Raspi**ena još jednim razularenim doručkom, otvaram ovaj topic da vidim jesmo li jedini na svijetu koji su po pitanju hranjenja doživjeli transformaciju iz dr. Jekylla u Mr. Hydea.
Naime, do prije neka 2 ili 3 tjedna Kaleb je po pitanju hranjenja bio dijete za poželjeti. Ne pretjerano izbirljiv, lijepo je jeo, u zadnja 2-3 mjeseca je sve više jeo sam (ja bih suflirala s drugom žlicom, ali i on bi bogme dosta sam utrpao u ustašca) i to zdravu hranu.
U zadnje vrijeme...Kaos. Kao prvo, u fazi je da sve mora bacati. Ok, u toj fazi je već duže vrijeme (uglavnom baca stvari u kadu, pa većina igračaka i ostalih stvari završi u kadi) i to je ok. Ali sad to radi dok se hrani - žlicom prčka po jelu (ni ne pokušava je više staviti u usta) i onda je baci na pod (i gleda gdje je i traži da mu je vratim). Poseban gušt je gurnuti ruke u hranu i komad po komad bacati na pod.To nikad nisam dopuštala, niti je tako nešto pokušavao (druga je stvar kad bi mu hrana slučajno ispala dok je sam jeo, to me nikad nije smetalo, ali na namjerno bacanje hrane sam luda).
Kad ga pokušam spriječiti u njegovim nakanama, poludi, počne se buniti i traži van iz sjedalice. U zadnje se vrijeme svi obroci svode na par pojedenih žlica, brdo hrane i žlica na podu i deračinu. Onda, naravno, svako malo žica cicu, jer je gladan.
Druga stvar je da je počeo većinu hrane pljuvati van. To isto nikad nije radio, ako mu se nešto ne bi sviđalo, nakon probe bi okrenuo glavu u stranu i stisnuo usta - to mi je bio jasan signal i odmah bih odustala. Sad ili ne želi ni probati (a meni je glupo dati mu tu prvu žlicu na silu - znam da bi nakon nje jeo, pogotovo ono što voli, a neće probati) ili pljune (SVE novo, uopće ne pokuša prožvakati ili progutati).
Klopa nam se svodi na ekstremno nacicavanje i peciva kad smo u šetnji.
Trebaju mi vaša iskustva. Ima li još nekadašnjih savršenih jedača koji su se povampirili? Što mi je činiti? Hranjenje po kući ne dolazi u obzir, trčanje za njim i moljakanje također, nuđenje 5 različitih obroka odjednom još manje. S druge strane, ne želim ni ići linijom manjeg otpora i dopustiti mu da se prebaci uglavnom na cicu. Kaj je najgore, on ostane gladan, kužim to po njemu, dakle nije da mu je tih par žlica odjednom dosta.
Ne pije sokove niti jede kakva smeća sa strane, pa da bi ga to zasitilo (samo to pecivo i to sporadično - mogu ja i to ukinuti, ali dobit ću ga samo još češće na sisi, što ne želim).
Help!