Dal se vi obazirete što se neko dijete koje poznate zove onako kako bi vi htjeli?
U koliko dalekoj okolici? Nekome to nije važno, ali ja ne volim imena koja se puno ponavljaju.
Posebno se užasavam bum-imena (onih kako se "sva" djeca, u zadnje vrijeme zovu). Na poslu imam četiri kolegice koje se isto zovu, nevjerojatno, ali to je bilo popularno ime tih godina.
Kćer sam nazvala donekle rijetkim imenom, nadam se da nikada neće doživjeti bum .
Ali, ako ti se ime sviđa jako, ne bih gledala na sina muževa prijatelja. Moj sin nosi isto ime kao sin muževe sestrične, godinu i pol su razlike. Sve je OK sat, dva, ali prošle godine smo ljetovali zajedno (i dvije, tri prije toga). Muka je ježeva kada zovneš "Hrvoojeee", a njih obojica dreknu iz sobe "Koooji?" ili "Mooliiim?" I tako sto puta dnevno x 20 dana :shock: .
To je jedina, po meni nezgodna situacija.
Kad malo bolje razmislim, i ne mislim baš sasvim tako kako pišem... kada mi je kćer imala 1,5 godinu, susjeda muževog rođaka (na drugom kraju grada) saznala je da je trudna, pa mi prvom prilikom kad smo došli do rođaka govori kako joj se sviđa ime moje kćeri, pa će joj ga i dati, bude li cura.
Pih, bila sam toliko zločesta da sam joj zbog toga poželjela da bude sin. U sebi, naravno. Znam, zločesta sam, ne znam zašto mi smeta da se djeca u našoj okolini zovu kao moja djeca? Kao da time gube djelić identiteta, ne znam, lupam.