Moram reci da sam se jako razocharala u mamu, jer mi jako malo pomaze oko 6to mjesecne bebe. Zivi 5 minuta pjeske od mene, i dodje nam u posjetu svaki 2gi/3ci dan na 15 minuta i to je to. Ako mi zatreba da mi pricuva bebu, onda me prvo ispita a gdje ja to idem i zasto, jer moram imati jako dobar razlog. Ne do bog da zelim otici sama u setnju, ili u grad u kupovinu, onda mi kaze kako mogu ostaviti djete..da sam sebicna itd. U zadnjih 6 mjeseci se jako rjetko ponudila da je pricuva, a ja je vise nikad i ne pitam. Nekad pomislim da nisam stvarno sebicna, i pitam se kako je kod drugih. Ne radim, dok beba ne napuni godinu dana, i onda se vracam na posao. Sa njom sam i dan i noc, i nekad bi treba samo malo lufta, samo da sam malo sama sa sobom. M.M je ponekad pricuva uvecer kad se vrati sa posla i to mi stvarno puno znaci. Inace mama je 64 godine, ne znam da li to ima veze. Na zalost moj tata je umro a od muza su roditelji daleko tako da nemamo ni od njih pomoci. Koliko vama roditelji pomazu? Ko ce vam cuvati bebe kad se budete vratile na posao? Moja ce morati u jaslice, i to mi je bas tesko prihvatiti.