di je srce tu je dom

[mali karlo]

odmah da se ispričam ako ova tema ne ide tu

Kakva je situacija s onima koje su se udale u zg a iz dalmacije su i obrnuto?? Jel vam srce ostalo tamo di ste odrasli il ste ga ponijeli sa sobom?

Bliži se Božić i mi bi trebali ić k mojima u metković, al to nikad ne znamo jel sigurno zbog mm-ovog posla. Za Božić i Uskrs nekako više volim bit dole, u zg nemam osjećaj blagdana, znam ružno zvuči. Al tu imam samo mm i karla a dole su mi sve ostale drage osobe, roditelji, braća, bake, prijateljice... Moje srce je definitvno dole i nikako da se vrati samnom u zg, a htjela bi i da mi tu bude lijepo jer imam 2 frajera koja obožavam...

Zašto su mi tako teški blagdani u zg?? Jesam li sama il vas ima još??

[Bubica]

mozemo i mi primorke?

ja sam u ZG 12 godina, no nostalgija za morem me pere konstantno. Ne sjecam se kada sam imala tri dana u komadu slobodna a da nismo isli u Crikvenicu. No, kako dijete raste tako ja odustajem od snova o povratku, on je pravi mali zagrepcanec, voli ici na more ali dom mu je tu

Od kada imamo Bornu od svih blagdana jedino smo Bozic u ZG (radi njega), a onda picimo dole. sada jos pricu dodatno komplicira njegova skola, zbog nje ja cijeli novi porodiljni u ZG

[elin]

draga, ne moraš biti žalosna zbog toga, ja sam rođena u Zagrebu, roditelji su mi iz Dalmacije i svaki put kad prođem Velebit srce mi jače zakuca. Kada idem iz Dalmacije u Zagreb svaki put plačem. Mama i brat žive sada u Dalmaciji i sama sam u Zagrebu, pa se taj osjećaj još pogoršava. Kao što je rekla jedna naša susjeda mom tati: dođi ti ovdi, tu je tvoj svit. Tebi evo da ti bude lakše.

[Anci]

Slavonke?

Vidiš, ja se nekako osjećam "obrnuto". Mi baš voimo za Božić biti doma, u svom stanu. Kad smo u Slavoniji, stano pičimo od jednih do drugih, pa bake, sestre...

Doma imamo svoj bor, s curama pečem kolače...ma baš nam je lijepo.
Daeko od toga da ne volimo ići. Cure obožavaju ići tamo, no blagdane volimo doma

[koryanshea]

ja sam u zagreb dosla na studij a ispalo je da sam se ovdi "udala" tj. moj život u zg nije samo studentski nego zivim tu sa deckom - zagrepcaninom. srecom, on je jos primorskije krvi od mene (otocanin s obe strane) i zelimo se preselit u split jednog dana :D hoce li to bit za pola godine ili za 4 ili za 10 - meni svejedno, samo da znam da cu se tamo vratit i da necu zauvijek zapet u zagrebu.
blagdane povezujem ne toliko s domom koliko s obitelji. svejedno mi je jesmo li kući ili kod tatinih u slavoniji. ovo će bit moj prvi božić (tj. samo badnjak) u zagrebu sa MDovom obitelji, baš sam znatiželjna

[Anci]

blagdane povezujem ne toliko s domom koliko s obitelji.

Evo, kory je baš lijepo napisala ono što ja osjećam

[Milana]

Ja sam se udala u mjesto koje je 10 km udaljeno od mog rodnog mjesta. I ovo mi nikako nije dom. I mislim da nikada neće ni biti. A što bi tek bilo a sam otišla 100 km?
I blagdani mi ovdje uopće ne mirišu na blagdane iz djetinjstva

[Kaae]

Nisam se jos udala, ali skoro cu. 7883 kilometara od Zagreba.

Sto i kako... javit cu druge godine? =)

[bebelina]

Ja sam u Dalmaciji , promjenila samo grad , nekih 140 km. Moze zvucat glupo , ali kad vidim poznate obrise okolnih brda , tek tada znam da sam doma!

