Mi nikad nismo skrivali jer je to i nemoguće izvesti barem što se tiče obitelji. U početku sam o svemu pričala tj. kad idem itd. tko je god pitao od prijatelja, familije, a sad samo objavim da sam na bolovanju i to je to.
U detalje ulazim samo sa ženama sa foruma koje prolaze ili su prolazile isto. Jednom prilikom mi je svekrva počela pričat kako medicinska sestra kod zubara kod kojeg ide sirota prolazi bolne punkcije, pikanje, i kako je to strašno na što sam ja dobila popizditis i skresala u facu da što ona meni priča što ta žena prolazi kad sam sve to prošla više puta i nisam nju zamarala sa detaljima i sad se ona čudi ko' pura dreku. Nemam pojma što ona misli kakve ja postupke imam kad se ovome silno čudila kao jadna žena.
I tako malo po malo prestah uopće pričat sa svojom okolinom (na poslu mi znaju i svi navijaju za uspijeh i interesira ih kad ću ići u postupak radi kombiniranja oko posla, goidšnjih i sl.), a frendicama koje se interesiraju samo kažem da još nisam odustala i da mi se ne da pričat o detaljima.