Sanja, s guštom sam odgledala slikice, ti uvijek složiš genijalan album. Cure su ti divne!
Inače, suosjećam s tobom, mi smo donedavno imali sličan noćni pakao, ali zbog trojkica. Sad imamo 16 izraslih zubića, ali opet smo u nekoj čudnoj fazi - slabo jede, po danu dosta cendra, a i noći opet imaju tendenciju pogoršanja...

Anita, ja sam izgubila i trunke srama.Znaš i sama kakva je kod mene situacija, uz svoje dijete dojim i frendičinu bebu, a mala druge frendice mi se s vremena na vrijeme prišteka, tako da...Ja sam u svom parku cirkuska atrakcija. Boli me briga.

Što se tiče mačaka i pasa, ja nemam straha, a tako učim i Kaleba. Naravno da stojim pored i pazim, najviše da Kaleb ne bude grub (iako nikad nije ) jer životinja instinktivno može reagirati ugrizom ili grebanjem...Ne razumijem roditelje koji dopuste djeci da maltretiraju životinju (svašta sam vidjela - djecu koja jašu psa, vuku mačku za rep, sve uz blagoslov ili barem toleranciju roditelja) i onda se čude kao pura dreku kad životinja napadne dijete. Kaleb je jako nježan sa životinjama i vole ga i mace i peseki i nikad nije bilo problema.

Kaleb je u potpunosti svladao silaženje niz stepenice bez držanja (penjanje je već prije), motorički je stvarno super, teško mi je vjerovati da pošteno hoda tek malo više od 2 mjeseca...
Fora mu je kuhanje (stalno uzima kuhaču i miješa nešto), jako lijepo i precizno baca loptu iz ruke, fina motorika mu je sjajna...Jedino što i dalje ništa (razumljivo) ne priča. Osim, naravno, gorespomenute lampe.

Šaljemo puse i vibrice Patriku za brzo ozdravljenje!!