Imam najmiroljubivije dijete na cijelom svijetu :-)

[Leina mama]

Ona je zaista potpuno neiskvarena i nezatrovana bilo kakvim nasiljem i sebičnošću. Da li je to dobro? Iskreno, ne znam.

Da opišem jučerašnju situaciju:
Sjedimo MM i ja na Jarunu na kavi, a Lea se tik do nas igra igračkama (u vlasništvu kafića). Vozi se na jednom autiću, a druga, nešto starija curica (cca 4 godine) na drugom autiću. Ta druga curica se prestaje voziti i krene se igrati nečim drugim, a Lea nakon nekog vremena uzme autić koji je curica vozila i počne se igrati s njim. Curica isti tren sve ostavlja i domaršira do Lee, te joj odrješito otme autić iz ruku. A moja Lea s veselim osmjehom kaže curici: "Hvala!" (to kaže uvijek kad nekome nešto da), otkrene se od nje i veselo odskakuće govoreći: "Lea dala curici auto."
Ova curica gledala je za Leom skroz zbunjena, misleći valjda da će se ona s njom otimati za autić ili da će ju rasplakati, ali ovo što je Lea izvela ona zaista nije očekivala, i to joj se vidjelo na licu. Nakon nekog vremena taj je isti autić donijela i dala Lei, i više joj ništa nije niti pokušavala oteti, nego imam osjećaj da ju je gledala poput nekog nestvarnog stvora, vjerojatno i sama nenavikla na takvu neiskvarenost.

Zaista mi je bilo prekrasno gledati to moje veselo, zaigrano, skakutavo dijete koje ne zna za svađu i otimanje.
No u istom trenutku osjećam i strah, jer ona najesen kreće u vrtić, i bojim se da će imati problema zbog svoje naivne dobrodušnosti.

Što vi mislite?

[Luna Rocco]

Mislim da imaš predivno dijete.

[Anvi]

Moja je slična, a otprilike i stara kao tvoja, ali ne kaže "hvala" nego "izvoli". Mislim da je to zato što još ne ide u vrtić i nije bila u situacijama da se mora zauzeti za sebe.
Svi oni prije ili kasnije svladaju otimanje i gurkanje, na žalost moraju.
Znate ono:
Dajte djeci Laktovita
da vam budu laktovita,
jer je fakat
da treba imat lakat.

[hm]

I moj je Bartol bio isti takav. Jedino mu nije bilo baš jasno kad netko nije s njim htio podijeliti svoje igračke, ali nije baš navaljivao.
Nakon što je prošao dvije i pol godine povremeno je počeo braniti svoje vlasništvo, ali kad ga upozorimo da nije lijepo kad s nekim ne želi podijeliti igračke pristane na zajedničku igru bez problema.
Slažem se da je to baš prekrasno.

[@n@]

Iskreno si želim da moja principessa izraste u takvo Čudo.

[Anita-AZ]

Divno!

Moja kćerkica je bila takva do 5.godine kad je krenula u vrtić. Prvu polovinu vrtićke godine provela je u suzama i ne braneći se, a drugu polovinu je polako počela poprimati obrasce "snalažljivih". Još uvijek to nisam prežalila. NAstavilo se u školi (jer su ista djeca nastavila zajedničko pohađanje škole) i sada vidim kako pomno bira kome će svoje srce otvoriti. Ustvari, samo sa dragom i milom djecom je draga i mila, sa drugačijom je vrlo ofenzivna i dan danas se ljuti na sebe, da citiram: "Kako je bila slaba u vrtiću..."

Ja izdaleka prepoznam djecu koja idu i ne idu u vrtić. No, naravno, ne mora tako biti, ovisi o ostaloj djeci iz grupe, tetama.... mi, eto, nismo imali sreće.

[jadranka605]

Kad moj Duje napravi nešto takvo odma mi suze na oći dođu.
Mislim da je to predivno, ali isto će trebati određeno vrijeme adaptacije na vrtić, jer tamo će proći dosta stvari na koje nije navikla.
Ali šaljem da sve prođe bezbolno i da tvoja curica nastavi biti tako dobra...

