 |
|||
raditi ili rađati?
nikako ne znam šta mi je činiti. :/ ..imam 32 godine, jedno dijete od dvije godine, i na birou sam. nisam pametna šta da sad radim: mislim da bi bilo bolje raditi negdje, sticati staž, i iz radnog odnosa ići na eventualno porodiljno(jer moram na IVF ako želim dijete), i tek tada pokušati dijete, mislim da nije kasno ni za godinu dvije ići rađati...a danas je posao jako bitan, zar ne? šta vi misite??
jako mi je važno šta mislite..
Ove ću godine imati 30 godina. Svoje dijete sam doslovno od Boga isprosila. Imam odličan posao, zapravo karijeru, super poziciju, odlična firma, cijene me... Jako volim svoj posao i kolege, šefovi su super. Na porodiljnom mi nedostaje odlazak u ured, angažman, edukacija, uspješno završen projekt...Volim taj osjećaj koji imam kad radim.
Namjenjala sam se firmi i firmi, radila honorarno, radila bez radnog vremena, ukratko puno sam investirala u sebe da bih danas bila tu gdje jesam. I mogu zamisliti kako ti je dok tražiš posao.
Želim 4 djece. I nemam pojma kako ću to izvesti s poslom. Ali, znam da je K. moje najveće blago i znam da će se sve već nekako posložiti.
Isto tako znam da potkraj života nitko ne kaže da mu je žao što nije više radio, ali se žali što se nije više vremena posvetilo djeci/partneru/prijateljima/obitelji.
Osobno, kad bih morala izabrati između superuspješneplaćenecijenjene karijere i biti domaćica s puno dječice, dojenja, pa i nespavanja, malo bih razmislila i odabrala ovo drugo. Posao je bitan, ali ti živiš i bez njega i dobro.
Što god izabereš, budi sretna
mama_jos_malo
Ja bih na tvom mjestu ipak prvo pronašla neki posao, jer 2-ije godine nisu kraj svijet i nećeš zakasniti, a puno će ti značiti svaka kunica za tvoje bebice jer se ipak ne živi od zraka i ljubavi!
Držim ti sretnice da što prije nađeš posao! Samo uvijek misli pozitivno!
očito čekam vaše poruke ko ozeblo sunce, ali jako mi je drago što se javljate......možda ipak tražit posao, pa nemam 45 godina, jel tako???
Ja sam prvo dijete rodila s 28, drugo s 30, a u krugu ljudi među kojima se krećem to se smatra relativno rano. Iako sam do prvog djeteta osigurala egzistenciju, ne bih odgađala majčinstvo da i nije bilo sve posloženo kak treba.
Teško je bilo kome reći što je ispravno, jer tu nema ispravnog stava, svatko mora odlučiti za sebe koji su mu prioriteti nakon što dobro odvagne sve plusiće i minusiće. Ali u svakom slučaju, treba voditi računa i o medicinskom aspektu svega - nije svejedno hoćeš li roditi sa 33 ili nakon 35-e.
Ja sam izabrala djecu.
Nemam karijeru,nemam poslovni život,rodila sam troje djece u 5,5, godina i presretna sam.A još uvijek sam ispod 30
da, ali ako nisi tip koji će ovisiti o muževoj plaći, ma kako ona dobra bila, i ma kako muž dobar bio i ako se osjećam već pomalo slabog samopouzdanja jer sam navikla raditi, onda je drugačije! naprosto ne mogu se zamisliti cijeli život posvetiti ISKLJUČIVO djeci...evo npr. imala sam priliku raditi kad je moja anja imala 1 godinu i naprostpo nisam mogla ostaviti ju kod kuće ili u vrtiću!! odabrala sam ostati snjom..no sad je već veća, i može u vrtić, čak je poželjno, a ja bih mogla malo raditi da napunim baterije za novo dijete!
Zašto ti je bitno što drugi misle?
Bitno je samo da ti budeš sretna u cijeloj toj situaciji. Možeš li ti uopće sada dobiti posao? Ako možeš, zaposli se. Tko ti brani da odmah ideš i na IVF. Možda ni ne uspije od prve, a možda i uspije.
