I inace su mi super ovi koji raspolazu kojekakvim garancijama za buducnost. :/
 |
|||
|
|
|||
I inace su mi super ovi koji raspolazu kojekakvim garancijama za buducnost. :/
razumijem teTeinaMama prvotno napisa
živjele različitosti!
Ja sam rodila prvo sa 31,kad sam poželjela dijete i mislila da sam spremna (dobro nije baš uspjelo taj čas kad sam poželila,već 2 godine nakon toga).
Tada sam bila spremna skrasit se i smirit sa djetetom,jer sam živjela prilično "burno" i nikad na mjestu!
Nisam nikada razmišljala koliko ću imati djece.
Kad sam osjetila da mogu imala sam prvo i rekla sam samoj sebi da ću drugo imati tek kad vidim kako će to meni ići sa tim jednim.I zadovoljna sam i super mi je i osjećam se tako ispunjena,puno sam smirenija i staloženija nego prije.Na neke stvari na koje bi prije živčanila sada uopće ne reagiram ako je Grga u blizini.Ne vičem,ne živčanim.
Pa mislim da bih mogla imati još jedno i da bi me to još više ispunilo i da bih imala i snage i volje i živaca za još jedno.Pa krećemo na drugo i što bude!
A kad budem imala dvoje pa vidim kako mi ide s njima znati ću da li želim treće ili ne.
Kod mene to tako funkcionira!
Mi imamo jednu prekrasnu malu curku, i godinama prije nego sam ju rodila bila sam sigurna da u životu želim imati dvoje djece (to mi je bila neka zlatna sredina)
Ali, otkada sam rodila kao da se sve promijenilo - nisam mogla ni zamisliti da toliko možeš voljeti jedan mali zamotuljak. Otada u meni ima toliko ljubavi da jedva čekam još jedno malo čudo - mislim cure da me razumijete. :D
Sad sam sigurna da želim imati troje djece, i da razlike u godinama ne budu prevelike, jer između mene i mog brata je 12 god. (što je po meni previše jer nikad nismo bili tako povezani), tako da znam koliko to djetetu znači-imati nekog "svog".
Još je jedini problem usuglasiti želje s mogućnostima, tj. da financijska situacija i kvadratura u stanu podnese još jednu prinovu!
Ali, doći će i to, a ja samo znam da jedva čekam!!! :D
Ma jednostavno ste nevjerojatne vi koje me osuđujete što kod planiranja potomstva vodim računa i o financijama.Nisam nikad mislila da ću morati nekome opravdavati svoje poglede na ta stvari(ne MORAM ni sad,istina).Meni je neopisivo drago da vi niste morale proći u životu ono što sam ja prošla.Negdje sam već navela da sam podstanar(znam,to danas nije rijetkost),nemam ni jednog roditelja,sestru imam ali ko da nemam jer ju već nisam vidjela godinama,nemam zaposlenje,točnije trenutno sam na burzi,imam malo i psiholoških trauma jer mi je,usput rečeno, mama rekla da joj je žao što me rodila i da proklinje dan kad me rodila...Uglavnom MM i ja smo sami na svijetu al oduvjek smo znali da želimo oplemeniti vezu s nečim prekrasnim kao što je dijete i dovoljno smo odrasli i odgovorni da ga podignemo na noge i odvedemo na pravi put.Ne mogu s ničim usporediti ljepotu majčinstva,tu ljubav koju ti dijete pruža,to beskrajno povjerenje u njegovim okicama....Istog trena kad su mi ga dali u rodilištu poželjela sam još barem jedno. Al zar je takav grijeh bojati se da li ću imati mogućnosti ostvariti tu želju?Ja mislim da strah proizlazi iz goleme odgovornosti a ne iz želje da mi dijete mora imati "osnovno" kao što su laptop, playstation ili druge stvari koje je navela,mislim,AdioMare.Jeste me razapele,stvarno..... :?
