Poštovanje!
Već četiri godine pratim Rodine stranice i ovo je prvi put da se javljam. Drago mi je da se netko sjetio mama koje imaju plaću iznad hrvatskog prosjeka. Ja sam magistra farmacije i za vrijeme trudnoće plaća mi je bila prosječno 6300kn. U to vrijeme smo suprug i ja kupili kuću, adaptirali ju te otplaćivali i dva stara kredita, ukupno 5000kn mjesečno. Da ne izazivam patetiku opisima zaista nezavidne situacije u kojoj sam se našla kad sam shvatila da niti prvih šest mjeseci ne mogu dobiti punu plaću, opisat ću samo rješenje kojem sam bila prisiljena pribjeći.
Počela sam raditi pet sati dnevno kada je moj Jan imao šest tjedana života. Zahvaljujući susretljivosti poslodavaca, suprug i ja smo radili uvijek suprotne smjene. Da tragedija bude veća, meni je mama iznenada umrla kada mi je sin imao pet tjedana i ja sam pet dana poslije njezinog sprovoda morala doći na posao. Ne znam kako sam preživjela mjesece koji su slijedili. Niti suprugu nije bilo lakše.
Kad je Jan navršio šest mjeseci počela sam raditi puno radno vrijeme i našli smo gospođu koja ga je čuvala par sati dnevno.
Strašno sam ljuta na državu koja smatra da mame svoju plaću iznad 4250.00 kn troše na frizuru, krpice i šminke. Kako je moguće da se onim osobama koje najviše izdvajaju u zdravstvenu kasu u tim najvažnijim životnim trenucima uskrati njihovo pravo na dotadašnji standard.
Ja vjerujem da je moja priča drastična, i da su se poklopile mnoge nesretne okolnosti, ali upravo to ograničenje visine porodiljne naknade je glavni razlog zašto trenutno nemam drugo dijete.