A što ako isplaniraš da ćeš prvo naći posao, pa tražiš posao dvije godine, pa čekaš još par godina dok bude "zgodno" otići na porodiljni, pa još neko vrijeme dok stvarno ne ostaneš trudna...
Ako ti nije financijski bitno, pusti stvari da se same poslože, traži posao i radi na bebi u isto vrijeme, pa što prije upali
btw, ja sam saznala da sam trudna par dana nakon što sam prihvatila novi posao. I niti sam ostala bez njega, a niti mi je tko to zamjerio.
Ja bih rekla da napraviš onako kako se u srcu osjećaš mirno i ispravno. Život ionako ne možemo isplanirati. Odnosno, možemo pokušati, no realizacija i nije u našim rukama. Stoga... prepusti se osjećaju, pravoj unutranjoj želji i sigurno ćeš doći na pravo mjesto u pravo vrijeme.
Život je izazov i to vrlo zanimlijv. Ponekad strašno jako misliš da trebaš nešto učiniti i ta potreba je jaka samo da bi ostvario nešto što vidiš da ti uistinu nije bilo važno, ali je bilo bitno iskustvo. Ponekad je to nešto što si trebao i trebaš i dalje i opet je dobro što je slijeđen unutranji instinkt.
Sve mi znamo. A mišljenje drugih? ČEmu? To je neka vrsta dozvole? Mislimo da želimo nešto što većina ne bi odobrila pa se nadamo ovdje čuti raznolika mišljenja koja će u nama potaknuti buđenje reakcije koja će nam osvjetliti što zaista želimo? A što ako smo jedinstveni i nitko nam ne može reći točan odgovor? A jesmo.
____________
Ja sam osoba koja si je jasno isplanirala stvari i ništa se nije dogodilo po planu. Ispalo je bolje, samo sam u mnogočemu kasnila radi toga što se nisam usudila biti iskrena prema sebi i reći i vidjeti što zaista želim i što sada ustvari ne želim.
Sjedni u miru, zatvori oči, zamisli jednu putanju, pa zamisli drugu i vidi sa kojom se osjećaš ispravno. I tako učini.
Sretno.
moja tetka se kasno udala pa se preselila u kanadu.nisu smijeli odmah imati djecu jer su morali egzistenciju si osigurati.prvo je rodila u 36 godini a drugo u 40 godini.i nije joj kasno .a druga sestrićna isto je godište rodila je prvu cucricu u 36 g i dosad nije više mogla ostati trudan.
imaš malo godina stigneš još sve.samo zavisi jel želiš još jedno ili više dijece.posao bi bio svima super ali u ovo vrijeme nikad se nezna.
Ako problem nije egzistencijalne prirode, ne vidim razloga da neideš s objema varijantama. Traži posao, zaposli se, a ako želiš i bebu onda proradi na to. Koliko sam skužila tebi je dojadilo biti doma i želiš raditi. Pa onda odi, šta ti brani. Bitno je da si ti zadovoljna jer će onda biti i tvoja djeca, a ako nisi tip žene da ostaneš zauvijek domačica, nemoj se na to prisiliti. Mlada si i možeš ti još izroditi i dvoje djece i napraviti karjeru. Samo nemoj čekati, kreni...
ja sam izabrala radjanje u vrijeme kad sam se osjecala spremnom. nisam uopce imala dvojbi, ali nikad nisam bila u nekoj egzistencijalnoj krizi, tako da mi je odluka time bila olaksana. i opet bih tako.
napravi kako mislis da je ispravno, nitko umjesto tebe nece moci odluciti.
Nataša po tvojim postovima je lako zakljuciti da ce ti jako dobro doci nekakav posao, da se malo "odmaknes", realiziras se na drugom planu i uostalom vidis sto te tamo ceka.
Ja osobno mislim da uvijek kad te nesto jako vuce - to je sigurno nesto vazno za taj trenutak, treba krenuti u tom smjeru i vidjeti sto je "iza toga". Mozda previse filozofski, ali sigurna sam da ces na nekom poslu nakon nekog vremena osjetiti "zasto" te tako vuklo prema njemu. I to je korisno. pa makar kao a - koja sam shvatila da mi posao vise opce ne predstavlja ono zadovoljstvo kao nekad
Sretno!
