Citiraj emira prvotno napisa
Luda je za papučama i ujedno joj je papuča i omiljena riječ koju ponovi cca 50 puta u danu. Samo gleda tko ima papuče, ako je neko bos ona mu donosi papuče.
Meni je genijalno kako svako dijete zabrije na nešto. Ono što su Nuri papuče, Kalebu je lampa. Ide iz prostorije u prostoriju i upire prstićem u sve postojeće lampe, uz naredbu "ampa!" - što će reći, upali lampu. Ako se drznem ugasiti lampu kad napusti prostoriju, čim čuje "klik" vraća se i opet inzistira da "ampa" bude upaljena.

Kad dođu gosti, ne kaže ni bu ni mu nego - pogađate - "ampa". Gost mora upaliti lampu i diviti joj se skupa s Kalebom.

Kad on dođe u goste, prvo projuri cijelim stanom locirajući sve lampe, a onda ide od jedne do jedne i naređuje da ih upalimo.

Čim ujutro otvori oči, viče "ampa". Koji put se probudi usred noći, sjedne u krevet i umjesto mame zazove "ampu". Čak i ostale riječi koje govori (a svega ih je par) imaju prefiks "ampa" - tako je mama "ampamama", baka "ampababa", a tata "ampatata". Druge predmete imenuje na svom jeziku, ali obavezno nekom riječju koja barem malo podsjeća na riječ lampa.

Ne moram ga voditi psihiću, jel tak?