Nije gotovo, sve dok… :)
Trinaesti (a 13 je broj koji volim) dan od punkcije i osmi od transfera dvije lijepe i jedne ne-toliko-lijepe blastice ustala sam prije 5 da nas spakiram za more. Već danima pogledavam ima li sumnjivog spotinga (da ga pripišem ili implantaciji, ili neuspjelom pokušaju). Zadnje utriće sam stavljala oko ponoći, i nada je još uvijek bila velika. Tih par sati kasnije.. izljev friške krvi posvuda.
Jedva sam potrpala stvari u kofere, probudila muža i kćer. Nagovorio me da prije puta ipak vadimo betu. Moj vječni optimist me pokušao utješiti. Nije još gotovo. Utrpali smo stvari u auto, izvadili betu, zamolili ih da nalaze pošalju kumi i krenuli prema Zadru. Nisam znala hoćemo li i kada imati pristup internetu. Dva-tri sata kasnije zove kuma, kaže da ništa ne razumije, ali da je beta 120.3! Znači da je do trudnoće ipak došlo. I možda, možda.. se bebica još drži za mene. Tokom dana krvarenje je prestalo i pretvorilo se u smeđe mrljanje.
Krvarenje je do petka ujutro prestalo. Ujutro smo ponovili betu u Zadru. Nalaze sam dobila tek oko 20h. Tih zadnjih sat-dva sam naganjala MMa, recepciju koja ne može omogućiti stalan pristup netu, refreshala mail.. Čak sam napravila i tablicu u Excelu.. koliko ih je bilo (1-3), koliko ih je odustalo (1-3), kolika bi beta trebala biti min/max (duplanje unutar 48-72h).. Nova beta iznosila je 393.2!
ZNAM da je pozitivna beta koja se pravilno dupla tek prvi korak. Ali..I od onda sam/smo ludi od sreće.
 |
|||
Odgovori s citatom
talia7 prvotno napisa
)