Mislim stvarno! Mene ste napale što gledam kroz financije, a u anketi na isto to pitanje barem polovica piše da bi voljeli više djece al neznaju kak bi s financijama to uskladili.I po čemu se to onda ja razlikujem od njih? :?
Nije tebe nitko napao.
A razlika izmedju tvojih komentara i komentara zena koje su rekle da ne znaju kako uskladiti svoju financijsku situaciju i jos jedno dijete lezi u tome sto su one govorile o svojim financijama, a ti si komentirala tudje.
I opet se, slučajno ili namjerno, izražavaš, u najmanju ruku, netočno.
Ovo nije istina.
Naravno da nije.Al zar je takav grijeh bojati se da li ću imati mogućnosti ostvariti tu želju?
Razumijem strah koji je u tebi, dugo godina sam ga osjećala jasno dok nešto drugo nije postalo jače od njega.Ja mislim da strah proizlazi iz goleme odgovornosti a ne iz želje da mi dijete mora imati "osnovno"
A ovo "osnovno" si ti sama spomenula, ne ja. I nitko te nije razapeo. Za ono što pišeš moraš preuzeti odgovornost, tako da, ili malo dulje promisli kako ćeš se izraziti, (a da ne generaliziraš ili osuđuješ) ili govori isključivo u svoje ime.
Ma nemam ništa protiv planiranja, al isto tako, nikad ne znaš što će ti život donijeti... možeš planirati jedno dijete, recimo zbog financija, a onda dobiti, blizance, trojke... i šta onda-će prositi na cesti? :?
Mislim da nitko ne ide principom, imamo jedno, pa ajdmo drugo, ma možemo i treće, pa nek prosi, šta ima veze, glavno da je djece... i da dobijem četvrto, peto dijete, dajem glavu da nitko ne bi morao prostiti, jer dok je mene i MM, i naše četiri ruke, pružit ćemo im koliko god možemo, a vjerujem da puno vas tako razmišlja...
Da,ja osuđujem one obitelji koje idu svjesno na cijelu nogometnu momčad a već prvo ili drugo dijete nije imalo zadovoljene potrebe.Stvarno mi je žao gledati dječicu koja nose poderanu odjeću,koja imaju jedan obrok dnevno i sl. a zato jer su njihovi roditelji u dobrom kršćanskom duhu eto rekli sebi prije braka da će imati djece koliko im Bog da.To je užasno neodgovorno. I zato ponavljam da netko ima jedno dijete ne zato jer ne želi više nego jer mu možda situacija ne dozvoljava.A ako se slučajno desi još jedno-super.Al ak se " slučajno" dese još pet šest to više nije ni smješno nego tragično,naravno govorim ako se dese u obitelji koje nikako nemaju uvjeta za to.
I naravno da preuzimam odgovornost za to što pišem.
a ja ću se potpisat pod ovo.
No,pa hvala Bgu da me netko razumije.
plashljivo_pile
ti ne možeš znati tko je od nas šta prošao u životu
Eto razloga zašto nisam obrazlagala svoju odluku da imam jedno dijete
Jer objektivnih razloga nemam, a navođenje subjektivnih razloga rezultira onim "ja to ne shvaćam", "ti ne možeš znati" i sl
Ne shvaćam ni ja puno toga, ali se trudim prihvaćati.
Istina, niti ne znam kako je živjeti u velikoj obitelji, ali kak sam sa svojim odrastanjem čisto zadovoljna - nastavljam tradiciju
To ti je isto kao da osuđuješ alkoholičare.
Ima ih, naravno, i ne rade dobro ni sebi ni obitelji, ali to nije porok kojem se ljudi obično prepuštaju, tako da ni tvoj primjer rađanja puno djece u nemogućim uvjetima nije nešto uvriježeno, a da bi bilo važno spominjanja.
Ali, opet se osvrćem na tvoje insistiranje "zadovoljenja djetetovih potreba" koje mogu biti nerealno visoke u očima drugog roditelja ili mizerno male u očima nekog trećeg.
