Drage moje, čitala sam vas ovih dana i puno mislila na bolesnu dječicu i slala vam mentalne pozitivne vibre i drago mi je da je sve završilo dobro sa svima!

Bliži se kraj ovog tjedna i godišnjeg MM, plaši me tempo koji nas nakon toga čeka. Puno će putovati, mojih nema... Razmišljam da li da idem na more s djecom kod prijatelja u Korčulu i da li će mi to biti lakše ili teže nego doma sama s njima... pojma nemam.

Danas je bio divan i poseban dan. Posjetili smo firmu MM, upoznali mu šefa, kolege, tajnice.... Bilo je jako lijepo, a Liam je očaravao sve prisutne sa svojim trčkaranjem, pa upoznavanjem te odlaskom na drugu stranu pri kojem maše papa i glasno se smije. Neodoljiv je! Ludi smo za njim. No, danas se nešto važno dogodilo i za Omi, o čemu sam pisala ovdje http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=45934

Tako sam sretna i duboko ispunjena i cijeli dan mi se nekako tiho plače od sreće. Sve je posloženo i lijepo, a promjene koje se zbivaju, rast djece, rast naš vlastiti ka još boljim ljudima, partnerima, roditeljima me duboko diraju i ne bih ništa, ama baš ništa mijenjala u svom životu. Da mogu zamrznuti ovo vrijeme da ga zadržim, učinila bih to, no tada bi ga i zaustavila, stoga puštam... neka ide vrijeme zastrašujuće brzo u mojem vlastitom neznanju očekivanih uspona, padova, krajeva i početaka u kojima je ipak najvažnije moje povjerenje u to da je oko mene i u meni sklad i točno onako kako treba biti.

Volim vas sve. Nadam se da ćemo se vidjeti uskoro.