Evo iskustvo jos jedne koja je dozivjela i prezivjela RTG HSG pretragu!

Za uvod u pricu moram reci da sam se jako bojala ovog pregleda i da sam bila spremna na to da ce boliti.
Zato sam se pobrinula da saznam kako tocno izgleda sam postupak tamo gdje sam ga i ja radila (u Ogulinu) i poslusala sam savijet onih koje su kroz to vec prosle pa si nabavila tabletice "za smirenje" (Persen) i analgetik (Nalgesin S).

Dan prije pretrage, i to prije spavanja, popila sam tri Persena. Osim toga popila sam i jedan Klavocin bid, antibiotik, sto sam ga dobila "za prevenciju".
Ujutro, na dan pretrage, popila sam opet Klavocin bid (12 sati nakon prve tablete, kako to vec ide) i dva Persena. Otprilike pola sata prije pretrage popila sam jos dva Persena i dvije tabletice Nalgesina. Nakon toga bila sam spremna "na najgore".

Gledano sada unazad, odmah moram primjetiti, da prije pretrage nisam ni malo bila nervozna, sto inace jesam i za puno manje stvari od ove. To pripisujem Persenu.

Prva faza pretrage u Ogulinu je "instalacija paklene naprave": neke metalne, 20ak cm duge cijevcice, i ne nekog "gumenog katetra", kako sam to ja zamisljala. Tu napravu na neki nacin pricvrste na MV, a na koji bolje i da ne znam. Sve to mi je pokazao i opisao dr. prije nego sto je stavio. Jos je rekao da cu to osjetiti kao ubod igle. Nekako mu bas nisam vjerovala da se to moze osjetiti tek kao ubod igle :/
Ali, bio je u pravu. Sve sto sam osjetila bio je mali pik, bas kao ubod igle. Osim toga, kada je vec sve bilo na svom mjestu, za trenutak ili dva osjetila sam malu napetost u donjem djelu trbuha, vrlo slicnu onoj kakvu osjetim prvi dan menstruacije. U iducem trenutku i taj osjeca je prosao.

Izmedju prve i druge faze treba sa svom tom instalacijom preci sa gin. stola na krevet, na kojem te odvezu na drugi kraj zgrade na RTG slikanje, i sa tog kreveta na traku za snimanje. To je meni ustvari bilo najgore, jer sam se silno bojala da mi ona paklena naprava nece pobjeci sa svog mjesta. Ali nije.

I onda konacna, druga faza, a to je ubrizgavanje kontrasta i slikanje. Ne znam da li je sve to trajalo duze od 10 sekundi. I nista, bas nista me nije boljelo! I gotovo.
Skinuli su ono cudo od naprave, na krevetu me vratili u prvi dio zgrade i pustili da malo odlezim u sobi. A ja sam ustvari vec tada osjecala da komotno mogu ustati i otici doma, jer mi stvarno nije bilo nista. Ostala sam lezati samo toliko koliko je dr. dosao do mene i objasnio mi rezultat petrage. Kada je otisao, ustala sam, obukla se, dobila sliku i Betadine vaginaletu s uputom da je stavim prije spavanja i otisla doma.

Jos samo to, na putu do auta ucinilo mi se da sam osjetila, kao da me nesto bocnulo dolje, pa sam za svaki slucaj brzo uzela jos jedan Nalgesin.
Od tada dalje kao da nikada nista nije ni bilo...

... Osim samog rezultata pretrage, ali to je vec druga prica.