Možda će te utješiti Filipov slučaj. Ima 25 i pol mjeseci i još ne govori, odnosno govori svojim jezikom. Pravilno kaže samo nono, nona, tata i mamaana (nikad, baš nikad me ne zove samo mama, nego kao da nas ima nekoliko). Auto i sva vozila su brm brm (dakle, nema ni ato ili avu za auto ili avion), kao i bušilica i sve što slično zvuči. Lopta je gogo. Na svako pitanje koje počinje sa kad? ili koliko?, odgovor je "be dn" (tako, naime, broji - be je jedan, dn je dva, odn. drugi). Djeca su dede.
Ja i mm ga sve razumijemo, jer on puno vergla i drži se već mjesecima tog svog vokabulara, no ja bih (vjeruj mi) radije da šuti pa da onda odjednom (pa makar i s 3 godine) počne govoriti pravilno, jer se bojim da se ovo više ne da ispraviti. Ljudi kojima objasnimo, tj. prevedemo njegov jezik, umru od smijeha, no meni je sve manje smiješno :/