I zato je bolje ne osuđivati, pogotovo ne u neznanju.
Vesna, tvoja odluka da imaš jedno dijete neće promijeniti moju odluku da ih imam troje, niti će se meni tvoji razlozi činiti sebičnima ili ću ja biti, ne daj Bože, plemenitija majka od tebe koja želiš ostati s jednim... a navođenje subjektivnih razloga rezultira onim "ja to ne shvaćam", "ti ne možeš znati" i sl
Jednako tako ne prihvaćam da netko osuđuje mene ako želim još jednom djetetu (četvrtom ili petom) dati život i našu skromnu obitelj učiniti još skromnijom. To je moja stvar.
ne se svađati!
kao što rekoh - živjele različitosti!
svatko ima svoje razloge zbog kojih se odlučio na ovoliko ili onoliko djece i nije zaslužio osudu.
svrha bi trebala biti da samo iznesemo svoje iskustvo i vlastite razloge, a ne da se međusobno napadamo.
gave peace a chance!
Sasvim je jasno da na jednom forumu nitko ni za koga ne može znati u kakvim je okolnostima bio/živio/imao/nemao/ovoliko/onoliko djece, ali isto bi onda tako trebalo biti i jasno da se ne može osuđivati nikoga na temelju nekoliko mršavih činjenica koje je o sebi iznio.
Isto je, bar meni, jasno da naziv ovog topica ne podrazumijeva da ja obrazlažem zašto netko drugi ima samo jedno dijete, već da to isto, ako to želim i ako mi je prihvatljivo, iznesem za sebe, a onda se isto to valja očekuje i od drugih.
Tako da mi ovakave rasprave tipa: ja sam prošao ovo, a ti nisi prošao to, nego ono i meni je teže nego tebi i ja razmišljam pametnije nego ti, a koje se u posljednje vrijeme sve češće ovdje znaju naći, uopće moram priznati, ne sjedaju.
Slažem se u potpunostiVesna, tvoja odluka da imaš jedno dijete neće promijeniti moju odluku da ih imam troje, niti će se meni tvoji razlozi činiti sebičnima ili ću ja biti, ne daj Bože, plemenitija majka od tebe koja želiš ostati s jednim... a navođenje subjektivnih razloga rezultira onim "ja to ne shvaćam", "ti ne možeš znati" i sl
Jednako tako ne prihvaćam da netko osuđuje mene ako želim još jednom djetetu (četvrtom ili petom) dati život i našu skromnu obitelj učiniti još skromnijom. To je moja stvar.
Samo sam željela reći da tu nema dobro ni loše. Već samo ono kako meni/tebi/nekom trećem odgovara.
Živjele različitosti!
A kod navođenja subjektivnih razloga obično se neistomišljenik osjeća prozvanim, pa to završava onim "ne možeš ti to znati"...
Naravno.
Ja se slažem s happyness. I meni su financije vrlo bitne i želim svom djetetu priuštiti sve. Lako je kad su klinci mali pa nose odjeću jedan za drugim, nemaju neke želje oko izlazaka, ljetovanja i tome sličnu. A kaj kad porastu i krenu na faks, žele otići s društvom na more, žele položiti vozački pa žicaju i da im se kupi neki autić?
A ja uz to sve želim imati dosta novaca da uz sve što priuštim djetetu, priuštim nešto svom mužu i sebi.
Kad smo moj brat i ja bili mali moji su fakat štedili svaku kunu jer su otvarali obrt i sve novce su trošili na opremanje radione. Sada oni, istina, imaju novaca jer im to čime se bave ide. Također puno daju i meni i svojoj unuci, ali kada sam ja bila u godinama da sam željela hrpetninu odjeće, izlaske, ljetovanje na moru s frendicama, vozački, malo su mi mogli priuštiti. Ako mi je mama priuštila nešto, morala je zakinuti sebe. Još mi je sad žao što nisam nikad bila s društvom na moru jer se kod nas jednostavno nije išlo na more - to je bio luksuz. E pa ja ne želim da to za moje dijete bude luksuz.
