Evo mene konačno- Dakle, počela sam opet hodati u teretanu. Osjećam se punom samopouzdanja. Uživam u tome.
Svaki se put sve više toga usudim. Nije kao prije pet godina, ali ide. Što sam zapazila. Doma imam lančani orbitrek, a tamo je magnetski i puno duži, skoro duplo od moga. Dok doma napravim 10-12km za 50 min, tamo jedva 4 i to ne ide brže od 6km/h, opterećenje +5. Inače, na onom tamo mi noge trnu svakih 10 minuta pa se moram razgibavati, doma ne. Jučer navečer sam isto bila, danas stala doma na svoj i nisam mogla vjerovati. Potpuno drugi osjećaj. Apsolutno. Ne znam koji mi je bolji. Svaki ima svoje dobre i loše strane.
Kad sam u teretani radim svašta. Najprije orbi pa bicikl koji mi je živi užas. Ne sviđa mi se nepokretljivost gornjeg dijela tijela. Onda idem na spravu za bočne trbušne pa na ostale, baziram se na prsnima i bedrenima te na svim trbušnima osim gornjih ravnih. He, he. Na kraju opet kardio. Jučer sam se konačno usudila na traku. Imala sam nekih starih loših iskustava pa je potrajalo dok sam skupila hrabrosti. Hodam, brzinom od 5k, ne usudim se trčati jer zasad još imam osjećaj da me bude teleportiralo s trake, ako ubrzam. Inače, ona mi je mrak. Najviše se na njoj i oznojim.
Bila sam od 18:30 do 20:45.
E, da. jučer sam krepavala. Ja na orbiju, ispred mene jedna žena na sobnome biciklu s knjigom u ruci. Nisam mogla vjerovati.
svima koje su počele/ namjeravaju/ rade / uživaju...