ljutnje - kad joj nešto ne dopustim onda vikne "Mala beba!" (to bi mene trebalo uvrijediti )

[tanja_b]

Tanja kakve su vam to slikovnice :shock: .?

Slikovnica "Mačak Keks" je inače jako simpatična slikovnica, o mačku koji nije htio loviti miševe, već im pomagati. Ali tamo se pojavljuje i jedan grubi buldog koji govori u stilu mog prvog posta.
I tako je i s ostalom "literaturom". Pobere odande baš ono što ne bi trebao. Npr. pokušavao nam je pomaknuti kazaljke na satu kao što to radi Tigar u Winnie Poohu. O reakciji na "Vilu Dudilicu" već sam pisala. I slično.
Inače uredno izbacujem ružne fraze iz bajki (npr. kad u "Ivici i Marici" žena kaže mužu "Budalo jedna" - ne pada mi na pamet da ga to učim, jer znam što bi uslijedilo ). Ali svejedno se provuče sve i svašta.

I ja se načelno slažem sa Zdenkom, ima samo jedan problem. A to je da je s Andrejem - u ovoj dobi (nepune 3 godine) - praktički nemoguće "razgovarati". Imam dojam kao da me ne čuje i ne sluša. Ja mu mogu taj čas reći da ne smije tako govoriti (što sam i učinila), ali hlađenje i naknadni razgovor ne dolaze u obzir - bojim se da on uopće ne bi shvatio zašto se ja ljutim. I inače, metode razgovora kod njega slabo pale - ako se inače preporučuju tri rečenice, kod njega bi eventualno palila samo jedna (možda dvije). Jer treću više ne bi slušao nego bi opet zaronio u svoj svijet brojki i priča. Kao da ne želi čuti ono što mu se ne sviđa.
Iako, jučer ga je i tata još dodatno "izribao", tako da mislim da nam se jučerašnja situacija neće skoro ponoviti. Bar se tako nadam.

[clumsy mom]

B. je počeo da psuje pre nekih 20-tak dana (uleteo u neku tantrum fazu zbog skidanja pelena). Probala sam ignorisanje ali nije upalilo. Probala sam kritikovanje ali ni ono nije upalilo. Na kraju smo seli svo troje (B., M. i ja) nakon jedne psovke i lepo popričali o tome kako je psovanje ružno, kako to rade samo veliki ljudi kad su jako ljuti (mama na njih npr ), kako su oni prelepo i prepametni dečaci i kako im ružne reči ne stoje, blablabla. I gotovo!!! Već nedelju dana nisam čula nijednu psovku.

Slična priča je bila za plaženje jezika koje su pokupili u jaslama - problem solved za 3 dana uz priču 'ružno je'.

Još samo da B.-a ubedim da je jako ružno što nas sve šljepa čim mu malo nešto nije po volji i biću na konju

[Zdenka2]

I ja se načelno slažem sa Zdenkom, ima samo jedan problem. A to je da je s Andrejem - u ovoj dobi (nepune 3 godine) - praktički nemoguće "razgovarati". Imam dojam kao da me ne čuje i ne sluša.

Naravno da svoju reakciju moraš prilagoditi djetetovoj dobi. Kad je M. bio sasvim mali, bilo je dovoljno da podignem kažiprst i ozbiljno kažem: Ne! Kasnije je bilo sve više i više razgovora, no trudim se da ne postajem majka koja "drobi" nego ona koja jasno kaže što misli i postavlja jasne granice. M. na to često reagira negodovanjem i primjedbama na mene, ali prihvaća granice i shvaća da ja držim do sebe, pa onda i on drži do mene. Sad kad je stariji, pokušavam ga "na hladno" staviti u hipotetičku situaciju da njega netko vrijeđa i pitam ga kako bi se osjećao. To isto pali, ali na hladno, a prva reakcija mi je uvijek onakva kakvu sam opisala u gornjem postu.