Inače, moja Tea ima sestričnu dvije godinu stariju koja živi s nama u istom dvorištu i stalno su skupa. Meni je to isto ko da ima sestru - a nije na mojoj brizi
Da, zašto se danas sve gleda kroz materijalno? Poznajem obitelji koje imaju puno djece, može se reći da su siromašni, a opet njihove obitelji mi djeluju tako skladno, pune ljubavi,... poznajem i one s jednim djetetom koji imaju sve, a opet su tako malo jedni s drugima, jure za profitom...
Čemu učimo djecu, ako je nama važno da oni nose Nike, imaju najnoviji komp, ili sl.?
A opet, živjele različitosti, nekome je to ipak važno... meni nije.. i jedna od najvažnijih zadaća koje sam sebi postavila kao majka je da ih naučim da cijene što imaju, da materijalne stvari nisu važne... ima puno važnijih...
Ne mogu reći da me takvo razmišljanje smeta, više me rastužuje....
Ne želim da mi itko zamjeri, svako odlučuje za sebe....
Zasto jedno?
Samo zato jer sam lijena i tankih zivaca....
Odluka jos nije definitivna...tj odluke nema jer mi je jos uvijek ideja drugog djeteta vezana uz Viktorovu, a ne moju, dobrobit...
Tek u posljednje vrijeme sam nesto pocela primjecivati kako su curice slatke..
Pa nije valjda da materijalno znači Nike ili novi kompjutor.
Dakle,vidim nažalost da tu ima ljudi koji ne žele ili ne mogu razumjeti tuđe stajalište.Uopće mi se ne da više raspravljati ili uvjeravati nekoga u nešto,pošto je taj netko već u startu odlučio proglasiti moje(ALI I NE SAMO MOJE)razmišljanje ovakvim ili onakvim, ali u svakvom slučaju negativnim.Zašto sam se usudila govoriti o tuđim financijama a ne samo o svojim?To vas je zapeklo?Mislim stvarno!Nisam znala da ovdje smijemo pisati samo o svojim financijama.Dajte,molim vas.Svakome je jasno da sam ih navela kao primjer zašto ja mislim da je bolje imati samo jedno dijete,ako stvarno nema uvjeta za više njih.I nemojte mi sad komplicirati o tome koliko je to osnovno što dijete treba imati.Lijepo je odgajati dijete u duhu skromnosti ali kad vodite razgovor s njim za stolom nakon što je,recimo,ručalo.A mislim da skromnost nije kad nemate taj isti stol i kad vam dijete danas još nije ništa jelo jer nema što jesti.TO NIJE SKROMNO TO JE SIROMAŠNO! I mene bi srce boljelo kad bi namjerno i svjesno išla rađati mnoštvo djece u recimo takvim uvjetima.Tko hoće neka shvati,tko neće ne mora.
jeste!
dakle opet - živjele različitosti.
živjele, jer ne živimo u idealnom svijetu i nismo klonovi pa i ne razmišljamo identično, ali se barem možemo pokušati razumijeti i razmijeniti mišljenja ne optužujući se.
Možda tu ima i malo starijih koji se ne sjećaju tak dobro kraja osnovne škole i srednje škole. Dok većina u razredu ipak ima te spominjane nikice i komp, levisice za 500 kn, torbice i skupe cipele - oni koji to nemaju osjećaju ipak loše.
A ja ne mogu garantirati da moje dijete neće patiti na takve stvari jer ću ga kao ja tak odgojiti. Moj brat i ja smo rasli pod istim krovom i odgajani smo isto, a on iz nekih principa nije htio nositi marke, a ja sam htjela nositi samo to. Sad više nisam fanatik, al onda sam fakat bila. I znam da je baš to bilo ponekad uzrok brojnih svađa s roditeljima.
