 |
|||
Mislim da cemo MM i ja ostati na jednom djetetu. Zasto: sretni smo i zadovolji utroje. Zelimo se sto vise posvetiti H. Iskreno, oboje smo i jako iscrpljeni. Cijeli zivot i svakodnevica, svi planovi, bas sve je podredjeno H. Jednostavno, nemam snage za drugo dijete, preumorni smo oboje. Kada pomislim da bi morali hendlati jos jedno dijete, prestravim se. Mozda se za koju godinu nas stav promijeni, ali prilicno sam sigurna da nece.
i ja čestitam ako sam dobro shvatilaNatasa30 prvotno napisa
Cestitammislila sam imati jedno, pa dvoje, više ne. mišljenje mi se stalno mijenja. u zadnjih par mjeseci intenzivno želim drugo dijete, i to nikako zbog društva Ianu. nego zbog potpunosti mene i mog poimanja nas.
i imat ćemo ga za kojih 6-7 mjesecia da me frka - je. ne znam kako ću i kad ću, ali mislim da se nitko neće osjećati zapostavljen
ako sam dobro shvatila
i kod mene je ovako.
A što se ovog boldanog tiče,za društvo roditelji djete vode u igraonice,park ili vrtić,a ne prave djecu :/
I meni prekrasno zvuči litalin stav i u jednom obliku je razumijem i u principu sam dugo idealizirala velike obitelji.
No, poznajem dvije velike obitelji (jedna sa 6. i druga sa 5.djece) i moram priznati da se ja u tome ne bih snašla i da mi se nikako ne sviđa kako su starija djeca izgubila djetinjstvo čuvajući mlađu ili radeći kućanske poslove i imajući odgovornost umjesto igre. Možda griješim, možda je to baš izvrsna stvar za oblikovanje osobnosti, ja to ne znam! Ta djeca su neminovno predivna i ja sam zaljubljena u djecu iz obe od te dvije obitelji, no smatram da je to zaista za posebne ljude. Ja valjda nisam tako posebna i MM i ja bi pukli do kraja da imamo još koje dijete.
Ili ne bi zato što bi spustili vlastite roditeljske kriterije (prema samima sebi)? I time bi izgubio tko? Možda to uopće nije gubitak, već opuštanje, spuštanje na zemlju, ali kako da to učini netko tko tome nije sklon? Jer ja želim da moje dijete može uvijek imati prostora i vremena i moje pažnje da sa mnom podijeli sve što želi i treba i da ga zagrlim kad mu je to potrebno, a nisam niti hobotnica niti osoba koja bi znala razdijeliti lijevo i desno uho i umjesto jedan stereo, slušati 2 mono kanala, istovremeno razmišljati sa dvije svijesti i odgovarati jednom iz nosa, drugom iz ustiju. Meni to izgleda kao nemoguća misija bez da svi dobiju komadić manje. No, pitanje se postavlja koliko je zaista bitno svakome dati nepodijeljen komadić pažnje, a gdje počinjemo odgajati egocentrike sa too much pažnje? Ni to ne znam.
I ne znam kako bi to rekla da nikoga ne uvrijedim, ali mislim da je jako važno da žena razluči da li je ovisna o happy hormonima trudnoće, jer to mi nije valjan motiv za ponovnu i ponovnu trudnoću. Isto tako.... ako nas nije ispunilo četvero djece, hoće li to učiniti osmo? To pomalo podsjeća na dijete koje želi još i još lutaka.... Ili što ako smo ovisni o pre-pre-neodoljivim bebastim stvorenjima i jednu bi bebu uvijek željeli imati u kući? Da li je to fer prema ostalim članovima obitelji koji će svi s vremenom trebati sve više, a dobijati sve manje?
Razmišljam naglas... prosvjetlite me... nisam načistu s ovom temom.
__________________________________________________ ________
Upravo je MM naišao i pročitao moj post i pitao me zašto se ja uopće sve ovo pitam. Zašto? Pa pitam se sve ovo od kad sam rodila Omi i kad je ženu pored mene posjetilo njenih četvero djece. To je izgledalo tako magično prekrasno, a ja sam već onda znala da to nije moj put. No, s vremenom sam naučila da ustvari za ništa ne mogu apsolutno tvrditi da znam... stoga pitam i slušam različita mišljenja dok mi ne klikne.