[MGrubi]

Ova curica gledala je za Leom skroz zbunjena, misleći valjda da će se ona s njom otimati za autić ili da će ju rasplakati, ali ovo što je Lea izvela ona zaista nije očekivala, i to joj se vidjelo na licu. Nakon nekog vremena taj je isti autić donijela i dala Lei, i više joj ništa nije niti pokušavala oteti, nego imam osjećaj da ju je gledala poput nekog nestvarnog stvora, vjerojatno i sama nenavikla na takvu neiskvarenost.

i ko kaže da nema efekta ....

[krumpiric]

I pilić je bio takav....do vrtića

[Strobery Shortcake]

I moja trenutna jedinica ima slično ponašanje, ali već počinje učiti i drugačije obrasce ponašanja uz svoje dvoje rođaka. I ja sam bila takva do vrtića. Nisam sigurna da treba žaliti što djeca vremenom prestaju biti čisti jer ipak, na žalost, ne živimo u Raju. Važno ih je usmjeriti da spoznaju prave rijednosti i steknu moč razikovanja dobra od zla.

[traktorka]

Mislim da imaš predivno dijete.

I ja to mislim......

Evo moj Roko je 2.5 godine i mogu se pohvaliti da nikoga nije nikada udario,ugrizao i sl.
Ne ide u vrtić,a ostane u šoku kad ga u parku netko udari.
Igračke hoće dati,ali i voli uzeti tuđe...
Nekad me strah da će ga kad krene u vrtić svi mlatiti

Hvala,molim,izvoli,oprosti su nam osnovne riječi.

[Zdenka2]

Tvoja curica je vrlo slatko postupila i ja bih se raznježila nad takvim postupkom, ali i zabrinula. Ne mislim da je zločesto ne dati si oteti igračku iz ruke i da su djeca koja to ne daju iskvarena. Tvoja curica je prva uzela igračku, dakle, imala je na nju pravo i bilo bi sasvim u redu da je nije dala djevojčici koja joj je to otimala. Ja isto tako ne dam da mi se otimaju stvari koje su ili moje ili sam na neki način stekla barem privremeno pravo upotrebe i ne mislim da sam zbog toga nasilna, sebična i iskvarena.

[Deaedi]

Evo moj Roko je 2.5 godine i mogu se pohvaliti da nikoga nije nikada udario,ugrizao i sl.
Ne ide u vrtić,a ostane u šoku kad ga u parku netko udari.
Igračke hoće dati,ali i voli uzeti tuđe...
Nekad me strah da će ga kad krene u vrtić svi mlatiti

Hvala,molim,izvoli,oprosti su nam osnovne riječi.

Kao da si opisala moju H...Svaki put kad odemo u park cini mi se da H bude iznenadjena nad ponasanjem druge djece.

[white_musk]

Ahhh

[ana.m]

To što se tvoja curica tako ponaša je prekrasno i bilo bi divno da su ne samo djeca nego svi ljudi na ovom svjetu takvi...
Ali moram priznati da me nešto ipak malo ubolo u oči...
Bez obzira što se moje dijete neće tako ponjeti, što se bori za svoje igračke i što ne bi nekome samo tako prepustio nešto na čemu se u miru vozika (ipak je u jaslicama od svoje 1. godine) , ne smatram da je iskvaren i zatrovan...To zvuči tako ružno i grubo!

[Leina mama]

Oprosti, ana.m, ako sam te uvrijedila . Nije mi to, zaista, bila namjera, niti mislim da je tvoje ili bilo čije dijete iskvareno. Pa kako bi dijete moglo biti iskvareno? Time što svoje dijete opisujem kao potpuno neiskvareno i nezatrovano nasiljem nisam htjela reći da su djeca koja se bore za svoje stvari i za sebe iskvarena. Lea je jedna krajnost, a tvoje je dijete normalno dijete koje se zna boriti za sebe. Naučio je to u jaslicama, neko drugo dijete se rodilo s tim... Moja nije niti jedno niti drugo, i zato je ona krajnja dobrica.
Ja bih voljela da je jača osoba, jer neće uvijek mama biti pored nje. Voljela bih da se izbori za sebe, poput tvog sina. Ne mislim da bi se time iskvarila, kao što ne mislim tako niti za tvoje dijete

[ana.m]