[tweety]

"Ako mi to nedaš, otpuhat ću te u jednom, jedinom dahu!", kaže meni moj Fran.
Naravno pokupio iz tri prašćića, gdje im vuk govori da će im kućicu otpuhati u jednom jedinom dahu.

Neki dan me pitao smije li mi reći da sam jež budala.

i tako ima tu svakakvih primjera, sve pokupljeno iz priča.

Baš kao i Zdenka, vrlo jasno mu dam do znanja da tako ne može razgovarati.
Ako je njegova reakcija : Dobro, oprosti, neću ti više reći.....ponovi ono što je rekao....", nastavljamo sa aktivnošću. Ako ne prestane, prekidam aktivnost sa objašnjenjem da sam ljuta jer mi je to rekao.

[vesna72]

Pokušavam ostati mirna i pitam ga kako bi reagirao da to njemu netko veli. Najčešće pali. Odgovara da bi bio tužan/ljut i ispriča se.

[maria71]

Ne dozvoljavam takvo obraćanje.

Nikome.

od 0 do 100 godina.

[Linda]

Neki dan me pitao smije li mi reći da sam jež budala.

Znam da je tema dosta ozbiljna, al' na ovo sam skoro pala sa stolca.

Nemam dodati ništa što već nije rečeno- strogo kažem da je to ružno i da na taj način uopće ne želim s njom razgovarati. U većini slučajeva za čas okrene ploču.

[tweety]

Neki dan me pitao smije li mi reći da sam jež budala.

Znam da je tema dosta ozbiljna, al' na ovo sam skoro pala sa stolca.

aha....a kad je shvatio da ne može, onda mi je pun bijesa s facom rekao ti si jedna mačkaaaa, ja sam ljut na tebe.(jer sam ja branila kinder jaje u rano jutro koje mu je neka susjeda utrpala u ruke)



p.s.ja sam u isto vrijeme skoro , jer kad mu andrein bojan nije htio dati loptu fran mu je isto tako govorio da je mačka, a bojana je baš bolila briga, jer mačka i nije nešto loše, ali je kasnije andrei rekao da kaže franu da on nije mačka nego Schumacher (Michael Schumacher) 8) .

[Linda]

Joj, na ovo moram nadovezati kako je neki dan je Megicu "uvrijedila" njezina best frendica, isto četverogodišnjakinja- rekla joj je "Ti si jedna ružna vjeverica!"

[tweety]

Joj, na ovo moram nadovezati kako je neki dan je Megicu "uvrijedila" njezina best frendica, isto četverogodišnjakinja- rekla joj je "Ti si jedna ružna vjeverica!"

kao, mama mi je tu pa ti ne smijem reći naišta ružno, ali ipak ću ti nešto opsovati

[Nova]

Mislim da je jako važno odreagirati i na najmanje trzajeve na pravi način jer samo tako se zaista stvari mijenjaju.

[Linda]

kao, mama mi je tu pa ti ne smijem reći naišta ružno, ali ipak ću ti nešto opsovati

Zapravo, nisam bila tamo, prepričali mi očevici (Luna ), a ta curkica je stvarno u tom trenu vjerovala da je to grozna uvreda i nije to rekla kako bi ublažila uvredu i na komentar kako su vjeverice zapravo lijepe, sva ljutita je odgovorila "E, pa meni nisu!"

[LeeLoo]

Ja se u takvim situacijama uopće ne brinem hoću li ispasti majka oštrokondža, nego se uspravim i kažem ili viknem da ne dozvoljavam da mi se na takav način obraća i tako sa mnom razgovara. Povučem i konzekvence, odnosno momentalno prekidam zajedničku aktivnost koja je do tada tekla. U ovakvom slučaju još bi ga poslala i u sobu na petominutno hlađenje, a zatim bih kratko porazgovarala s njim o tome. I to stvarno kratko - jedna stručna osoba mi je otkrila pravilo tri rečenice - cijelu prodiku treba svesti na tri bitne rečenice, jer četvrtu dijete više ne sluša i jer nepotrebno upadaš u opravdavanje same sebe. I još nešto: ne treba se bojati ući u sukob s djetetom kad je to potrebno, ali na način da se ponašamo kao odrasle osobe.

