Mi smo pričali svima i tako jedna, druga, treća, četvrta, peta godina pa ja trudna svi veseli, pa ja spontani svi žalosni, pa mene prošla želja za pričanje sa svim dobronamjernicima i onima koji glume. Jednostavno danas pričam na kavici sa Vama Ostali ako pitaju dobiju šture info tipa idemo, bili, nema ništa. Ako krenu detalji radim rez jer zbilja više nemam snage objašnjavati ljudima detalje a da se ne radi o osobama koje imaju isti problem. Što će im te pojedinosti. Umorna sam od priče. Na poslu svi znaju (nakon toliko godina i postupaka ne možeš sakriti).
Ma da me netko pita za savjet rekla bih ako niste debelokošci šutite i lažite i nikome ne pričajte.
Da sam za Rode znala ranije bilo bi mi lakše. Mi se najbolje razumijemo bez obzira koliko smo različite. Sve nas veže isti cilj i to nas zbližava.