mislim da treba napraviti razliku izmedu osoba koje konzumiraju opijate (legalne ili ilegalne) radi toga jer su pod stresom i trebaju "instant smirenje" (vecina), i onih koji to rade iz cistog hedonizma.
osoba koja se prema djetetu odnosi kao prema sebi ravnopravnoj licnosti vrijednoj postovanja, cak i kada popije/zapali, nece promijeniti odnos prema djetetu niti ce dijete njegovo ponasanje dozivljavati kao nesto cudno i zbunjujuce, makar osoba i postala razgovorljivija, veselija, tko zna kakva.
osobe koje se ne znaju/ne mogu nositi s problemima i radi toga bjeze u utociste opijenosti vec mogu dati drugaciji primjer (pogotovo ako takav nacin rjesavanja problema brane svojoj djeci, tj. imaju dvostuke kriterije).
koliko puta smo vidjeli i culi primjere "joj nervozan/zna sam, moram zapaliti pljugu da se malo smirim/popiti nesto ostro/zapaliti dzoint"..
(ove teze droge ne mogu bas svrstati u hedonisticke rituale, to mi se ipak cini kao nesto za osobe s psihickim tegobama).
malo sam zabrljavila, ali poanta je da mislim da ce daleko vecu ulogu u tome da li ce dijete/osoba biti sklona drogama/alkoholu/cigaretama itd. igrati odgoj odnosno ponasanje roditelja prema djetetu, nego samo roditeljsko ponasanje. npr. jedan okorjeli pusac marihuane je odgojio svoje dijete s velikom kolicinom postovanja i ljubavi, i njegovo je dijete danas covjek samouvjeren i siguran u sebe i svoje postupke, bez potrebe da se nekom dokazuje konzumacijim opijata. opet, ako nesto popije ili zapali, to je svjesna odluka, gust, i ne odrazava se na njegovu licnost ni na koji nacin.