Roman?
Ćeš, ćeš ... kad malo razmislim i meni se sviđa!
Kada sam ja trebala roditi svog sina jedinca prije 14,5 godina, Hrvoje je (zbog ratnih okolnosti u kojima smo živjeli) bilo ime za koje bi čovjek pomislio da se prije daje iz domoljublja nego zbog ljepote.
Ali kod nas zaista nije bilo tako...
MM je (od kad ga ja znam) govorio kako je još kao dječak želio (kao u priči s hepi endom) ako ikada bude imao sina, zvati ga Hrvoje.
On je kao mali živio u jednom slavonskom selu blizu Đakova, a jedne im je prilike u goste došao tatin kolega s posla (koji je živio i radio u Zagrebu) sa svojom suprugom, zagrebačkom damom i njihovom pudlicom.
Bila je to živa komedija kada je moja svekrva, inače prava seoska domaćica čiji su psi uvijek bili u vrtu na lancu, navečer zavezala pudlicu za šljivu u dvorištu, iz nimalo zle namjere. Jednostavno zato što je to na selu tako, pa tko je imao pudlicu s kojom je spavao?
Kada je gospođa uvrijeđeno odvezala pudlu i ponijela ju sa sobom u postelju, bio je red na mojoj svekrvi da se prenerazi.
Poznavajući nju, ne znam kako je prespavala tu noć.
Uglavnom, taj fini gospodin se tako lijepo ophodio prema MM kao dječarcu, da je ostavio neizbrisiv dojam na njega za cijeli život.
A ime mu je bilo Hrvoje.
Eto, tko ga je, nakon te lijepe skice iz djetinjstva, mogao odbiti?
 |
|||
Linda prvotno napisa
) dvoumi između Vinka i Stjepana.
...ja sam nekad davno još u srednjoškolskim danima, a držalo me još i kad sam Mariju nosila a bila uvjerena da nosim sina, držalo ime Šandor, kao bit će Šandor Šandor i to mi je tak gubica 8) ....e onda me to pustilo a čopilo me Gašpar jer moje je djevojačko prezime Gašparuš pa kad ja imam i mm prezime i milijon š u prezimenima nek i sinek ima u imenu i prezimenu....a ja volim sve zakomplicirat...obično mi ljudi rijetko upamte prezime i češće ono mm a moje no way....pitam se zakaj? :? 
i drago mi je kad sretnemo nase imenjake.