Svatko od nas ovakve stvari mora odluciti sam. Ne znam zasto trazenje posla i rad stavljas na suprotnu stranu od trudnoce? Zasto ne imati oboje, pa puno zena to uspjeva zasto nebi i ti?
Ako nista drugo onda su me moje godine (40) i moje iskustvo (miomi s 35, 3 izgubljene trudnoce od 37-40) naucile da si mi mozemo postaviti ciljeve, ali kod svake realizacije ima dosta faktora na koje nikako ne mozemo uticati. Danas je odgadjanje materinstva u srednje 30te i jos kasniju dob u porastu, puno je slucajeva gdje nije bilo nikakvih komplikacija, no medicina i dalje upozorava da su iznad 35 statisticki vece sanse za masu ginekoloskih problema, ja sam to spoznala na vlastitoj kozi i sada na ovom planu mogu odlicno posluziti kao los primjer... znam sto znaci realizacija kroz posao, ne znam sto znaci imati djecu i sada mi ne preostaje drugo nego se na ovom frontu boriti i dalje, i dalje postoje sanse da cu mozda i uspjeti, no s ovim sto sada znam nikome ne preporucujem odgadjati materinstvo na kasnije 30-te!
Na pitanje tako osobne prirode, kao što je da li i kada rađati, samo si ti možeš dati odgovor.
Međutim, moje je mišljenje da rad i rađanje ne isključuju jedno drugo. Pitanje je prioriteta, a kako vrijeme prolazi - nažalost i jedno i drugo postaje kompliciranije.
Poslušaj svoj unutarnji glas, donesi odluku i ne čekaj previše.
vesna72 prvotno napisa
X
x
X
Ja sam bila u sličnoj situaciji, nisam mogla naći posao, i nakon veeelike dileme i puuuno razmišljanja odlučila sam se za bebu. Prvo zato jer mi je tako željelo
Napravi ono što zaista želiš i sve će doći na svoje.
Ja bih rekla da napraviš onako kako se u srcu osjećaš mirno i ispravno. Život ionako ne možemo isplanirati. Odnosno, možemo pokušati, no realizacija i nije u našim rukama. Stoga... prepusti se osjećaju, pravoj unutranjoj želji i sigurno ćeš doći na pravo mjesto u pravo vrijeme.
Život je izazov i to vrlo zanimlijv. Ponekad strašno jako misliš da trebaš nešto učiniti i ta potreba je jaka samo da bi ostvario nešto što vidiš da ti uistinu nije bilo važno, ali je bilo bitno iskustvo. Ponekad je to nešto što si trebao i trebaš i dalje i opet je dobro što je slijeđen unutranji instinkt.
Sve mi znamo. A mišljenje drugih? ČEmu? To je neka vrsta dozvole? Mislimo da želimo nešto što većina ne bi odobrila pa se nadamo ovdje čuti raznolika mišljenja koja će u nama potaknuti buđenje reakcije koja će nam osvjetliti što zaista želimo? A što ako smo jedinstveni i nitko nam ne može reći točan odgovor? A jesmo.
____________
Ja sam osoba koja si je jasno isplanirala stvari i ništa se nije dogodilo po planu. Ispalo je bolje, samo sam u mnogočemu kasnila radi toga što se nisam usudila biti iskrena prema sebi i reći i vidjeti što zaista želim i što sada ustvari ne želim.
Sjedni u miru, zatvori oči, zamisli jednu putanju, pa zamisli drugu i vidi sa kojom se osjećaš ispravno. I tako učini.
Sretno.
Anita AZ, kod ovakvih tema tako volim procitati tvoje postove!
Tako su istiniti, od srca, ispravni... koza mi se najezi dok citam, a oci zasuze
Bas lijepo i potpisujem rukama i nogama - svime
Nakon završenog 2. faksa radila sam na par mjesta bez radnog vremena za sitnu lovu. Onda sam dobila super posao u super privatnoj firmi kod šefa za poželjeti. Radila sam godinu dana, u razgovoru sa MM-om o dječici poslušala svoj unutarnji glas i odlučila imati djecu. Zatrudnila nakon 3 tjedna. Na porodiljnom sam jaaaaako dugo. Posao me čeka, no niikad ne znaš, vidjet ćemo kad krenem raditi.