I, generalno, ne bih se previše zabrinjavala oko toga. Svi misle da "njihovo dijete neće" i da to ovisi samo o njihovom pristupu u ranom djetinjstvu, ali se isto tako svi osvjedoče da su to puste tlapnje. Dijete se na neki način mora okušati i u bezobraštini, a na nama je da postavimo granice. Ja sam u tome jako čvrsta. Nedam se vrijeđati, a pogotovo ne od vlastitog djeteta.

..glede ovog " petminutnog hlađenja"...-zanima me imate li vi kakve vidove da tako nazovem kazni ili slično kad dijete napravi neku nepodopštinu-bilo 5min hlađenje u sobi,bilo samu usmena opomena,bilo uskraćivanje nečeg-išta?....-jer,i nama Karlo nekih dana zna "popit mozak"..pa se puno puta neznamo kako i šta postavit-a da na njega to koliko-toliko djeluje i da polako shvaća što smije a što nesmije.zadnjih dana stalno iskušava naše granice,stalno gleda dokle može da ide..-eto.Pa?

[LeeLoo]

Ja se u takvim situacijama uopće ne brinem hoću li ispasti majka oštrokondža, nego se uspravim i kažem ili viknem da ne dozvoljavam da mi se na takav način obraća i tako sa mnom razgovara. Povučem i konzekvence, odnosno momentalno prekidam zajedničku aktivnost koja je do tada tekla. U ovakvom slučaju još bi ga poslala i u sobu na petominutno hlađenje, a zatim bih kratko porazgovarala s njim o tome. I to stvarno kratko - jedna stručna osoba mi je otkrila pravilo tri rečenice - cijelu prodiku treba svesti na tri bitne rečenice, jer četvrtu dijete više ne sluša i jer nepotrebno upadaš u opravdavanje same sebe. I još nešto: ne treba se bojati ući u sukob s djetetom kad je to potrebno, ali na način da se ponašamo kao odrasle osobe.

I, generalno, ne bih se previše zabrinjavala oko toga. Svi misle da "njihovo dijete neće" i da to ovisi samo o njihovom pristupu u ranom djetinjstvu, ali se isto tako svi osvjedoče da su to puste tlapnje. Dijete se na neki način mora okušati i u bezobraštini, a na nama je da postavimo granice. Ja sam u tome jako čvrsta. Nedam se vrijeđati, a pogotovo ne od vlastitog djeteta.

..glede ovog " petminutnog hlađenja"...-zanima me imate li vi kakve vidove da tako nazovem kazni ili slično kad dijete napravi neku nepodopštinu-bilo 5min hlađenje u sobi,bilo samu usmena opomena,bilo uskraćivanje nečeg-išta?....-jer,i nama Karlo nekih dana zna "popit mozak"..pa se puno puta neznamo kako i šta postavit-a da na njega to koliko-toliko djeluje i da polako shvaća što smije a što nesmije.zadnjih dana stalno iskušava naše granice,stalno gleda dokle može da ide..-eto.Pa?

[clumsy mom]

..glede ovog " petminutnog hlađenja"...-zanima me imate li vi kakve vidove da tako nazovem kazni ili slično kad dijete napravi neku nepodopštinu-bilo 5min hlađenje u sobi,bilo samu usmena opomena,bilo uskraćivanje nečeg-išta?....-jer,i nama Karlo nekih dana zna "popit mozak"..pa se puno puta neznamo kako i šta postavit-a da na njega to koliko-toliko djeluje i da polako shvaća što smije a što nesmije.zadnjih dana stalno iskušava naše granice,stalno gleda dokle može da ide..-eto.Pa?

