Drago mi je da je netko pokrenuo i ovu temu. Vidim da svi mi manje-više isto razmišljamo. MM vrlo malo o tome razgovara, ja nešto više, tako mi je lakše, s time da je naravno naša bliža okolina (obitelj, prijatelji....) upoznata s našom situacijom, a ostali su kao nešto načuli ali nitko ništa ne pita, osim tu i tamo koji "dušebrižnik" s onim glupim pitanjima: pa šta još čekate i bla bla bla....naravno da mi ne pada na pamet objašnjavati svoju intimu nekome koga sretnem jednom godišnje, pa jednostavno u tom trenutku smislim neki odgovor koji će ga ušutkati.
Početkom rujna idem na svoj 1. IVF i nemam pojma kako će to sve proći, nadam se najboljem, e sad, vezano uz to dogovarala sam neki posao s jednom gospođom baš za kraj rujna i rekla sam joj da možda to što traži i neće biti izvedivo obzirom na moj IVF, a ona meni ispali ko iz topa: ..."ti ako si prava vjernica nećeš niti pomisliti na nikakvu umjetnu oplodnju!!??"
Toliko me je šokirala da sam još uvijek pod tim dojmom.

Molim, ovime apsolutno ne želim otvarati nikakve rasprave na temu vjere i sl., nedajbože nekoga uvrijediti (i ako ovome što sam napisala ovdje nije mjesto, molim da obrišete moj post) nego samo želim reći da u životu nećemo naići samo na odobravanje, sažaljenje i sl., nego i na osudu. Znam, sada ćete reći da ne treba to previše uzimati k srcu, ali izgovorena riječ zna jako zaboljeti.
Jer ona je to rekla u smislu da ako mi Bog do sada nije podario dijete, tko sam ja da se protivim Njegovoj volji, jer..."njena nećakinja je to apsolutno odbila!!!!"

Morala sam ovo s nekim podijeliti, a s kime ću nego s vama drage moje.
Sad me već i prošla ljutna na tu gospođu, oprostila sam joj njenu neumjesnu primjedbu i idem dalje.