A ovaj topic je i tako namjenjen onima koji imaju jedno dijete da iznesu svoje razloge ili onima koji su u dilemi jedno ili više.
A sad je na kraju ispalo da oni roditelji koji imaju više djece prosvjetljuju nas s jednim djetetom kako smo materijalisti.
Stijena, lijepo napisano, i potpisujem.
Navodjenjem takvih stvari se ne moze postici nista. Kazes zasto si se odlucio na jedno/vise djece, i mirna Bosna.
Ma ja uopće nisam tako mislila... nikoga ne okrivljavam, ne osuđujem, svatko ima svoj izbor...
Jednostavno sam htjela reći da meni materijalna strana nije razlog za manje ili više djece... i da mi je žao što netko tako razmišlja...
Ne govorim o slučajevima koji nemaju što djeci dati jesti.... to su već ekstremni slučajevi...
vrlo iskreno i bez uvijanja.
takva si i protiv vlastitog se karaktera teško boriti.
razumijem jer sam se i sama prepoznala u onom LIJENA.
na kraju sam se ipak odlučila za drugo bez obzira na vlastitu komociju i lijenost i na činjenicu da sam unaprijed znala da od mm-a ne mogu očekivati neku pomoć.
nije on loš, ali totalno je nespreman na suradnju glede asistencije oko kupanja, presvlačenja, uspavljivanja i ostalih ...anja.
nisam bila sigurna hoću li moći sama sva ta ...anja prolaziti ali sam na kraju stisnula zube i uhvatila se u koštac s tim izazovom.
zasad mi to uspješno polazi od ruke.
Teinamama, nije valjda da mislis kako su tvoji roditelji trebali imati samo jedno dijete kako bi ovo drugo bilo postedjeno pubertetskih trauma radi neimanja
na žalost - nisu.
da, obično i jest tako da sit gladnomu ne vjerujena žalost - nisu.
tako mi se čini da smo se i mi ovdje malo zapleli
materijalna strana i meni osobno jest važna
i to mi se ne čini upitnim
upitnije mi je samo u kolikoj mjeri je važnija od svega ostalog što imanje djece podrazumijeva
ali...opet....svatko ponasob ima svoje prioritete i bitno je kako si ih je u kojem razdoblju života poredao
[quote=Zorana]Teinamama, nije valjda da mislis kako su tvoji roditelji trebali imati samo jedno dijete kako bi ovo drugo bilo postedjeno pubertetskih trauma radi neimanja
imam dvoje djece, potpuno razumijem one koji zele ostati na jednom i one koje ih zele vise,
mm i ja smo jedinci i ne osjecamo se zakinuti zbog toga,
ali moram komentirat da materijalno znaci i platiti djetetu satove iz dodatnih jezika koje zeli uciti, sportova koje zeli trenirati, glazbenu skolu, potrebnu opremu, putovanja na natjecanja, kompjuter i da ne nabrajam ostalo sto u danasnje doba ne smatram luksuzom. sve to kosta, a nije rijec o potrebama tinejdjera koji mogu sami zaraditi djeparac za npr. vozacki, ljetovanje...
Sorry Zorana krivo sam quotala.
Ne mislim to jer ja svog brata obožavam i jako se dobro slažemo. Samo se ja ne bi mogla odricati toliko koliko se odricala moja mama. Nisam taj tip. Ona sebi godinama nije kupila ništ novog za obući, o kozmetici da ne pričam, ljetovanje dvaput u životu dok smo živjeli svi skupa. U uz sve to ona na kraju veli da si misli kak je mogla imati još djece. Nije imala jer je imala prije nas 4 spontana i dvije problematične trudnoče (znači buraza i mene).
Inače je moja obitelj jako složna i svi se skupa volimo i svaki dan visim kod njim i brata, al sve je to zato jer su se moji roditelji žrtvovali onoliko koliko ja ne bih mogla.
