Ja sam pobornik kratkih, jednostavnih i internacionalnih imena - dakle, da su uobičajena i kod nas, ali i kad odemo van da nitko ne lomi jezik i da ih znaju napisati. A to je posljedica mog dugačkog imena uz koje moram uvijek davati uputstva (sa j, bez j, ovako-ne onako) a i prezime mi se isto tako potrefilo, opet uputstva, milion problema oko dokumenata, birokracije, svega... Mislim da bi oko toga trebalo voditi računa, čisto da djeci ne kompliciramo život kasnije, tko zna što će raditi, gdje će živjeti, s kim će se družiti.
Dakle, favoriti su mi Sara, Lara, Ema, Hana, Linda, Paola, Eva, Ena.