Eto još jedne mame s jednim djetetom i namjerom da tako i ostane.
Odluka nema veze s medicinskim ni zdravstvenim razlozima, donesena je prije nego sam i upoznala svog muža, pa se naknadno potrefilo da je i on jedinac i da mu je to normalno.
F. je super dijete, trudnoća i porod mi nisu bili traumatični, ali ja sam si to tak sposložila u glavi. I tak ostaje.
Onima iz većih obitelji čudno je kad velim da mi dijete nema ne samo brata ili sestre, nego ni sesrične, bratića, tete, strica...
Teško da bih nekome uspjela objasniti zašto sam tako odlučila
Recimo samo, da sam navikla na koncept male obitelji i tu se savršeno snalazim.
Što ne znači da mi nije super vidjeti ono jedan-drugome-do-uha... Super, ali ne za mene.
imam jedno i ostajem na jednom. želim slobodu s malenom, obiteljski život me niti najmanje ne privlači. nadam se da ćemo puno putovati, bezbrižno se zabavljati... a i želim se posvetiti karijeri. klince obožavam, ali jedno mi je taman.
znači moje dijete nije jedinoOnima iz većih obitelji čudno je kad velim da mi dijete nema ne samo brata ili sestre, nego ni sesrične, bratića, tete, strica...
jeste, hvalai ja čestitam ako sam dobro shvatilaCestitammislila sam imati jedno, pa dvoje, više ne. mišljenje mi se stalno mijenja. u zadnjih par mjeseci intenzivno želim drugo dijete, i to nikako zbog društva Ianu. nego zbog potpunosti mene i mog poimanja nas.
i imat ćemo ga za kojih 6-7 mjeseci
ako sam dobro shvatila
Ja ovo potpisujem 100%.Mislim da cemo MM i ja ostati na jednom djetetu. Zasto: sretni smo i zadovolji utroje. Zelimo se sto vise posvetiti H. Iskreno, oboje smo i jako iscrpljeni. Cijeli zivot i svakodnevica, svi planovi, bas sve je podredjeno H. Jednostavno, nemam snage za drugo dijete, preumorni smo oboje. Kada pomislim da bi morali hendlati jos jedno dijete, prestravim se
Da nam se drugo dijete "dogodi" snašli bi se sigurno super. Ali ovak mi je savršeno.
potpisujem i jedno i drugo jer bi ionako napisala nešto sličnoJa ovo potpisujem 100%.Mislim da cemo MM i ja ostati na jednom djetetu. Zasto: sretni smo i zadovolji utroje. Zelimo se sto vise posvetiti H. Iskreno, oboje smo i jako iscrpljeni. Cijeli zivot i svakodnevica, svi planovi, bas sve je podredjeno H. Jednostavno, nemam snage za drugo dijete, preumorni smo oboje. Kada pomislim da bi morali hendlati jos jedno dijete, prestravim se
Da nam se drugo dijete "dogodi" snašli bi se sigurno super. Ali ovak mi je savršeno.
čestitamjeste, hvalai ja čestitam ako sam dobro shvatilaCestitammislila sam imati jedno, pa dvoje, više ne. mišljenje mi se stalno mijenja. u zadnjih par mjeseci intenzivno želim drugo dijete, i to nikako zbog društva Ianu. nego zbog potpunosti mene i mog poimanja nas.
i imat ćemo ga za kojih 6-7 mjeseci
ako sam dobro shvatila
i tražim obavjest na MMF ali nema
Svi imaju svoje razloge za i protiv i ja ih duboko poštujem .Nikad nisam nikoga ispitivala zašto jedno .Ja ih imam četvero i sve ih obožavam kao i vi svoje jedno.Ako im ne mogu priuštit sve ono što imaju oni koji su sami u materijalnom smislu, to oni odgojem razumiju i jako se vesele i malim stvarima,jer život i jeste uživanje u malim zadovoljstima.A velike ako se dogode još bolje.JA sam najstarije dijete iz obitelji sa 4 djece.Nikad se nisam osjećala kao ispomoć ili mije nedostajalo ljubavi i pažnje kao ni mojim sestrama i bratu.Uvijek je u kući bilo veselo i kad je bilo briga zajednički smo ih rješavali.Zato nemojte se plašiti više djece .
