Ne znam što se događa samnom..uvijek sam bila emotivna i intezivno bih proživljavala tuđe probleme, bolesti, smrt..ali sada je to još intezivnije, točnije od kad sam rodila Lucu užasno me pogađa sve vezano za djecu..npr. rasplakala sam se jutros nakon što sam pročitala da je trogodišnja curica (iz Zagreba porijeklom) poginula u tsunamiju.
Dovoljno je da vidim neki naslov pa da me stisne u prsima, boli, navale suze..Ne daj Bože da šta vidim..Jel se vama ovo događa/lo?