I mi imamo klasičan time-out iliti boravak u sobi približno onoliko minuta koliko imaju godina (nikad nisu tamo duže od 2.5min). Kad izađe iz sobe posednem na krilo, zagrlim i mirno objasnim zašto je otišao na kaznu.

Ne udaram ih, trudim se da vičem najmanje moguće (mada mi često ne uspeva), ponavljam kako je ružno to što rade...nekad upali nešto od navedenog a nekad ni time-out ali pripisujem to ludim godinama

[clumsy mom]

..glede ovog " petminutnog hlađenja"...-zanima me imate li vi kakve vidove da tako nazovem kazni ili slično kad dijete napravi neku nepodopštinu-bilo 5min hlađenje u sobi,bilo samu usmena opomena,bilo uskraćivanje nečeg-išta?....-jer,i nama Karlo nekih dana zna "popit mozak"..pa se puno puta neznamo kako i šta postavit-a da na njega to koliko-toliko djeluje i da polako shvaća što smije a što nesmije.zadnjih dana stalno iskušava naše granice,stalno gleda dokle može da ide..-eto.Pa?

I mi imamo klasičan time-out iliti boravak u sobi približno onoliko minuta koliko imaju godina (nikad nisu tamo duže od 2.5min). Kad izađe iz sobe posednem na krilo, zagrlim i mirno objasnim zašto je otišao na kaznu.

Ne udaram ih, trudim se da vičem najmanje moguće (mada mi često ne uspeva), ponavljam kako je ružno to što rade...nekad upali nešto od navedenog a nekad ni time-out ali pripisujem to ludim godinama

[tweety]

ja mu kažem:"Fran, jel bi se išao u sobu malo smiriti?, on :"Da", vrati se nakon sekunde i kaže da se smirio, i zbilja je. Ako imamo goste oni prasnu u sijeh kad nas čuju.
Ako kaže da ne bi išao, onda ne mora ići, ali se ipak smirim, jer napravim time out u aktivnosti koja je bila u tijeku, a to mu obično nije drago.

[tweety]

sijeh=smijeh

[tanja_b]

Kod nas nikakav time-out ne dolazi u obzir. Samo bi potpirio vatru.
Doduše, nisam ga pokušavala primijeniti u ovim situacijama (nije bilo ni prilike, do jučer), nego u naletima divljanja, i u takvim situacijama bih ga samo posjela na kauč da se malo smiri, ali nije pomagalo - na to bi bjesnio još i više.
Ali to je već druga vrsta situacija.

Eh, da... još jedno pitanje. Kako reagirate kad vam dijete kaže izjave tipa "šuti", "prestani", "izađi iz sobe" i sl. To samo po sebi nisu uvredljive riječi, ali su ipak rečene u grubom kontekstu.
Zasad reagiram ovisno o situaciji, npr. ako mi kaže "mama mojim te da sutis" dok on npr. sluša CD, prihvatim to, jer je rečeno pristojno i bez ružnih primisli. Ali ako mi bijesnog izraza lica pokušava zatvoriti vrata pred nosom ili viče da izađem van, to mi se već ne sviđa. A u takvim situacijama jako je lako skliznuti u svađanje koje želim izbjeći.

[mamma san]

Ja sam nekakav "izlaz" iz ovih situacija uspjela naći, u vidu prekidanja aktvinosti, tajm aut metoda i sl...i funkcionira.

No, u zadnjih mjesec dana Lovrina "fora" vrijeđanja najčešće je:

"Sraaaam te bilo!!!!" (sa tonom, izrazom lica, naglakom..sve kao i teta u vrtiću) što koristi u svakoj situaciji kad mu nešto nije po volji. Onda obično i nastavi sa"prrrrrrrr" (prduckanje usnicama ) na što posebno "ispali" MM ( ). Uglavnom, sve je iz vrtića iskombinirano od tete i klinaca.