Nisam nikad požalila što sam svjesno stavila za današnje prilike savršen posao na čekanje i podarila život prekrasnom Svenu i Steli.
Još sam mlada, stignem u životu sve što poželim. A sada želim uživati sa svojom djecom.
Eto,možda ti moje iskustvo pomogne da se ohrabriš i učiniš ono što osjećaš da ZAISTA ŽELIŠ.
Sretno!
ovo mogu samo potpisati.Nataša po tvojim postovima je lako zakljuciti da ce ti jako dobro doci nekakav posao, da se malo "odmaknes", realiziras se na drugom planu i uostalom vidis sto te tamo ceka.
Ja osobno mislim da uvijek kad te nesto jako vuce - to je sigurno nesto vazno za taj trenutak, treba krenuti u tom smjeru i vidjeti sto je "iza toga". Mozda previse filozofski, ali sigurna sam da ces na nekom poslu nakon nekog vremena osjetiti "zasto" te tako vuklo prema njemu. I to je korisno. pa makar kao a - koja sam shvatila da mi posao vise opce ne predstavlja ono zadovoljstvo kao nekad
Sretno!
(osim dijela da mi posao ne predstavlja zadovoljstvo kao nekad).
au, ADMIN., al me šetateeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee :?
ja sam šeficu rodila sa 32, bila kući 2,4 miseca i onda počela radit. i obožavam svoj posao, to mi je struka i trenutno sam u fazi da želim malo izgradit karijeru i "ime" i onda se tek odlučit eventualno na drugo dite. sada sa 35 mi se još ne žuri.
ali ja sam osoba koja ne bi bila sretna u životu da se isključivo i samo posvetim ditetu/dici. meni za funkcioniranje i maksimalno posvećenje ditetu triba i malo pogonskog goriva sa strane u vidu posla.
loryblue, i ja sam takva osoba, apsolutno, i meni treba gorivo iz vana kako bih bila potpuna kod kuće sa djetetom, dvije godine je bilo dovoljno...sad trebam posao.
Tiwi, kao da me poznaš u dušu
Anita-AZ
I SAD DEFINITIVNO:RADITI
i ostale cure, super ste i hvala puuunoooooooooooo
ah, super je kad danas netko može birati hoće li biti doma s djecom ili imati djecu i raditi. Ja moram raditi, jer od muževe plaće nas troje (ili više) ne bi mogli živjeti kao i vjerujem večina u Hrv. Ali sreća je da sam ja takav tip pa mi to odgovara. Mada poštujem i razumijem svačiju odluku. A što se tiće roditi dijete i kada - mislim da za dobre odluke nikad nije kasno
Anima, u pravu si, svatko ima pravo na svoju odluku.
Ne mogu reći da nam ne zaškripi s novcem ni da mi ponekad nedostaje interakcije sa drugim ljudima, ali kad zbrojim troškove duplog vrtića i duple opreme za isti, od plaće bi mi ostalo čak i manje no što iznosi porodiljna naknada. Zakonski imam pravo do 3. ročkasa biti s djecom i mislim da je pametno to iskoristiti ako se može tako živjeti. Djeci je svaki trenutak s mamom dragocjen, i obrnuto. Plus što idem 2x tjedno sa Stelom na fizikalnu terapiju, za što bi i najbolji poslodavac izgubio razumijevanje nakon kratkog vremena.
Eto, svatko zna najbolje za sebe i svoju obitelj.
Moj je savjet da se djeluje po unutarnjem glasu.
Ja sam si isplanirala roditi tijekom apsolventskog staža kako bih se mogla bez presinga posvetiti i opsežnim istraživanja na diplomskom i majčinstvu. Sve je bilo tako savršeno isplanirano. Znala sam da ako se najprije zaposlim da neću moći ni na neki normalan porodiljni, a kamoli se posvetiti djetetu.
Na kraju je trudnoća bila problematična pa sam mirovala, ispite polagala s bebom u rukama, diplomski vukla i vukla jer je cura bila puno bolesna što bi me svaki put bacilo tisuću koraka unatrag na planu diplomiranja.