Ma znam leina mama, ali baš me nekako zaboljelo to (doduše, možda malo i hormoni doprinose tomu), jer i ja bih ponekad voljela da on u nekim stvarima malo drugačije postupa, a opet ide u vrtić, ponekad je tamo više nego doma i naučio se izboriti za sebe...Što opet s jedne strane je ok...
Jučer sam razmišljala u par navrata o tvojoj curi i to mi se čini tak, tak...božanstveno. Mada opet s druge strane kako i sama primjećuješ, mpžda bi ponekad ipak bilo dobro da se zauzme za sebe.
Ja recimo kao mala, nisam išla u vrtić, nisam se baš s nekim morala boriti za svoje stvari, ali kad bi netko nešto moje pokušao oteti, uf borila sam se svim mogućim silama za to. Baš sam bila mala prgavica ...

[Riana]

za Leu. s tom curicom je postigla pravi efekt! (ja mislim da se ljudi najbolje na takav način mjenjaju )
moja Ema je mrvicu mlađa i jednako se tako ponaša. Doma je s bakom. Uvijek sve dijeli i bez premišljanja drugoj djeci ponudi ono što ima.
Imamo malog prijateljića jasličara iste dobe i on nažalost zna već svako malo reći moje, moje. Pa neda igračku, mada se zna predomisliti. ali i on će od jeseni biti kod svoje bake na čuvanju, pa će se stvari izmijeniti.

Ja bih to nazvala nekom 'naivnošću', 'neznanjem', u pozitivnom smislu. One ne zna što je to moje, a što tvoje u tom smislu riječi. zna ona što je npr. mamina majca, tatina ili Emina. Ali na taj način ne regira, to je moje i ne dam ti. ako joj ovaj mali nešto neda, ona uzme drugo ili sačeka kad je igračka slobodna.

koliko će dugo potrajati, ne znam. kako vele ostale, do odlaska u vrtić ili školu. za sad nije plaha ili sramežljiva. ako takva kombinacije ostane, super.

mislim da ni nije za zamjeriti djeci koja jesu takva. to su faze, prolazne, koje treba ispravljati i to je to. pokazati kako drugačije. djeca brzo uče. ja tu jedino vidim nedostatak (opravdani ili neopravdani) teta u vrtiću, koje na rade dovljono s djecom, ili ih je premalo, ako sam u krivu, ispravite me.

[ninet]

Viktor je bio slican andjeo do unazad 2 mjeseca. Sada je u fazi MOJE...MENI MOJE....
Dovoljno je da mu neko pridje i obrati mu se, prvi odgovor je MOJE - ma sta da ga se pita....

Faza.....


I inace se malo "ubezobrazio"....primjecujem lazni plac, egocentricnost, grubost......i naravno, sve cesce ponovo otvaram Juula....sta drugo da radim?

[maria71]

Marko je dobronamjeran, želi dijeliti i ne otima igračke, ALI na svaku agresiju prema sebi reagira verbalnom obranom, pošto mu oponenti nisu toliko elokventni i nemaju niti pribiližan fond riječi kao on, uglavnom sve prođe bez posljedica po njega, za sad.....


On ne vrijeđa ,ali nije ugodan

[Josipova_mama]

moj veliki miš je isti. sve je hvala - najslađi mi je kada nekome u kafiću da igračku (preda, kada mu se otima) a taj netko ne kaže hvala - onda hoda za njim, unese mu se u facu i viče "Faja Josipe!".
Ide godinu dana u vrtić, od 1,5 godine. I takav je kakav je. Ništa to vrtić promijenio nije niti ga natjerao da postane drugačiji.
Ipak djeca prvo gledaju roditelje...

[maria71]

istina

moj je lajav na mene 8)

[Zdenka2]

Ja ne mislim da vrtić "ogrubljuje" djecu. Djeca naprosto rastu i uče. Moj sada sedmogodišnji sin je prošao različite faze - od toga da ne zna što je čije, daje svoje, uzima tuđe, do učenja različitih strategija dijeljenja, da bi došao do sadašnje faze kada zna što je njegovo, nema problema da to posudi drugom djetetu, kada se želi poigrati s nečim tuđim lijepo će zamoliti. Možda će se naljutiti ne bude li to dobio, ali neće otimati nego će vješto primjenjivati prihvatljive socijalne tehnike - npr. uvjeravanje.