lijepo je to kada to tako doživljavaš jer te toliko ljubavi prema djeci i drži tako vedrom.
meni je problem kronična neispavanost koja je prešla u nesanicu i posljedično niži prag tolerancije i kratki fitilj. jako brzo planem i ne želim biti živčana mama dvoje djece. jedno je, koliko god bilo hiperaktivno, a moja L. je, puno lakše hendlat nego dvoje ili više.
najgora scena mi zna biti pogled na izmoždenu mamu sa više male djece koja za sobom vuče jedno dijete, jedno gura u kolicima, a jedva drži sebe. dere se na njih iz petnih žila i psuje im sve po spisku.
naravno, ima i svijetlih primjera, ali ovaj mi se urezao.
[quote="maria71"][quote="sorciere"]jos si mlada, sudeci po nicku!
ja sam drugo rodila u 41.-oj, s razmakom od 10,5 god.
htjedoh reci da dok god smo reproduktivno sposobne ne mozemo sa 100%om sigurnoscu reci da cemo ostati na trenutnom broju potomaka. nikad se ne zna kojim ce nas tokom odvesti rijeka zivota.
da me netko pred 1,5 godinu pitao mislim li imati jos djece, moj bi odgovor bio da bih voljela ali je previse razloga da to ne ostvarim, tako da cu vjerojatno ostati na samo jednom.
nakon toga mi se desio neki neobjasnjivi klik u glavi zbog kojeg su postali minorni svi raniji razlozi protiv jos jednog bebca.
otkucaji bioloskog sata?
vjerojatno.
Svi imaju svoje razloge za i protiv i ja ih duboko poštujem .Nikad nisam nikoga ispitivala zašto jedno .Ja ih imam četvero i sve ih obožavam kao i vi svoje jedno.Ako im ne mogu priuštit sve ono što imaju oni koji su sami u materijalnom smislu, to oni odgojem razumiju i jako se vesele i malim stvarima,jer život i jeste uživanje u malim zadovoljstima.A velike ako se dogode još bolje.JA sam najstarije dijete iz obitelji sa 4 djece.Nikad se nisam osjećala kao ispomoć ili mije nedostajalo ljubavi i pažnje kao ni mojim sestrama i bratu.Uvijek je u kući bilo veselo i kad je bilo briga zajednički smo ih rješavali.Zato nemojte se plašiti više djece .
Joj duplo sam postala molim gornji brisat sory!
E, tebe sam cekala!
Djelomicno si mi ti i bila poticaj pri postavljanju ovog pitanja, stvarno bi bila steta da nisi iskoristila svoje roditeljske talente kod jos jednog djeteta.
Zar jedno iskljucuje drugo?
Maria, ima vas jos koji ste se javili a imate jedno dijete (a i ja imam jedno)
ninochka, cestitam!
ovo mi je glavna stvar koju bi htjela uspjeti prenijeti luki... (a to se najbolje, koliko vidim, prenosi vlastitim primjerom a najgore 'holier than thou' prodikama)...
i zanimljivo, cini mi se da je to TEZE sa jednim djetetom i BOLJOM materijalnom situacijom...
veci izazov...
O ovome sam ja razmišljala čitajući ovaj topic, a taj iznenadni klik se upalio i meni nakon 10 godina. Čak ni tako velika razlika u godinama između dva djeteta nisu garancija da će stariji ostati jedinac, jer, ja sam u trenutku začeća s drugim imala SAMO (
Moram reći da su mi tako bile simpatične mame koju se se izjašnjavale o jednom djetetu, dok su u potpisu imale bebača 2006. godište!
Inače, litala me uvijek raznježi s tim unutarnjim glasovima i pozivima da budemo roditelji još jednom, baš tom djetetu!
ma opasna je ta litala, ne smiješ se s njom družit u plodne dane
Ja želim i namjeravam imati bar još jedno dijete, bez obzira hoću li raditi ili neću raditi. Jer i dijete koje viđam 3 ili manje sati dnevno, je dijete, moje dijete, s kojim ću možda za koju godinu biti 24 sata dnevno i moći mu pružiti sve što trebam/želim/mogu....a za par godina, na žalost (tika-taka, tika-taka) će mi biti malo prekasno razmišljati...
