Drage moje ja sam vam po prirodi blebetalo i ništa u meni ne može da ostane. Svoje probleme sam ispričala ljudima za koje sam mislila da me mogu razumijeti, ali sam se u neke malo i razočarala. Pravi moji prijtelji su to zaista i ostali, oni mi daju bezuvjetnu podršku u svemu. Nekim ljudima koji su prolazili iste probleme kao mi otvorili smo svoju dušu, nadajući se razumijevanju ali na kraju je bio samo hladan tuš, gomila laži, pitajući se bezbroj puta zašto.

Svojim roditeljima ne govorim baš puno o svemu, jednostavno iz razloga što ne želim da ih sve to dodatno optereti, jer dosta su i oni briga kroz svoj život prenijeli preko svojih leđa, pa jednostavno ne mogu podnijeti da vidim bol u njihovim očima.

Ali zato ja imam svoj drage curice s rode koje žive u istom gradu u kojem živim i ja (neke malo dalje, laky, ia30,maja8, H2O, kinki, pituljica,) s kojim se viđam i pijem kavice i znam da im moja priča nije dosadna, da su to žene koje me razumiju i daju mi podršku u svemu.

A tu ste i vi moje drage rodice, kojima nikada nije dosadna moja priča, moje kukanje poslije neuspjeha i sve vas volim.