imam osjećaj da ne mogu više.

prvo je bilo samo negodovanje, pa bacanje po podu, sad je vrištanje+bacanje po podu svaku puta kad nije po njenom ili kad joj nešto ne uspije.
danas me u protestu udarila u usnicu i razbila ju, sad izgledam kao severina.
počelo joj je izbijati još zubića i to valjda svi mogući odjednom. nadam se da je to.
nikad nije bila ovakva, imala je tantrume u smislu da se hiti na pod i lupa s glavom.
neki dan se iz protesta zaletila s glavom u fasadu, ako joj nešto nije po volji opali kud stigne.
najgore je to vrištanje. čak i kad nema razloga.
kao da stalno mora biti u centru pažnju, i primijetila sam da to obožava, kad odemo negdje i skuži da joj se ljudi smiju ili obrate onda počne šou, pleše, zabavalja ih, miga. neda mi da joj ništa pomognem jer sve može sama, a ne može i onda počnu drame.
u parku je dobra s drugom djecom, nije agresivna prema njima, jako voli biti u društvu, onda mazi djecu, nosi im svoje igračke, daje jesti i piti, ali niti jedna sprava ju ne interesira, ineresantno joj je od čega je napravljena i koje dijelove ima. voli jako knjige i to si zna uzeti i "čitati" i oponašati životinje i stvari, voli muziku, plesanje i mačke. čak i čisti za mnom.
novi problem je i u tome što ne možemo nigdje otići s njom jer nikad ne znam kaj će joj puhnuti u glavu i kad će napraviti scenu.
probali smo sve, od ignoriranja, ne pali jer ona je u stanju urlat po 1 h, danas je to završilo tak da se ispovraćala.
ne pali ni skretanje pažnje, ni maženje, ni naše dubljenje na glavi, ništa ne pomaže.
ne znamo što da radimo, razmišljamo o psihologu, ali koliko toga možeš objasniti djetetu od 15 mj.?
svaki savjet je dobro došao, stvarno nam treba pomoć, jer ovo postaje sve gore o gore.
što radimo krivo?