Na početku je MM bilo teško pričati o tome, ali nakon što je "prežvakao" neko vrijeme i nakon što smo krenuli u ZG i upoznali mnogo ljudi koji imaju probleme, više mu nije bio problem. Ja sam isto tip pričalice i rekla sam svima koji su to trebali znati, ili su pitali, ili su se slučajno našli u temi razgovora. Dakle, ni ja nisam vikala na sva usta, ali nikada, baš nikada i od nikoga nisam sakrila razloge našeg dugog neimanja djece ili rekla da ga se to ne tiče ili slagala...

Niti kad sam rodila moje dijete nisam od nikog, ama baš nikog, skrivala da je IVF beba, dapače...ja se iskreno ponosim s time.

Danas nastojim svojom pričom primjerom ili znanjem pomoći onima koji me pitaju za savjet, često se nudim za razgovor i djeljenje informacija...ponekad, kad mi se učini da netko ima sličnih problema, a ne želi govoriti o tome (a ja ne želim biti indiskretna ) također ispričam svoju priču, ne bih li im pomogla ili navela na to da se otvore i postave pitanja.

Nove postupke na koje idem za drugu bebu ne govorim baš svima (čitaj ne zovem sve redom da im kažem da sam u postupku), ali tko me god pita ili treba znati...to i zna. Čini mi se nekako da su i u mojoj okolini svi na to toliko navikli da im se to ne čini više tako "big deal". Nažalost, teško je shvatiti nekog drugog...možda misle i da nije "big deal" jer već imam jedno dijete. Teško će shvatiti da ja želim i to drugo dijete i ne mirim se s njegovim neimanjem i da je meni to jednako razočarenje kao i prvi put. ali to nije niti važno...važno je da su mi ipak svi podrška, samo se malo manje uživljavaju u cijelu situaciju...A istina je da ih i ja malo manje obavještavam o detaljima ...netko je rekao...umoriš se s vremenom.

Moj staž je dug i danas mi je drago što sam govorila i govorim o tome, a posebno mi je drago da u tom dugom vremenskom periodu gotovo nikad nisam od nekoga osobno dobila negativnu, omalovažavajuću ili uvredljivu reakciju. Ne mislim pri tome na generalne stavove i publikacije o kojima je ovdje već bilo govora. Bio je neznatan broj, nazvala bih ih, nespretnim reakcijama...koje su zapravo samo krivo izrečene pozitivne misli u trenutku u kojem sam bila osjetljivija nego inače, pa su me izrazito živcirale. Da, i u mom okruženju je jedna osoba umanjivala problem (kao što je netko pisao...govorila je..."ma imat ćete vi prirodno hrpu djece"). Naš problem nije takav da bismo mogli imati dijete bez ICSI-a i to je ta osoba konačno shvatila (nakon što smo, dakle, dobili prvo dijete iz ICSI-a) i sad i ona daje podršku bez spominjanja načina začeća .

U svakom slučaju sumirano...moja osobna iskustva su pozitivna i nije mi žao što o tome govorim i namjeravam tako nastaviti i nadam se da će to nekome pomoći (a i meni je lakše ):