Vidim se u postovima mama koje su s dvogodišnjacima na rubu snaga i ne mogu si u takvim okolnostima zamisliti niti trudnoću, a kamoli novorođenče, bebu, nacicavanja i ostale ljepote novopečenog majčinstva(traktorka
Razlozi su subjektivni i možda se nikoga ne tiču, ali i to je subjektivno jer mislim da se nekoga niti ne tiče koliko puta dnevno/mjesečno/godišnje npr. vodim ljubav sa svojim mužem i u kojim sve pozama, pa recimo zato ne bih niti postala na takvim topicima. Pa, isto tako smatram da je i na ovome: ako netko ne želi reći svoje razloge, čemu štancati broj postova uzalud, da bi izrekao da ne želi reći svoje razloge.
Mislim da je, nažalost, stavljanje broja željene djece u okvire financija, kvadrata, broja neotplaćenih anuiteta kredita....neminovno i gotovo neizbježna realnost, i svi se manje više u planiranju obitelji vode time. Žalosno, ali sasvim opravdano, jer u suprotnom sada ne bismo razglabali o tome kako/zašto/je li jedno dijete, nego bi ih većina nas u idealnim uvjetima, možda već imala i preko nekoliko.
Dobra si, vajtice,ma opasna je ta litala, ne smiješ se s njom družit u plodne dane
On bi dodao da ni neće. Tc,tc,tc- gdje ga nađoh?!
evo ga na
nisam zvala nikoga da bude jos jednom (ili tri put) roditelj.
imam u okolini obitelji s jednim, dvoje, troje, nijednim djetetom - ne brojim im koliko ih imaju, ne smatram da itko od njih ima vise ili manje, ne smatram da svi moraju imati neki isti magicni broj da bi obitelj bila potpuna...
i to sto se moj suprug i ja osjecamo ispunjeni s djecom koju imamo - to je nas unutarnji osjecaj. nismo niti jednom, razmisljajuci o djeci, razmisljali u terminima - kako cemo izaci na kraj, ne spavamo x godina, iscrpljeni smo, umorni, ponekad (pa i cesce...) kratkog fitilja, blablabla... ja sam spremna na to da ce mi narednih x godina biti hekticno - fizicki, psihicki, da cu morati puno raditi i malo spavati, ponekad se na cudne nacine dijeliti da bi me svi dobili...
i ne razumijem kad mi kazu - hrabra si, svaka cast, aaajmeeeee
Rođen je moj idol!... i ne razumijem kad mi kazu - hrabra si, svaka cast, aaajmeeeee
Kada sam ja prestala kalkulirati, a počela osluškivati svoju nutrinu, rodila sam svoje drugo dijete. Od tada ne prestajem misliti kako je najljepša uloga na svijetu uloga - mame. I želim još.
Taj me osjećaj preplavio i više me nikuda ne pušta samu!
I jer pored njega osjeća prijetnju, ignorira jedino MM!
Naravno, znam to.nisam zvala nikoga da bude jos jednom (ili tri put ) roditelj.
A onda rodis drugo dijete, i zatrudnis s trecim, i krenu komentari tipa:
1) Oooopet? (uz znacajno buljenje u trbuh)
2) Kaj muz ne zna za rikverc?
3) Kako si hrabra! (uz preseravacko klanjanje nasred ceste)
4) Ko ce ti tu djecu hranit? (MM-u je krenula para iz usiju)
5) Lako je vama kad zivite s svekijima... (samo usput, moji svekiji rade...)
I tako dalje....
Mogu reci da potpisujem Litalu. Meni nije uopce neugodno ili bezveze kad me netko pita koliko cu imati djece. Imat cu koliko budem. Ne znam sad koliko. Sigurno jos jedno, mozda jos dvoje. Troje mislim da necu, al nikad ne reci nikad.... Al kad me netko pita Kaj ti muz ne zna za rikverc? onda bi ga nokautirala momentalno. Zato mislim da bez obzira na to sto je pitanje dobronamjerno, odgovora bas i nece biti. Jer sta ces se ti tu nekom objasnjavati i iskrcavati hrpu intime, da bi netko drugi uletio s jesi sebicna, dijete ce ti ostati samo ili jesi sebicna, dijete te nema samo za sebe...
e ja potpisujem šjoru martu
kako god okreneš, komentara nikad ne manjka - ne valja jedno, a bogme ni više od dvoje. cccccc!