[ZIMA]

Prijavljujem se. Ali meni ne nedostaje obitelj samo za blagdane. Nadam se da ćemo se seliti za koju godinu, dvije, tri.... nekako imam osjećaj da sam ovdje samo privremeno. I MM želi otići iz Zagreba. Kaže da to nije onaj grad u kojem je odrastao. Imamo planove... još samo da bude prilike i selimo se.

[kahna]

U Zg-u sam, tu sam se i udala i ostala DOMA.

Aliii....srce vuče u Dalmaciju, na more mada nikada nisam
"dolje" živjela voljela bi najviše od svega i nema toga što bi mi moglo more
zamjeniti, tako da Vas razumijem u potpunosti.

[mama courage]

mogu si zamisliti kako je tek pravim zagrepčancima srce na mjestu, kad mi dotepenci odemo tamo gdje nas inače srce vuče.

[kahna]

mogu si zamisliti kako je tek pravim zagrepčancima srce na mjestu, kad mi dotepenci odemo tamo gdje nas inače srce vuče.

[mikka]

ma nije, kaj bi nam srce bilo na mjestu. mi bas volimo vas dotepence. bez vas bi zivot ovdje bio dosadniji.

bar za sebe pricam, tj. pisem.

[Mima]

k'o što Pervan kaže: vikendom, kad Zagrepčani odu kući

[Pandora Aura Monroe]

Rođena sam i odrasla u malom gradu, a onda sam došla na faks u veliki (zajedno s prijateljima iz školskih dana), upoznala MD, počela živjeti s njim, službeno promijenila prebivalište, dobila posao... U Zagrebu sam si stvorila život, tu sam upoznala nove prijatelje i nastavila se družiti sa starima, MD-ova mi je obitelj postala kao vlastita. Sada je moj brat student pa je i on tu. :D Ne osjećam da je moj dom negdje drugdje (tj. mogao bi biti bilo gdje ako bih na tom mjestu imala sve ovo što imam u Zg). Nisam izbrisala sjećanja na grad u kojem sam odrasla, volim ga posjetiti i prošetati ulicama na kojima svaka klupa, drvo, most i semafor (od njih ukupno tri 8)) ima svoju priču. Volim se susresti s onima s kojima satima mogu krpati dijelove sjećanja na te priče, bez obzira na doba godine. Napokon, moji roditelji i sestra još žive tamo. Kao što je netko već rekao, za blagdane mi je važnije biti s bliskim ljudima, nego što mi je važno gdje će to biti. Ove godine u Zagrebu, sljedeće možda ne. Da ne možemo biti zajedno, sigurno bi mi bilo barem neobično, možda bi mi bilo i teško, ali to bi ionako ovisilo o okolnostima koje se do sada još nisu dogodile pa mogu samo nagađati.

[litala]

kako ono ide: wherever i lay my hat - that's my home...


ja bih u ovoj prici razlikovala dva pojma: roditeljski dom i moj dom.


roditeljski dom je onaj gdje sam odrasla, iz kojeg sam otisla i u koji se rado vratim - onima koji jos tamo zive (nazalost samo mama ostala), mirisima, okusima, sjecanjima...

al taj dom nije vise "moj" dom. onog dana kad sam iz njega otisla svojim putem, svojim zivotom i ususret svojoj obitelji - ja sam iz njega otisla i vracam se kao najprisniji, najvoljeniji, najdrazi - ali - gost. onaj kauc vise nije moj kauc, one sobe i kreveti vise nisu moji, onaj sudoper isto (cak me sad zna opasno i strogo zvat da ga dovedem u red i ne ostavljam za kasnije )...

nedostaje mi taj dom samo zato jer sam sad preprepredaleko da odem kad god mi zafale ti mirisi, okusi, te osobe koje tamo sad zive, te polusluzbene poslijepodnevne poslijeruckovne kavice s kolacima, oni tradicionalni blagdanski objedi koji su uvijek i svaki put bili (i bit ce) po ps-u, onaj osjecaj da si uvijek, ali bas bas uvijek dobrodosao i voljeno docekan i nikad u krivi trenutak...



al dom...

dom je tamo gdje su mi papuce, gdje je pidjama, gdje su mi djeca i suprug, gdje je kauc na kojem se guramo i gledamo po peti put ledeno doba i mm se smije i zagrcuje najjace od svih... dom je tamo gdje perem kupatilo i tamo gdje moja dva sina nisandjije ciljaju okolonaokolo skoljke gdje sjede na podu i po ure se igraju auticima, dom je tamo gdje mi kcer ostavlja rublje po podu u sobi, kupatilu, ma kud prodje, sjedi i crta svoje realisticno-apstraktne-roza-ljubicaste crteze... tamo gdje ce mi najmladja prohodati i zapisavat sad kad joj skinemo pelene...


moj dom je moja obitelj. gdje god se nalazila.

