ma loona dozvoljavamo mi njoj puno puno toga što neki drugi roditelji ne bi. ja ju čak puštam da se penje po stolu i stolicama, hoda bosa po svim mogućim terenima jer tako ona hoće, penje se po stepenicama, jede cornflakes i kekse svugdje i gdje stigne, crta po zidu, trči, zabija se, pada...stvarno nisam roditelj koji stoji nad svakim djetetovim korakom. i sve samo zato što ju volim pustiti da tako samo upoznaje svijet i stvari oko sebe. uživam ju gledati kako to radi!

možda sam ovdje navela pogrešne primjere.
ali - jedenje rukama ne bi bio problem da mi dozvoli da joj pokažem kako upotrijebiti žlicu, osim toga juhu baš i nemre jest s rukama a ne da si dokazat, valjanje po podu je meni koma kad operemo ruke i noge (nakon pol sata natezanja i trčanja po kući za njom) i spremimo se na popodnevno spavanje, ustvari više me smeta ono cerekanje u facu...

mislim da je možda u velikoj većini slučajeva ipak problem u meni, jer ja imam sve manje i manje snage, umor me rastura i možda reagiram na neke stvari na koje inače i ne bi.