No najbolje mi je bilo kad sam na moru, dok je L. spavao odjedanput čula svađu neke limačice i vjerovatno njene mame iz susjedne kuće (mala sigurno nije čula ili vidjela Lovru da to čini), koja je "završila" sa: "Sraaaaaaam te bilo!!!" i "prrrrrrrrrrrrrr"

[kasiopeja]

Kad upotrijebi čarobnu riječ ( a to je: molim te), onda na izjave tipa:molim te makni se, ili molim te tiho budi ne reagiram nego mu udovoljim.
A kad srdito vikne a bez razloga na mene da se maknem ili da budem tiho, ili najnovija: smiri se mama! , onda ozbiljno prekinem aktivnost, kažem da to nije lijepo ponašanje,i da se nesmije vikati i ljutiti na taj način, jer da se sve možemo mirno dogovoriti. Kratko i jasno. I uvijek upali. Skužila sam , da se samo ne smijem odvest u duža objašnjavanja, jer se izgubi.
Nakon toga, slijedi čarobna riječ..
A time out i kod nas samo pogoršava stvar. Recimo kad imam pomračenje uma onda ja odem na time out. To je nama puno bolja varijanta. A kad se ja povučem iz njegove blizine, i on zapravo ostane sam koju minutu i tako se smiri. Pa, kratko iskomentiramo i nastavljamo mirno s igrom.

[tanja_b]

Recimo kad imam pomračenje uma onda ja odem na time out. To je nama puno bolja varijanta. A kad se ja povučem iz njegove blizine, i on zapravo ostane sam koju minutu i tako se smiri. Pa, kratko iskomentiramo i nastavljamo mirno s igrom.

Ovo i kod nas funkcionira.

[tweety]

Kod nas nikakav time-out ne dolazi u obzir. Samo bi potpirio vatru.
Doduše, nisam ga pokušavala primijeniti u ovim situacijama (nije bilo ni prilike, do jučer), nego u naletima divljanja, i u takvim situacijama bih ga samo posjela na kauč da se malo smiri, ali nije pomagalo - na to bi bjesnio još i više.

ali tajm aut treba biti super tajm aut!
ja sam sigurna da kod frana pali, zato jer ga ne pokušavam na silu smiriti, već ga pitam hoće li u sobu, a tamo su mu isto igračke i slikovnice, a čak i ako se vrati za sekundu, nisam ga prisilno posjela, već se prošetao do sobe i natrag.
ja mislim da kad bi ga pokušala posjesti, da bi nastao krš i lom.
Pa zamisli sebe da si high i sad te netko odjednom pokuša smiriti, ono na nulu. sjedi i to je to. a ti prštiš iznutra.

[kraljica85]

tanja_b, i mi neki dan kupili mačka Keksa (btw. dobra je i Izgubio se jedan zeleni pas ). i kad sam prvi put pročitala spomenuti citat:"Gubi se odavde i da viši nikad nisi ovamo nogom stupio", Janko je skomentirao da je to jako ružno reći i da mu se uopće ne sviđa taj pas. također je ostao zbunjen diskriminacijom miševa tj. a zašto druge životinje ne vole miševe? pa sad ti smisli...

njemu je maksimum kad ga prekidam u nekoj aktivnosti, onda me tjera "vidiš da imam posla", mislim izgovorene riječi su OK, koristi i molim te, ili još samo 5 minuta, ali poludim kad me počne fizički naguravati, odguravati ili udarati. savladao je vrtićke vještine od bratića :/ .
režem u korijenu, mijenjam ton, uozbiljim facu, upozorim da se tako ne može ponašati, ako nastavi - dižem ga i nosim doma, ili nekamo na stranu, održim lekciju kako se to ne može i ne smije, da ja to njemu ne radim i da ne smije on meni ni nikome tako. redovito obeća: nikad više. budemo se dtrugi put dogovorili. al se (pre)brzo zaboravi...