a tek nijedno :shock:
ako nemas decka do neke godine - ostat ces stara cura...
ako imas decka ali vec neke godine se ne "vezujete" - sto cekate?
ako se odlucite na brak - aha! trudnasi!?
ako se odlucite na brak, a nisi trudna - pa sto se zenite??
ako ste u braku, a niste odmah zatrudnili - sto cekate?
ako ste u braku, imate jedno dijete - kad ce drugo? (to pitaju po mogucnosti u prvoj posjeti novorodjenoj bebi...)
ako ste u braku, imate jedno dijete i ne najavljujete drugo kad ovo napuni dvije godine - sto je sad? kad ce drugo?
ako ste u braku, imate jedno dijete i najavljujete drugo - super!
ako ste u braku, imate dvoje djece i najavite trece - ah, zalomilo vam se, dogadjaju se greske, ajd kad se vec uhvatilo... (i silne varijacije na temu, ko sto je marta vec spomenula...)
ako ste u braku, imate troje djece i najavite cetvrto - ah, nemojte reci da ste i ovo planirali, pa hocete li vi ikada prestati...
da ne ulazim u detalje tipa - kojeg su spola djeca koju imate, razlike u godinama i slicno...
da se primijetiti da samo u jednom slucaju odgovor vecinske okoline glasi - super! samo kad ostvarujete taj "ideal" cetveroclane obitelji... i jos po mogucnosti - s djecom razlicitog spola...
Meni više nitko neće ništ pričati jer su skužili da mi ide na živce, al svekrva onda veli Tei: E sad reci mami nek ti još rodi braceka.
Mislim, pazi ovo, ne bilo kaj, neg braceka - po narudžbi.
Inače, svekrva je ta koja mi najčešće govori: Jedno ko nijedno, al hvala bogu njoj se ne da pričuvati ni to jedno. A taj sam komentar čula i od onih koji nemaju niti jedno pa se fakat pitam kak to oni znaju?!
MM i ja se za dijete fakat brinemo sami i nemam tu privilegiju da ju svako malo puknem nekom na čuvanje pa me to "jedno ko nijedno" izuzetno ljuti.
Mislila sam da tu frazu samo moja sveki koristi, al vidim da ih ima još.
moja sestra (napunila 30.-tu, djeteta, a bome ni momka nema) u posljednje vrijeme cesto cuje i onu: donesi ti nama samo jedno dijete, nije bitno od koga.... podivljam na te recenice... bas sam nedavno jednoj osobi rekla da ne prica gluposti, da je itekako bitno od koga je dijete (pa makar se i razveli kasnije). i da se djeca ne trebaju imati, samo jer se to eto od zena ocekuje da zatrudne. ako sestri nije sudjeno da nadje muskarca s kojim ce (barem u tom trenutku zaljubljenosti) pozeljeti imati dijete, onda joj nije sudjeno i ne treba lijegati sa svakim u krevet. a u danasnje vrijeme zdrava zena moze i u 40-toj roditi... stoga...
moj je svekar to izjavio pa sam ja prasnula.šiznula.popiiii...
i odgovorila "ako je moje jedno zapravo nijedno,što ga vi imate gledat/držat/ljubit?,kad budem imala dijete koje nije "nijedno" onda ćete ga dobit..."
Zamislio se."Tako se kaže " i sl.nije upalilo.
"normalan čovjek promisli prije nego provali..."
ne podnosim takve komentare.Bljuje mi se od toga.
Uostalom,vjerujem da je više snage potrošeno u moje jedno u 2god,nego u njegovih puno više u puno višw godina.
Ja jednostavno moram reći svoje mišljenje jer vidim da se nitko nije dotakao onih siročića koje je majka donijela na svijet i koji su osmi,deveti ili deseti član obitelji ali ne one obitelji koja je svjesno i željeno tako brojna nego njihovi roditelji žive od njihovog doplatka.Po meni bi bilo bolje da su ostali na jednom djetetu koje će imati ono osnovno što mu treba,nego da mole okolo političare da im budu kumovi jer onda tako u javnost dođe njihova jadna situacija pa im dobri ljudi pomažu.