Paaa, ja cijelo vrijeme i govorim da je svakome najbolje da broji svoje kune i ljubi svoju djecu.
Uz put, ako ima viška, može pomoći siromašnu obitelj bilo materijalno, bilo podrškom u nekom drugom smislu.
Ali ne tako da mu određuje broj djece ili predbacuje zbog djece koju već ima.
A to gdje je ovaj topic sada, a gdje je trebao biti... - ni prvi ni zadnji. Neka ga ključaju ili mi zabrane pristup, ali na neke stvari ja jednostavno moram reagirati. Ali, ovo je zaista zadnji komentar. Ili jedan od zadnjih, vidjet ću.
AdioMare
Potpisujem od prvog do zadnjeg slova.Paaa, ja cijelo vrijeme i govorim da je svakome najbolje da broji svoje kune i ljubi svoju djecu.
Uz put, ako ima viška, može pomoći siromašnu obitelj bilo materijalno, bilo podrškom u nekom drugom smislu.
Ali ne tako da mu određuje broj djece ili predbacuje zbog djece koju već ima.
A to gdje je ovaj topic sada, a gdje je trebao biti... - ni prvi ni zadnji. Neka ga ključaju ili mi zabrane pristup, ali na neke stvari ja jednostavno moram reagirati. Ali, ovo je zaista zadnji komentar. Ili jedan od zadnjih, vidjet ću.
Paaa, ja cijelo vrijeme i govorim da je svakome najbolje da broji svoje kune i ljubi svoju djecu.
Uz put, ako ima viška, može pomoći siromašnu obitelj bilo materijalno, bilo podrškom u nekom drugom smislu.
Ali ne tako da mu određuje broj djece ili predbacuje zbog djece koju već ima.
A to gdje je ovaj topic sada, a gdje je trebao biti... - ni prvi ni zadnji. Neka ga ključaju ili mi zabrane pristup, ali na neke stvari ja jednostavno moram reagirati. Ali, ovo je zaista zadnji komentar. Ili jedan od zadnjih, vidjet ću.
AdioMare,ti sigurno iz dna duše mrziš onoga tko je izmislio kontracepciju.I sigurno ne razumiješ njenu svrhu.
Ah,sad opet moraš komentirati.
potpis
ajd fala bogu da još netko ne misli da je materijalno=markirana roba.
kad ja razmišljam i brinem o tome hoću li svojem djetetu moći 'priuštiti' sigurno ne mislim o adidaskama i najkicama nego o skupom vrtiću, školovanju, putovanjima, zdravlju.
(no, ontopic, to nije razlog radi kojega ću imati samo jedno dijete - imat ću samo jedno jer ih više ne mogu imati)
evo parti puperice
nikad nikome ne prebrajam djecu ni lovu ,ali me smeta,a što sam i kirurški odrezala , ponašanje jedne moje rođakinje....
Koja je stalno prebrajala što Marko ima novo na sebi i jel imam ja frizuru ,a njena djeca i ona nemaju...istovremeno se ima za pivu i cigarete
ja bih sad trebala patiti od osjećaja krivice,e pa nećeš
i još mi veli moja djeca će plaćati poreze za tvoju penziju.....pa ih ja valjda sad trebam pomagati
možda je to i tako, ali neš ti načina kako izvuć pare od jednodjetetne mame
MM je totalna suprotnost, ne mogu reci da mi asistira, vec se bavi viktorom podjednako ko i ja....vrlo iskreno i bez uvijanja.
takva si i protiv vlastitog se karaktera teško boriti.
razumijem jer sam se i sama prepoznala u onom LIJENA.
na kraju sam se ipak odlučila za drugo bez obzira na vlastitu komociju i lijenost i na činjenicu da sam unaprijed znala da od mm-a ne mogu očekivati neku pomoć.
nije on loš, ali totalno je nespreman na suradnju glede asistencije oko kupanja, presvlačenja, uspavljivanja i ostalih ...anja.
nisam bila sigurna hoću li moći sama sva ta ...anja prolaziti ali sam na kraju stisnula zube i uhvatila se u koštac s tim izazovom.
zasad mi to uspješno polazi od ruke.