[Sun]

uf kako me dira ova tema... ja sam izgubljena
selim se cijeli život i imam velikih problema s tim DOMOM
io voglio la mia casa, la casa dov`é?

Mislio bi čovjek da se s vremenom navikneš na rastanke, kažu da što te ne ubije te ojača, al kod mene to uopće nije slučaj. Svaki novi rastanak me sve više i više razdire.

Rođena sam u Zagrebu, pa smo kad sam bila školske dobi živili u Bjelovaru, pa opet u Zagrebu, pa u Italiji, onda opet u Bj pa sam se ja vratila u Zg, promjenila 13 podstanarskih stanova i na kraju završila u Opatiji.

Gradimo po malo muž, sin i ja naš nadam se topli dom, muči me već dugo taj osjećaj nepripadnosti, bojim se da to na svoje dijete ne prenesem.

I da za ove blagdane me redovno opere tuga golema...

[marta]

Ja cu potpisati litalu, pogotovo zadnje dvije recenice. Potpisujem i onu o zapisavanju wc-a.

[jadro]

potpisujem Pandoru i litalu

[jurisnik]

Za Božić volim biti u Zagrebu, ali za Uskrs volim biti kod svojih - kako kaže mali karlo u Zagrebu ga baš ne doživim.
Ipak, mislim da sljedeće godine nećemo ni za Uskrs "dole" nego ćemo u 6. mjesecu kad se već može i kupati (radi D).

A gdje mi je dom - i tu i tamo. Bez obzira idemo li za Zagreb ili za Hvar - uvijek kažem idemo doma.

[cvijeta73]

- uvijek kažem idemo doma.

baš lijepo
ajme, ovi blagdani na mene utječu kao porod, sva sam cmoljava. eto, i ovaj vaš topik me rascmoljio

[Barbi]

Sa 18 sam otišla na faks iz malog dalmatinskog mjesta. Neću nikada zaboraviti taj ispraćaj na kolodvoru, nas troje iz razreda zajedno smo išli busom za Zg. Grlili smo se s roditeljima kao da se nikada više nećemo vidjeti, mahali dok nam nisu nestali iz vidokruga, plakali do Splita. Još uvijek mogu savim jasno dozvati taj osjećaj težine u srcu, kao da sam već tada znala da se nikada više neću vratiti doma na duže od jednog ljeta.
...

Petnaest godina kasnije, volim uloviti nekoliko slobodnih dana, spojiti ih s vikendima i otići kod roditelja. Moja djeca uživaju tamo, vole šetnje uz more, bacanje kamenčića, pecanje riba. Ja ih volim voditi stazama mog djetinjstva i novim očima gledati sva ona poznata mjesta i prisjećati se nekih davnih trenutaka i nekad bliskih ljudi.

Ali moj dom više nije tamo. Moj dom je u Zagrebu, tu su rođena moja djeca, tu su naši prijatelji (pa i neki koji su tu došli kad i ja, neki koji su plakali sa mnom u onom istom busu), tu je naš život.

I ne, ne vuče me za blagdane srce nigdje, samo mi je bitno da smo zajedno, nas četvero, mjesto nije važno.

Ali svejedno idemo za Božić kod MM-ovih, poslije NG kod mojih i to mi je super jer netko drugi kuha i peče kolače.