Ja imam jednog 9.mjesečnog sina i sam Bog zna da bi još jedno dijete.Međutim,ukoliko situacija(financijska,naravno) ne bude povoljna da mi i drugo dijete ima što mu treba sigurno neću ići na sreću kao,bude se već nešto popravilo.Trenutno smo podstanari,nemam ni jednog roditelja i prošla sam grozne stvari u životu tako da roditeljstvo doživljavam vrlo odgovorno.Vjerujem da sam svom Luki dobra mama,a više od svega bi htjela biti još nekome.Vidjet ćemo.I to je sve.
apsolutno se slažem!
e, daj zamisli da se opterećujem komentarima ljudi koji su u stanju reći takvu jadnu glupost da je jedno dijete ko nijedno
nešto jadnije u životu nisam čula
Nekome valja nijedno, nekome jedno, dvoje, sedam...I apsolutno postujem sve navedene.
Kako bi nam zalostan svijet bio kad bismo i djecu radili na normu!
Zasto ja zelim jos jedno dijete? Ne znam, jednostavno osjecam da tako treba biti. Hocu li zeljeti jos djece? Nemam pojma.
Nikad ne bih nekoga na cesti pitala zasto ima ili nema X djece, ali obzirom da ovdje svatko moze preskociti pitanje i ne odgovoriti, ja sam pitala. Curiosity killed the cat
Happyness, što znači "ono osnovno što mu treba"?
Po meni je to krov nad glavom, hrana, piće, odjeća, nešto igračaka i knjige za školu.
Dakle, komp koji već imamo, bicikli koje već imamo, knjige koje već imamo i da dalje ne nabrajam - bilo bi više od osnovnog - po meni.
Ili osnovno znači laptop, soba, džeparac, prijevozno sredstvo, play station, TV, muzičke linije, pristojan džeparac i to sve po glavi ukućana?
Osobno bih radije djetetu pružila šansu za život u skromnim uvjetima, nego mu ne pružila šansu uopće, kako bismo mi, koji već tu jesmo, mogli svake godine - duže ljetovati? :/
Nekada se odrasli ljudi jedva skrbe sami za sebe, a to je već tema za drugi topic i nema veze sa brojem djece.
imam prijateljicu kojoj je 47 godina.
rodila je kada su joj bile 24 i već je tada odlučila i znala da će joj to dijete biti i jedino.
kako sam je vremenom bolje upoznavala postali su mi sasvim jasni njezini razlozi iako nikad o tome nismo razgovarale
- jer baš me briga koliki je broj dovoljan njoj malo rime nije na odmet.
elem, dakle, ona je jedan vrlo perfekcionistički karakter (ne znam što joj bi da se druži sa mnom?)
i ne bi podnijela da joj npr. drugo dijete bude musavo jer ga nije stigla oprati obzirom da je ono prvo trebala odvesti u igraoničicu.
kod nje sve mora biti u savršenom redu da bi mogla funkcionirati i bila je svjesna da će više djece teže držati pod kontrolom.
kod nje je uvijek, gotovo bez iznimke, vrijeme hranjenja, šetanja, kupanja..., bilo u određeno doba dana pa taman sjekire padale.
procijenila je da su njene i fizičke i psihičke mogućnosti takve da može udovoljiti prohtjevima samo jednog djeteta i nikada zbog svoje odluke nije požalila.
danas joj kćer završava faks i među boljim je studentima - marljivica i urednica mamina.
Fegusti, ja sam ti otprilike ko tvoja prijateljica, osim što kod mene nije bitno to određeno vrijeme hranjena spavanja i ostalog. I ne znam kak bi onda s dvoje djece. Evo, meni je npr jako bitno da mi je kuća uvijek u savršenom redu. Nekad zvuči bolesno, al ja svaki put kad Tea ode spavati pospremim i izglancam cijeli dnevni boravak u čemu mi pomaže MM koji je isto takav. Često se znam uhvatiti kak bezveze posremam za Teom okolo iako ona sve začaš razbaca. Ili glacam stakleni stolić na kojem su začas packe. Ne ljutim se ja na nju zbog toga i meni je drago da se igra, al da je dvoje ne znam kak bi sa svim tim izašla na kraj. Dok meni nekaj ne bi bilo onak kak si ja posložim vjerojatno bi cijelo vrijeme bila živčana, a onda bi dvoje djece loše prošlo. Ovak je jednom super.