Nedavno sam diplomirala, nadam se zaposliti što prije jer se osjećam jaaako frustrirano i nerealizirano. Sve svoje znanje, sposobnosti, ambicije za početak znanstvene karijere (htjela bih na postdiplomski) svakodnevno guram pod tepih i svaki se novi dan osjećam nesposobnijom jer ne mogu naći običan posao, a kamoli što dalje.
Sretna sam što sam majka, ali mi to nije dovoljno i znam da bih pukla da uskoro ostanem trudna i ne zato jer ne želim biti višestrukom majkom već zato što ne želi m biti SAMO majkom.
Znam i kakvi nadljudski napori čekaju mene i moju malu obitelj, ako se odlučim ostvariti svoje snove, ali svejedno ostavljam sve otvoreno.
Svatko je priča za sebe. Ne pomažu tu savjeti, a nemaju ni smisla - kao što je Anita rekla.
Sa svoje strane mogu reći da mi je puno draže da sam zakoračila u majčinstvo nakon 35-te, nego da sam to učinila 10tak godina ranije.
Ovako sam završila fakultet u roku, napravila karijeru (guram ju i dalje), proputovala svijetom, zabavila se, ... napravila puno stvari za koje znam da sam strašno željela u tom periodu.
Možda ružno zvuči, ali mislim da s djetetom začetim u nekim ranim ili srednjim 20-tima ne bih mogla puno toga ostvariti, bar ne do 35-te. Možda ni kasnije. I sigurno je da bi sve te neispunjene želje rezultirale jednom velikom frustracijom. A ne bih baš htjela biti frustrirana osoba, jer kao takva ne bih bila ni kvalitetna mama, ni supruga, kćerka, sestra, ...
Eto, to je moje razmišljanje.
Ja apsolutno volim raditi i uživam u poslu i postignućima, ali ipak mi je žao što sam radi posla odgađala dijete iako sam ga odavno željela. jer nikad ne znaš koliko će ti trebati da zatrudniš, a godine samo idu (pogotovo ako znaš da imaš problema). uz sve moje brige oko korektnosti prema poslodavcu, na kraju je ispalo sve super i nitko mi nije zamjerio, niti poslije pokazivao da im manje vrijedim jer imam dijete. ali ako radiš punom parom, dijete te ima samo par sati dnevno. i uvijek si rastrgan...kažu da je biti zaposlena mama jedno od najstresnijih zanimanja
Ja sam svoje prvo dijete rodila s 26. a ovo ću sa nenavršenih 29.
Radim na istom radnom mjestu već 10 godina i relativno je ok posao i firma, siguran i sve kaj ide uz to. Nije da ga previše obožavam i da me jako surećuje odlazak na posao, više sam obiteljski čovjek nego karijerist, radim radi egzistencije, ne radi svog gušta.
Ali da nemam posao, definitivno bih ga prvo potražila, odradila koliko "moram" prije nego krenem na porodiljni.
Ovo me podsjetilo na moju mamu.Strašno mi je falila i nikad mi ju nije bilo dovoljno.Nikad neću zaboraviti taj neki isprazni osjećaj što je nisam imala kraj sebe kad mi je trebala.To je razlog zašto sam se ja odlučila na ovu drugu soluciju
Kad ne bih morala raditi, sigurno i ne bih radila. Meni posao treba isključivo radi egzistencije. Kad bih na lotu dobila koji milijunčić, ne bih ni trenutka razmišljala da l' da ostavim posao. Zato, molim vas dobre vibre da uskoro dobijem na Bingu
Priključujem se klubu "raditi radi egzistencije".
Nakon završenog faksa nisam bila dovoljno ambiciozna da bih se uhvatila karijere, posao mi omogućava moju lovu i određenu samostalnost, ali nije mi bilo teško pauzirati zbog djece. Ionako sam oduvijek željela dati sve od sebe prvenstveno za stvaranje obitelji i truditi se da se održi zdravom i ispunjenom ljubavlju (vjerojatno kompenzacija nesređenog djetinjstva).
Kad ne bih morala raditi, sigurno i ne bih radila. Meni posao treba isključivo radi egzistencije. Kad bih na lotu dobila koji milijunčić, ne bih ni trenutka razmišljala da l' da ostavim posao. Zato, molim vas dobre vibre da uskoro dobijem na Bingu
igram i ja !
