Pred neki dan smo masovno u parku jeli trešnje i razgovarali o toj temi, roditelji s više ili manje djece, djece koja su odrasla ili su još mala. I većina djece je u manjoj dobi pojela više ili manje koštica. Nikome nikad ništa nije bilo. To se jednostavno pokaka.

Moja se lani najela koštica, iako sam joj čistila, htjela je i sama jesti. Ove godine gledam klince i klinke ispod 2 godine u parku, također jedu trešnje, jedu i koštice ponekad, neki redovito.
Pa naši su preci odrastali na voću s košticama, sigurno nisu svaku košticu svakom djetetu očistili.

Hoću reći, naravno da ne bih da mi se dijete najede koštica, ali od par koštica joj sigurno neće ništa biti (tj. nije joj ništa bilo).