Čini mi se da neki od vas smatraju da je ponašanje jedno- ili dvogodišnjeg djeteta u tom smislu dovršeno i da su oni odgojeni, kako vide roditelje tako se ponašaju i to je to. Međutim, to ne ide tako lako; kod njih će se još mnogo toga mijenjati dok ne dođu do socijalno prihvatljivog, ali realnog stava o odnosu tvoje-moje.

Biste li vi doista htjeli da vaše dijete sa 5, 7, 10, 15 itd. godina lijepo zahvali onome tko mu otme nešto što mu pripada ili mu učini nešto ružno? Ja ne bih. Mislim da je bolje da se djeca suprostavljaju nego da se povlače. Oni koji se suprotstavljaju, brane sebe i svoje naučit će kako taj svoj samozaštitni nagon staviti u socijalno prihvatljive okvire, dok će oni koji se povlače teško naučiti postaviti se i suprotstaviti se.

[Leina mama]

Ja se s tobom, Zdenka2, u potpunosti slažem. Naravno da djeca s 2 godine nisu formirana, niti je to ponašanje ono koje će ih pratiti kroz cijeli život - pa cijeli je život škola!
I naravno da ne bih htjela da ostane ovako naivna. Lijepo mi je to gledati od jedne dvogodišnjakinje, ali već sam i rekla da me to brine. A brine me, jer ne znam kako da joj pomognem da ojača, jer ona svojim ponašanjem za sada ne dolazi u sukob pa nije potrebno intervenirati. Ona to što joj je drugo dijete otelo igračku shvaća kao davanje i ne vidi problem u tome niti joj to smeta. Zato ne znam kako da joj objasnim da to baš i nije u redu, jer neće sva joj sva djeca pristupati poput ove djevojčice.

Evo još jedna situacija zbog koje sam u brizi:
U susjedstvu imamo jednog dječaka od 3 godine koji zaista voli Leu. Čim ju vidi grli ju. Ali on naravno još ne zna koliko jak stisak ima. Ponekad joj stegne glavu tako jako da ostane crvena fleka. A koja je njena reakcija kad ju on tako jako zagrli - iako bi se mogla derati iz petnih žila ili ga odgurnuti, ona šuti i vidi joj se na licu da trpi i čeka da on odustane
Ja, naravno, uvijek reagiram, ali se pitam što će biti u vrtiću gdje teta, ako baš ne bude gledala u njenom pravcu, neće niti znati da se s njom nešto događa? Pokušavam joj objasniti da mora reći ako ju netko tuče, gura, štipa, stišće... ali zasad nema rezultata :/

[Zdenka2]

Jako teško je promijeniti ono što očito spada u djetetov karakter. Jedna moja znanica uvijek kaže kad gleda mog M. "Blago tebi, lakše je denfat nego gurat". I ja vjerujem da je to tako - lakše je učiti dijete da se obuzdava nego povučeno dijete naučiti da reagira i da se izbori za sebe. Ali, moraš joj pomoći - ona je još jako mala, ali svejedno pokušaj s njom razgovarati i upozori je na neko ponašanje koje nije u redu. Upozori je na to da ona može i mora staviti do znanja da joj nešto nije ugodno, da je boli, smeta ili slično. Pokušajte vježbati reakcije na neke tipične događaje, primjerice s ovim dječakom. Na svaki način na koji možeš potiči je da iskazuje svoje osjećaje i mišljenja.

[mona]

slažem se da je teško promijeniti djetetov karakter ali u grupi se ona ipak mijenjaju.Moj je gujdić prve godine u vrtiću bio dijete kojem su igračke otimali iz ruku a da se on nije bunio ali sada se već zna postaviti za sebe.Neće se potuči ili nešto tako ali ipak se neće ni povući bez protesta.

[sandra123]

Čekajte da vam uđu u pubertet! Moja jeM. bila toliko dobra da mi je bilo za plakat kad bi je djeca iz dvorišta doslovce izgazila.Ali što je najzanimljivije uvijek se htjela igrati upravo sa tom grupom grubijana, kao da je s tim testirala i svoju i njihove granice .Sad da je vidite ne biste vjerovali da je to ta osoba iz ranog djetinjstva.