[Vlvl]

Naš veliki klinac isto ponekad svašta kaže, na što odmah reagiramo slično kao Zdenka2. Znam dodati "mi se tako ne ponašamo prema tebi, pa ne dozvoljavamo da se ti tako odnosiš prema nama". Općenito se trudimo ne vikati, ali ako se nakon bezobraznog ispada ne upristoji na brzinu, tada podviknemo.
Primijetila sam da ga kod njegovih ružnih raspoloženja moramo stišati na brzinu, jer ako se otegne ide sa zla na gore. Nikad argumenti i razgovor ne pomažu taj čas kad je uzrujan i ljut. Zato je osnovno što prije ga upristojiti, a poslije možemo rješavati stvar.
U početku smo znali raspravljati i objašnjavati, ali to nas nije nikud dovelo, osjećali smo se jadno, najčešće i klinac. Pa smo počeli odbijati raspravu ako je on potegne u takvom trenutku. Kažemo "o tome ćemo poslje".

Tajm aut ne koristimo, nije mi se činio odgovarajućim rješenjem. U tajm autu u svojoj sobi prvo bi upalio kompjuter, a ne želim da u takvom trenutku fila mozak igricama, a onda bih možda trebala zabraniti... razmišljala sam, ali bolje ne.
Znam reći "Sada sam ljuta i bolje me nemoj dodatno ljutiti" pa se to u praksi svede na dvije stvari: ili ode u svoju sobu, ili nakon kratke pauze promijeni temu i pridruži nam se.
Uzrok nesporazuma raspravimo kasnije, kad se svi ohladimo.

[thora]

Dobro da sam sada pročitala kako reagirate na takve ispade djece,jer moj Kian već sada psuje,ali kaj je najgore,neki dan je pao preko stolice i znao primjeniti psovku a u p.... m.... :shock: (ima 22 mj.)Naravno čuo je to od mene,i sad definitivno znam da sa tim moram prestati,neznam zakaj do sada već nisam,jer je ko papiga i sve kuži!Takve ispade ignoriram,ali neki dan je ,kada se naljutio na mene,i htio da se maknem,a radio neku nepodopštinu, rekao "BRIŠI",i ma koliko god da je to zvučalo slatko,nije baš da sam se ugodno osjećala.S obzirom da još nema 2 godine,jako se teško postaviti u takvoj situaciji.Nisam ga stavila u time out,već sam mu objašnjavala,da to nemože raditi,iz tog i tog razloga.

[LeeLoo]

..a da ja ne otvaram novi topic-KAKO RJEŠAVATE PSOVKE ????
Karlo je unazad dva dana počeo tu i tamo ispaliti po koju psovku..e sad neznam točno od koga je čuo..mi se doma pokušavamo kontrolirati ( ma..uglaaavnom... )....ali na ulici neznam što sve čuje dok šeta s nonićima i obilaze munjene susjede ( 8) )..-dakle da li:
a) ignorirate psovke pa ih prođe
b) odmah ih opomenete ( Karlo ih na to samo još više koristi) i kažete da se to nesmije govoriti?
:?

[maria71]

Strpljvim radom smo prognali pichkaranje iz našeg volabulara....

Sada zna da to nije pristojno i uglavnom NE upotrebljava

inače gornja riječ napisana sitnim slovima je njegova umanjenica za te neke određene riječi

[LeeLoo]

..OT-dobar ti avatarčina maria!

[white_musk]

Zdenka2,hvala, meni je tvoj post jako pomogao da shavtim neke stavri i popravim svoju metodu "raščišćavanje situacije"

tweety, kraljice kraljica :D nisam se nasmijala u zadnjih pol godine ko sad za ježa budalu
ajjjjjjjjjjjjjjjj

[Zdenka2]

Zdenka2,hvala, meni je tvoj post jako pomogao da shavtim neke stavri i popravim svoju metodu "raščišćavanje situacije"

Molim, i drugi put. Iskušano na zahtjevnom primjerku.