Ne bih željela da se netko uvrijedi, pa ću malo pojasniti.

Danas je biti mala Dubravka ili Renata jednako rijetko kao i biti mala Anouk. I većina se, nekako, radije odlučuje za Karola nego Davora.
Osobno, ne vidim ništa loše u tome, samo glasno razmišljam.
Pri tom se pitam, gdje su nestala pojedina imena, tko ih je pojeo, a danas su jednako rijetka kao i ova moderna?

Nadalje, naravno da se o ukusima ne raspravlja i logično da je to jedan od razloga zbog kojeg se odlučujemo za neko ime.
A jeli tome baš uvijek tako? :/
Što me dovodi do slijedećeg razmišljanja:

Meni se čini da "bum" pomalo sažvače ime , a njegova izvorna ljepota izgubi se kroz učestalost nadjevanja i izgovaranja.
Imena postaju trendovska, gotovo za jednokratnu upotrebu ... kao da je naletjeo neki val i nikad se više nije ponovio.
Pitam se, jesmo li mi svi dijelom "krivi" za to?
Može li se bar malo utjecati na to, na način da se prestanemo čoporativno povoditi za "bumom"?
Mislim, oni koji razmišljaju kao ja. Vjerojatno je veći postotak onih koji ne.

Kada je, prije 12, 15 godina bilo dosta često ime Mateo i Matea, MM sestrična je bila pred porodom. Nazvala je kćer Matea, pretpostavljate, ali nikako se ne mogu oteti dojmu da joj je bilo lakše povesti se za većinom, nego previše razmišljati kojim bi imenom mogla nazvati kćer, prema svojim mjerilima za lijepo, naravno.