Uh, meni je moj posao, dio mog osobnog sna, tako da ponekad doista jesam rastrgana i ja jesam morala birati jedno ili drugo. Obavljati neki posao tek toliko i vratiti se doma i ne misliti više na njega je moguće uz majčinstvo bez nekih posljedica. No, obavljati posao koji ti daje puno više od financijskog aspekta i ispunjava te, može dovesti do toga da nehotice zanemariš ljude oko sebe. Dogodilo mi se više puta i upravo zato još uvijek nisam počela raditi na većim projektima jer znam da bi se to dogodilo. Jednostavno me povuče, ne mogu si pomoći. Najbolje što sam mogla napraviti je odgoditi početak rada dok Liam ne bude spreman imati mamu koja može biti odsutna duhom većinu dana - danima.
Savršeno je kad možeš oboje, ali to oboje nije 1 plus 1 nego 1/2 plus 1/2.
Pa evo, ja sam to sve napravila, dakle završila faks, našla siguran i dobro plaćen posao u struci, kupila stan, proputovala dio svijeta, landrala okolo, magistrirala do 27-e i onda s 28 imala prvo dijete a sa 30 drugo. A sad svi zajedno landramo i putujemo ostatkom svijeta
Ne mislim da su me djeca zaustavila ili spriječila u ičem, baš naprotiv, smatram da su došla upravo u trenutku kada su trebala doći.
paci. x +
Ja ko i Trina....uvijek su me proganjali neki osjecaji praznine radi majcine zaposlenosti, stalnih odlazaka u vrtic itd. I moram totalno sebicno priznati da me ni najmanje ne zanima to sto je ona bila ispunjena svojim poslom. Ona nije bila tu u masu situacija kad je trebala biti. I to je to.
Ali ja svoju majku ne mogu kriviti za ništa,mogu joj samo skinuti kapu i bila bih jako ponosna na sebe kad bi mogla biti mama kao ona.Jer da ona nije radila mi nebi imali što jesti.A moja situacija je drugačija,muž radi i zarađuje dovoljno.Za razliku od mog oca tada kojeg nije bilo.
Tako da se moj osjećaj ispraznosti ipak ne može mjeriti sa svime što je moja mama napravila za mene.
Moj lakonski odgovor - i rađati i raditi - sve u svoje vrijeme.
E sad komu je kada vrijeme za što - ne podliježe savjetima, nego osobnom osjećaju, procjeni, intuiciji, kako već hoćete.
Kod nas je bilo drugacije...mama nije morala raditi iz financijskih razloga. To je bio njezin odabir jer se ona valjda tako bolje osjecala. I jer su moji uvijek htjeli postici vise i bolje....pa se sve uglavnom svodilo na ono: moramo sada dosta raditi da bi kupili stan, moramo dosta raditi da bi kupili dobar auto. Trebalo je ici i na odmore itd. itd.itd. I valjda se covjek ni ne osvrne, a djeca vec odu svojim putem. Pa se onda ta ista djeca pitaju cemu uopce neke stvari..
i ja radim samo radi egzistencije-da ne moram nikad se na posao ne bi vratila.da budem doma sa 100 djece ništa mi ne bi falilo.
kod mene na poslu i nije neka atmosfera kojoj bi se veselila vratiti i savršeno bi si ispuniti znala vrijeme i bez posla-sa nečim bi se sigurno bavila-ali onako povremeno čisto razonode radi.
i sad me muči da li da idem odma na drugo dijete ali ići ću prvo malo raditi , moram otplatiti minus u kojm sam trenutno da bi si mogla drugo djete priuštiti.namjeravam imati i treće i sa njim iskoristiti one 3g plaćeno koje imam-tom se tako veselim
svi smo različiti i neki od nas se pronalaze kroz poslovna ostvarenja-,neki kroz djecu.mislim-možda griješim ne znam-da se jednako kvalitetno ne mogu obje stvari obavljati.i preiše puta sam bila svjedok nesretne djece zbog roditeljske zauzetosti i karijere.ne kažem da je netko tu loša mama jer joj se radi , daleko od toga-ali ja svog oca nisam ni poznavala takoreći i onda je umro , sam , na putu , u drugoj zemlji , u 49.g., umro je od bolesti uzrokovanih stresom i ostavio nas u tako lošoj situaciji a sve u želji da nam bude bolje.ja sam cijelo vrijeme žalila što nema neki poso , od 8-4 i ne dođe doma, sa običnom plaćom i dobro raspoložen.