A isto tako ne znam dal bi mogla podijeliti pažnju na dvoje djece, a da oni dobivaju toliko koliko sada dobiva Tea sama. Ne znam kak izlaze roditelji više djece na kraj u onim situacijama kad im jedno dijete nekaj priča pa doleti drugo pa bi sad ono nekaj ispričalo. Tu ne možeš da ne podijeliš svoju pažnju na dvoje i ne može mi nitko reči da sad to dvoje djece dobiva istu količinu pažnje koliko bi dobilo jedno. Uvijek je netko zakinut. Bar bi bio kod mene - valjda mi multitasking ne radi tak dobro.
Joj,kak ne volim dok se sve gleda crno bijelo.
Poanta je da sigurno ne budem imala hrpu djece koje budem onda slala prositi da ih prehranim nego ću odraslo procijeniti svoje mogućnosti i imati makar samo jedno dijete koje bude imalo ono što ja kao njegov roditelj mislim( i hoću) da treba imati.
Ma, razumijem te... samo sam htjela reći da su različita shvaćanja onoga što netko smatra da bi mu dijete trebalo imati.
Kada bih ja mislila da im svima trebam riješiti stambeno pitanje do 21. godine, ja ih, onda, niti jedno ne bih mogla imati.
A što se tiče siročića kojih je 15 i koji prose po cesti...
Ja sam mislila da smo ovdje svi pod normalno s tim da nam djeca ni po koju cijenu ne bi bila gladna i pored nas živih, prosila po cesti.
AdioMare,gleno kaj sam ja htjela reći sa onim siročićima je vezano za temu,odnosno primjer nerazmišljanja zašto bi netko stao na jednom djetetu.
Ja za svog sina mogu garantirati da nebude trebao prositi,što nije slučaj s onim roditeljima koji idu po načelu:jedno ko nijedno,ak imamo dva možemo i treće..... Jednostavno mislim da su djeca nešto preozbiljno da bi ih se imalo X pa budemo vidjeli kak bude.
Što se tiče "siročića" primjer ti je preekstreman i nije ogledalo uvjeta u kojima živi prosječan građanin naše države.
:/Ja za svog sina mogu garantirati da nebude trebao prositi,što nije slučaj s onim roditeljima koji idu po načelu:jedno ko nijedno,ak imamo dva možemo i treće.....
Bas mi se fino smrkne kad procitam ovako nesto. Imam 3 pa moze i cetvrto. A mozda necemo ni tamo stati, nego cemo ih imati X, PA ŠTA BUDE!
marta
A meni je tako lijepo vidjeti slova u potpisu s tri godine rodjenja... pa malo i zavidim
ja mislim da imam dva pa bi mogli imati i treće.AdioMare,gle
Ja za svog sina mogu garantirati da nebude trebao prositi,što nije slučaj s onim roditeljima koji idu po načelu:jedno ko nijedno,ak imamo dva možemo i treće..... Jednostavno mislim da su djeca nešto preozbiljno da bi ih se imalo X pa budemo vidjeli kak bude.
ali ne zbog toga da bih mogla reći da imam troje djece, nego zato što imam dvoje predivne djece, koja su mi, da odmah budemo načisto, sasvim dovoljna (ružna riječ, ali u nedostatku bolje), pa si mislimo "zašto ne bi imali još jedno prekrasno, naše, voljeno...dijete?
s prvim su se međusobni obiteljski odnosi prenijeli na jednu novu, ljepšu i bolju razinu, s drugim su postali još intenzivniji i zanimljiviji. dinamičniji, ukratko. to je dinamka koja nama odgovara.
želim imati troje djece i zato da bi njih bilo više kad ne bude nas. ali ne kažem to iz straha za njihovu budućnost. to kažem iz ljubavi koju osjećam za svoju sestru i svog brata, posebno nakon što je umrla moja mama.
a moram reći da mi je čisto bezveze brojati neprospavane noći i ukalkuliravati ih u odluku o tome hoću li ili neću imati još jedno dijete.
i jako bih voljela posjedovati "sretne hormone trudnoće", ali nažalost kod mene toga nema. kod mene su neki grozni, tako da su mi obje trudnoće bile nelijepo iskustvo.
ukratko, mislim da odluku o djetetu nikad neću bazirati na, da oprostite, trivijalnostima.
Marta
Ninochka, cestitam
Pravila pisanja postova