[mali karlo]

Sa 18 sam otišla na faks iz malog dalmatinskog mjesta. Neću nikada zaboraviti taj ispraćaj na kolodvoru, nas troje iz razreda zajedno smo išli busom za Zg. Grlili smo se s roditeljima kao da se nikada više nećemo vidjeti, mahali dok nam nisu nestali iz vidokruga, plakali do Splita. Još uvijek mogu savim jasno dozvati taj osjećaj težine u srcu, kao da sam već tada znala da se nikada više neću vratiti doma na duže od jednog ljeta.
...

ajoooj, ovo me podsjetilo na trenutak kad sam prvi put s faksa došla doma za Božić i samo sam ja i mm znali da sam trudna, al tada sam bila sama dole, na bus me preatili braća, prijatelji, rođaci...i svi govore ajd vidimo se brzo a ja sam nekako u duši znala da nikad više neću doć doma, samo da će doć kod roditelja i to me tako bolilo, a opet znala sam da će mi bit lijepo s mm-om

Evo opet po ko zna koji put danas, kako je i cvijeta rekla da je cmoljava ovih dana tak sam i ja, a i kasni mi već par dana pa je možda i to uzrok mojih suza

[Sun]

opa mali karlo

[Angie75]

Ajoj, ja sam isto malo izgubljena... U Zg već 15 god, od faxa nadalje, upoznala mm-a, dobila posao, rodila djecu, a i dalje se osjećam kao opatijka... Najradije bih svaki vikend bila kod svojih, iako ni oni više nisu u stanu u kojem sam odrasla nego su se preselili u susjedno mjesto.

[Cookie]

Ja nisam iz Dalmacije, nego iz Slavonije, ali sentiment je isti...

U Zagrebu sam se udala, rodila sina, i živim već četiri godine, ali mi je ovaj grad po mnogočemu ostao jednako dalek i stran kao kad sam prije četiri godine prvi put došla živjeti ovamo.

S druge strane, kad dođem u svoj rodni grad, tako sam bolno svjesna činjenice da više ne živim tamo... Što više vrijeme prolazi, to se tamo sve više stvari mijenjaju i to više nije grad gdje sam se ja rodila, gdje sam odrasla, i kojeg sam poznavala u dušu. Kad dođem u roditeljski dom, to više nije moj dom, više ne znam gdje stoje šalice, tanjuri, i takve banalne stvari, sve moram ispitivati, i znam da tamo nisam doma, nego sam gost - drag gost, ali ipak samo gost.

A ovdje u podstanarskom stanu u Zagrebu se osjećam kao da sam tu samo privremeno, mislim, imam još kutija koje su ostale neraspakirane kad smo se selili ovamo iz zadnjeg podstanarskog stana. I tak, doma nisam zapravo nigdje, a srce mi je ko čardak ni na nebu ni na zemlji, toga sam sad za blagdane svjesna možda više nego inače...

[Erin]

I ja sam sa juga Dalmacije ( nakon faksa u Zg-u) završila na sjeveru Dalmacije. Iako sam tu 7g još uvik me vuče doli...

[Žabica]

U ZG sam došla studirati, živjela sa MM, vjenčali se, živjeli još neko vrijeme u ZG i vratili se u rodni kraj. Još uvijek se nisam navikla skroz, ipak je ZG ostavio traga . Kamo god sam išla uvijek sam znala reći da idem doma, i samu sebe sam zbunjivala .

[Dada]

nekad. Božić =roditeljski dom. Snijeg, snijeg, miris naranči i cimeta, vanilije, i još snijega


Danas. Dom =moja kuća= moja djeca i moj muž. moja udata sestra i njena obitelj. moj oženjen brat i njegova obitelj. moji ostarjeli roditelji kod kojih svi dolazimo za Božić.



sad pitam najozbiljnije : Kakav je Božić bez vučje zime kad se lede trepavice, i bez pola metra snijega ? (odgovor - ovakav božić! )

Dalmatinke ? E, ozbiljna sam, nisam zlobna baba. Koje su to slike ?

Što vas asocira na Božić ? koji to miris prostruji kraj vas, da pomislite na božić ? Što vi imate umjesto "one" boje neba, kad je minus pet, i kad velite same sebi "e danas bi mogao pasti prvi snijeg".....

kako je to kod vas gdje je toplo ?

[ivarica]

pa nije ni kod marije i joleta bilo bijelo, to je coca cola izmislila

[litala]

nemoj da ti ja odgovorim kakav je to bozic

[mama courage]

pa zar je dalmacija na costa cabani. :?

pa nije ni kod marije i joleta bilo bijelo, to je coca cola izmislila

de, pusti više coca colu na miru, vrijeđaš moje vjerske osjećaje.

[Dada]

ma ne mislim na coca colu, ili na božić u palestini prije 2000 godina

mislim na ono kako "mi" pravi kontinentalci doživljavamo božić, pa valjda ste nas čuli da kako to nije to bez snijega

sjećam se iz djetinjstva mećava, jednom tri dana nismo imali struje i bile su strgane žice,.... sjećam se kad bismo se ustali, vani se ne bi vidjelo uopće kroz prozor, kakva su stakla bila od inja

lani je bilo super. nije brazil, ali kad vidimo na tv-u jadran, nema snijega

ovako: božić; vani hladno, snijeg, led, ulaziš u kuću onakav smrznut, mokre rukavice, mokre čarape, još najbolje kad ti netko baci grudu za vrat, pa se sve počne spuštati niz topla leđa , brrrrr, ili se prekreneš sa saonica, ili staneš svom snagom na zemlju a ono ispod snijega led - tanka korica, pa proletiš nogom u vodu, ako se krenulo otapati, miline, .....skidaš tu robu, skakućeš kod peći, u kući fino toplo, mirišu kolači, vanilija, cimet, pa onaj miris klinčića od kuhanog vina, ili miris pušnice i dima kad se u kuću donese suha kobasica, bor,.....

e to te ja pitam !

E sad, koji su kod vas mirisi, ugođaj,..... ozbiljno mislim

[litala]

budjola

salu na stranu:

badnjak: pasutice s bakalarom

bozic: topli bauli paneton posipan vanilin secerom (to nakon cijelog tradicijskog ps rucka)


:falinekisodvaljenimtrbuhom:

[mali karlo]

E sad, koji su kod vas mirisi, ugođaj,..... ozbiljno mislim

Badnjak: svi idemo kod bake i dida, tamo jedemo bakalar nakon toga svi zajedno pjevamo božićne pjesme , poslije toga se ide na polnoćku.

Božić: svi si međusobno čestitamo, idemo na misu, dođemo doma ručak, idemo do druge bake, viđemo jako drage ljude, malo popričamo s njima.... I navečer vani 8)

Meni snijeg ne treba da bi imala osjećaj Božića.

[kimama]

Jutros sjedim u tramvaju. Vozim se na posao. Gledam sva ta svjetla u mraku. I onda osjećaj praznine. Koliko god se ja trudila da nakon 16 gidina, osjećam Zg kao u svoj grad, mene ovaj grad nikada nije prihvatio Uvijek ću biti dotrpenac. Uvijek će me gledati preko oka kad čuju moj naglasak. Uvijek će me pitati odakle sam. Ili još bolje, odakle su tvoji, odakle ti je muž....Ružan osječaj kad ti srce na lupa na pjesme o gradu u kojem živiš.
A moj dom su "moji kvadrati" koje ja čistim i kindžurim kako meni paše. Gdje miriše moja kuhinja. Gdje dolaze meni dragi ljudi. Gdje plačem i smijem se.
Adresa nebitna! Bilo ih je i previše da bih grad, ulicu i kbr. smatrala domom.

[Dodirko]

Srce vuče u Viroviticu.

A MM "mora" samonom.

[Trina]

Dada, nije kod nas baš toplo. Nema snijega ali se zato uglavnom hladimo na buri. Ove i prošle godine se sve nekako izvitoperilo pa Badnjak najčešće provodimo na plaži, u šetnji, tražeći rakove i školjkice
Sinonim za Božić meni od kuće su zvonjava jarbola iz najbliže marine, materini kolači, posebni mirisi, okusi, raspoloženje,,,ništa ekstra a opet tako posebno.

Inače, ja sam se udala 5 km od svoje kuće. Drugo mjesto, drugi ljudi. U početku sam imala osjećaj ko da sam otišla negdje tri dana jahanja od kuće. Iako je tako blizu, svaki put kad dođem u svoje misto srce mi jače zakuca, nekako sam tek tad svoja i osjećam se kući. U kući (matere i oca) ne. Tamo sam gost i to više nije moj dom. zapravo, ja se tamo nisam nikad osjećala onako kako treba u svom domu-sigurno, zaštićeno, toplo...Tek otkad sam se udala i stvorila dom sa mužem i djecom, tek sad mi je to to.

[Danka_]

Jutros sjedim u tramvaju. Vozim se na posao. Gledam sva ta svjetla u mraku. I onda osjećaj praznine. Koliko god se ja trudila da nakon 16 gidina, osjećam Zg kao u svoj grad, mene ovaj grad nikada nije prihvatio Uvijek ću biti dotrpenac. Uvijek će me gledati preko oka kad čuju moj naglasak. Uvijek će me pitati odakle sam. Ili još bolje, odakle su tvoji, odakle ti je muž....Ružan osječaj kad ti srce na lupa na pjesme o gradu u kojem živiš.

Ja mislim da Zagrepcani kazu "detepenec".

Imamo slican staz sto se tice zivota ovdje. Zanimljivo, ja se vecinu vremena u Zagrebu nisam osjecala kao sto opisujes. Naglasak mi je "za konja ubit" ali valjda sam imala srece, mislim tu na ljude s kojima sam u kontaktu. Par puta sam cula sam zloceste komentare iza ledja... ali nista sto bi me stvarno pogodilo i ucinilo mi Zagreb manje bliskim.

Jako volim Zagreb, tu mi je sad dom, tako sam sama izabrala. Naravno, to ne iskljucuje ljubav prema gradu u kojem sam se rodila i odrasla.

[Bubica]

ja uz bozic vezujem smrzavanje - kod nas uvijek bura zapuse :shock:

U mjestu do mojeg je obicaj plesanja kola nakon polnocke, na mjesnom trgu se svi okupe i, jedni plesu, a drugi se smrzavaju. Nakon toga se cestitari po kucama, ides kod neke drage i bliske osobe, pa malo meza, kolaci - prekrasni su to ugodjaji i mirisi...

[Anci]

Naglasak...meni se odmah čuje da nisam rođena Zagrepčanka.
A moje cure...zasad otežu po slavonski. Nekad im se zna "omaknuti" naglasak na drugom slogu i skroz se zbune.

[Dada]

litala

salu na stranu:

badnjak: pasutice s bakalarom

bozic: topli bauli paneton posipan vanilin secerom (to nakon cijelog tradicijskog ps rucka)


e to me zanima, nikad u životu nisam jela bakalar. Ni panetone. Ja se sjećam kako su nekad stari ljudi obavezno za Božić imali za doručak hladetinu.Sjećam se tanjura sa hladetinom i gore posipane slatke paprike. I moja svekrva i starci još uvijek kuhaju hladetinu

ili što napisa Trina da joj je sinonim za Božić zvonjava s jarbola, i što se za BAdnjak na obali jede bakalar. Jedini koji ovdje spomenu bakalar su ljudi porijeklom iz Dalmacije. Kod nas se tradicionalno nekad jeo šaran, ili fiš sa širokim rezancima

zanima me kako to izgleda u drugim krajevima hrvatske

[koryanshea]

Dada, kad znas da snjega nema onda ti ni ne fali. ali kad snig nekim slucajem padne, eee koje je onda veselje! svi su ludi i za par centimetara

[thalia]

badnjak: pasutice s bakalarom

ajmeeee, napokon znam šta ću skuhat danas toliko o sjajno domaćici tj. meni.

ja sam obrnuta od svih. ja sam i zga spakirala torbe i došla u rijeku. ja rijeku oduvijek obožavam i oduvijek je moj dom. počela sam dolazit s malo godina kod prijatelja i stalno sam imala dečke iz rijeke ili okolice. sa zagrepčanima mi nikad nije uspjelo :/

uglavnom, meni je tu divno. ne sjetim se zga. ne želim se vratiti. jedino me muči nedostatk posla tu, ali neću sad deprat, pardon.

ali, meni se i mama doselila blizu, a njezin brat s familijom ima kuću iznad Viškova pa se češće viđamo sada nego kad sam živjela u zgu.

eto, sretan Božić svima, gdje god bili.

[ovca_i_janjad]

ja;

opatija --> zagreb (studij) --> rijeka


mm;

rijeka --> split (studij) --> rijeka


meni je rijeka čaroban grad
opatiju i thalijin neboder gledam s prozora
pa mami kažem kako joj je na učki pao snijeg
a ona meni kako je meni pao na platku
i tako se nas dvije pozdravimo gledajući jedna drugoj iznad glave

meni je dom tamo gdje su mi djeca (prije bih bila rekla - knjige, gaćice i špag za robu)

kad ostarim, a vjerojatno i prije, otići ću na ćićariju. tamo me čeka jedna kućica i jedan brijeg s hrastom na vrhu

[Angie75]

pa mami kažem kako joj je na učki pao snijeg
a ona meni kako je meni pao na platku

Ajoj srce me odmah zaboli

[aleksandra70vanja]

pa mami kažem kako joj je na učki pao snijeg
a ona meni kako je meni pao na platku

Ajoj srce me odmah zaboli

mada mene sad nešto ne pere nostalgija

ja sam sad u Zg i sad sam tu i u mi je dobro
Zg je krasan

ali kad dođem u Ri, kad se prošetam Korzom, pa do Konta, zatreperi mi u prsištu

[Tiwi]

Ok, prvo ja baš i ne spadam totalno u ovu grupu, ali ipak..

Ne živim više u Zagrebu, gradu u kojem sam rođena, odrastala, slavila sve moguće i nemoguće i naravno da mi ponekad jako sfali taj osjećaj da ulica poznaje tvoj korak, da zid čuva tajnu prvog poljupca, Štros mi šapće vrati mi se brzo.. Rado bih se u ovakva predvečerja prošetala svojim Zrinjevcem, luknula kaj ima kod Dude i projerila starog frika iz Oktogona jel još tamo.

Nemrem uvijek, za blagdane me sve više zaokupljaju neke prizemne stvari (skuhaj, operi, pospremi) i zapravo kužim da bi trebalo srce nahraniti s vremena na vrijeme.


Pa opet, s druge strane, kad me mama zove na Božićni ručak, bez obzira što sutra idem u svoj dragi Zagreb, ja ipak najviše volim biti doma. Tu gdje su moji dečkići, gdje odrastaju, gdje su moji novi korijeni.
Moje srce putuje.

[Savitri]

Ja sam odrasla u Zagrebu, u Dubravi, ali htjela sam na selo
od kad znam za sebe....
Nakon što su mi se starci rastali prije 5 god, mama i ja smo imale
podstanarsku turneju po Zgb.... :/
Bilo nam je svakako..., bilo je i lijepih trenutaka....ali kad te netko otrgne iz tvog doma, šutne na ulicu i promijeni brave.... više ni taj prijašnji 'dom' nije tvoj,...ne pripadaš nikud, osjećaš prazninu jer je cijeli život ostao tamo gdje više nisi poželjan ....koma.
onda nastojiš u svako mjesto gdje se nađeš udahnuti dio sebe,
skrasiti srce, utješiti se da je dobro....da nije bitno 'mjesto' nego ono što
nosimo u sebi..,ali ne ide, teško je....misliš - desit će se čudo...bit će bolje...
Naći su onog nekog svog, tko će me voljeti, s kim ću imat dijete, uz koga će mome srcu biti dom, ma gdje to bilo.....
I nitko mi to neće moći uzeti ovaj put, ne !

Tako se moja želja ispunila i stvarno sam završila na selu, našla sam onog
kojeg sam tražila, došla nam je i naša curica - u roku 'odmah'... i sretna sam i sve je super, ali još uvijek se ponekad bojim da će sve nestati, teško mi je pustit 'korijen'...a tu sam, u malom i prekrasnom međimurskom selu (i ja sam se vratil a svojim korijenima, po maminoj strani) već 2 godine, ali ipak još uvijek ne osjećam da tu pripadam, sve mi je ni na nebu ni na zemlji...

I puno puta mi fali moj Zagreb, a opet kad dođem u njega - osjećam se ko vanzemaljac :? Shvatim da ni 'to' više nisam ja....
čudno.... :/ baš me muči taj osjećaj u zadnje vrijeme...