Mozes onda misliti koliko sam ja lijena....
Malo me demoralise i to sto nemamo baka servis....a zazeljela sam se malo drustvenog zivota......
Ma ne znam....
Kako rekoh, jos nije definitivno...
potpisujem. i inace sam suglasna da se djeca trebaju imati prema mogucnostima, kako fizickim, psihickim, tako donekle i materijalnim. uvijek se u zivotu moze dogoditi nesto nepredvidjeno, neka nesreca (rat), otkaz, bolest, al mi se dize svaka kosa na glavi kad vidim desetoroclanu obitelj gdje otac i mater ne rade, djeca jedva prezivljavaju, al stancaju i dalje djecu. i naravno, ocekuju pomoc drzave il zajednice. odgovornost po meni pocinje vec od prvog djeteta, ja da nisam bila u mogucnosti da prehranim prvo dijete, ne bih ga ni imala, a kamo li peto. i ne radi se o tome hoce li mi djeca imati tenisice il barbike, nego hoce li imati svjeze voce svaki dan na stolu.kad ja razmišljam i brinem o tome hoću li svojem djetetu moći 'priuštiti' sigurno ne mislim o adidaskama i najkicama nego o skupom vrtiću, školovanju, putovanjima, zdravlju.
o, da... za cigarete se uvijek ima... nikad ne cuh nekog tko mi je rekao da je morao prestati pusiti jer mu kucni budget nije vise dozvoljavao taj luksuz. a upravo takvi su mi znali doci i moliti da im posudim novac.a njena djeca i ona nemaju...istovremeno se ima za pivu i cigarete
[/quote]
potpisujem. i inace sam suglasna da se djeca trebaju imati prema mogucnostima, kako fizickim, psihickim, tako donekle i materijalnim. uvijek se u zivotu moze dogoditi nesto nepredvidjeno, neka nesreca (rat), otkaz, bolest, al mi se dize svaka kosa na glavi kad vidim desetoroclanu obitelj gdje otac i mater ne rade, djeca jedva prezivljavaju, al stancaju i dalje djecu. i naravno, ocekuju pomoc drzave il zajednice. odgovornost po meni pocinje vec od prvog djeteta, ja da nisam bila u mogucnosti da prehranim prvo dijete, ne bih ga ni imala, a kamo li peto. i ne radi se o tome hoce li mi djeca imati tenisice il barbike, nego hoce li imati svjeze voce svaki dan na stolu.
Sad budu te komentirali da spominješ tuđe financije a ne samo svoje.
Been there.
potpisujem MC..i dodajem,ofkors...da narafski imam i ja primjerke "jadne sirotinje" s privjeskom s pozdravom iz hm..Istre...
evo meni za imati puno djece financije nikad nisu bile mentalna prepreka. nismo bogati - dapace, morali smo seliti za boljim zivotom u inozemstvu jos prije rodenja prvog djeteta, ali radost i zajednistvo sto nam ih je donijela velika obitelj uvijek je bila ono naj naj vaznije. moja djeca vec sad nemaju Nike patike ni 3 kompjutora - cak i kad bi im to mogla priustiti kosi se sa odgojem koji im zelim pruziti. u americi gdje sad zivimo je cito normalno da tinejdzeri koji imaju neke zelje i zeljice izvan onog sto ide pod obrazovni sadrzaj, mali dzeparac i sl. , lijepo nadu sitni posao i zarade. o ljetovanjima u studentskim danima da ne pricamo, nasmijali bi vam se u lice roditelji mladih ljudi ovdje, jer svi redom sami zaraduju za ista!
Pravila pisanja postova