sebi sam obećala da ću svojoj djeci pružiti bolje od toga.
i ja radim samo radi egzistencije-da ne moram nikad se na posao ne bi vratila.da budem doma sa 100 djece ništa mi ne bi falilo.
kod mene na poslu i nije neka atmosfera kojoj bi se veselila vratiti i savršeno bi si ispuniti znala vrijeme i bez posla-sa nečim bi se sigurno bavila-ali onako povremeno čisto razonode radi.
i sad me muči da li da idem odma na drugo dijete ali ići ću prvo malo raditi , moram otplatiti minus u kojm sam trenutno da bi si mogla drugo djete priuštiti.namjeravam imati i treće i sa njim iskoristiti one 3g plaćeno koje imam-tom se tako veselim
svi smo različiti i neki od nas se pronalaze kroz poslovna ostvarenja-,neki kroz djecu.mislim-možda griješim ne znam-da se jednako kvalitetno ne mogu obje stvari obavljati.i preiše puta sam bila svjedok nesretne djece zbog roditeljske zauzetosti i karijere.ne kažem da je netko tu loša mama jer joj se radi , daleko od toga-ali ja svog oca nisam ni poznavala takoreći i onda je umro , sam , na putu , u drugoj zemlji , u 49.g., umro je od bolesti uzrokovanih stresom i ostavio nas u tako lošoj situaciji a sve u želji da nam bude bolje.ja sam cijelo vrijeme žalila što nema neki poso , od 8-4 i ne dođe doma, sa običnom plaćom i dobro raspoložen.
sebi sam obećala da ću svojoj djeci pružiti bolje od toga.
Za mene dilema imati djecu i raditi ne postoji: moram imati jedno i drugo. Ne radim samo za novac, moj posao je dio mene, moj poziv i životno zadovoljstvo koje ništa drugo ne može zamijeniti. Imati djecu također je nešto bez čega ne bih mogla ili bih teško mogla i nije zamjenjivo poslom. Te dvije stvari nije uvijek lako staviti u ravnotežu - netko će to riješiti planiranjem, drugi prihvaćenjem neplaniranoga i traženjem novih rješenja u hodu, to je stvar okolnosti i mogućnosti. Ne bih nikome savjetovala da se odrekne ni jednog ni drugog. Mislim da je i za žene koje nemaju privlačan posao važno da imaju svoj prihod i samostalnost, a o majčinstvu da i ne govorim.
E vidiš, ja ne volim baš svoj posao i radim samo za novac...Jer sam od posla premorena, iscrpljena, živčana i nimalo ispunjena, pa osjećam da se doma ne mogu dati ona prava normalna ja...Ponekad imam osjećaj da me moj posao laganim korakom vodi do ludila, čak sam razmišljala o tome da tu i tamo odem kod psihologa da se negdje ispucam i rasteretim glavu od svog posla...Naravno da bih voljela imati neki koji bi me ispinjavao i radovao...Za sada mi to čini samo moja obitelj...Ali eto, kao što sam već rekla radim radi novca!
Ana.m ja nisam iznijela svoj primjer kao recept za tuđi život, nego samo kao svoju situaciju i svoje mišljenje. Poštujem svačiji izbor, no mnogo puta sam vidjela da žene koje ostavljaju posao to zažale i mislim da je to veliki rizik. Još je veći rizik ostati bez djece zbog karijere, nije vrijedno toga. Ali, moj primjer pokazuje da je moguće ostvariti i jedno i drugo ako se to želi.
Ma naravno zdenka, ja se nikako ne znam dobro izraziti...
I iskreno bilo bi mi drago da imam posao koji volim, koji me ispunjava, umjesto ovog koji me opterećuje, pa da kući dođem sretna i zadoovoljna...
Re: raditi ili rađati?
naravno da nije kasno! ja sam se dugo premišljala pa sam na kraju rodila u 41.oj. ne mislim da baš moraš slijediti moj primjer, ali eto, da znaš kako je u životu svašta moguće.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom