Moje skromno mišljenje je da je tvoj suprug, trudnice, nedorastao situaciji u kojoj se našao, tj. koju je zajedno s tobom stvorio, a ti pokušavaš hendlati situacijom i za sebe i za njega, i to ne baš uspješno.
Izgleda da TM može uspjeti kad se potrudi ( 3 auta promijeniti u toku godine dana nije baš samo tak :?). Mogao bi biti bolji suprug i otac kad bi imao pravu motivaciju, a očito mu dvoje djece nisu dovoljna motivacija.
Sad nastupa preispitivanje samih sebe, kako želite nastaviti dalje, koje su vaše realne sposobnosti za ostvarenje zajedničkih ciljeva (prije toga ih naravno trebate konkretizirati, jer sve mi se čini kod vas dvoje je sve nekako u zraku ).

Ovo što spominješ teško djetinjstvo, naporan posao, svakodnevne probleme i neslaganje sa članovima familije... ma draga moja svi to imamo, neki više neki manje, ali nismo više djeca i ne možemo se izvlačiti na neshvaćenost u pubertetu ili šamar dobiven od oca/majke... kad kreneš u avanturu roditeljstva, zaboravi na izgovore, digni glavu i djeluj kroz život odgovorno i mudro.

Slobodno daj TM-u da pročita tvoj topic, ako ima imalo soli u glavi neće se naljutiti, nego će se zamisliti nad vašom situacjom i nadam se promijeniti ono što vas koči da budete sretni, svi četvero.

A ako te ismije zbog tvog pokušaja da dobiješ životne savjete od ljudi koji su (možda) prošli slične situacije, onda se ti trebaš ozbiljno zamisliti da li je to zaista život kakav dalje želiš pružati svojoj djeci, i naravno sebi.


Znam da mu je stalo do nas...

Trebat će vremena da se promijeni... da sve sjedne na svoje mijesto...
Što misliš koliko mu vremena mogu dati dvoje male dječice koje trebaju zaštitu, ljubav i sigurnost roditelja koji će ih osnažiti za borbu zvanu ŽIVOT???


Trgnite se, ako ne oboje onda barem ti.

Pusa hrabrilica