Vesna Kesten poginula je kada je prelazila cestu sa svojom tada 4-godišnjom kćeri Ivanom. Na nju je naletio automobil u kojem je bio Nikola Gadža. Ona je stigla odgurnuti kćer u stranu i tako joj spasiti život. Iza tog vozila u svom automobilu vozio se
Hrvoje Petrač, sa svoja dva tada malodobna sina. Kada je vidio što se dogodilo, sinovima je zabranio da iziđu iz auta, kako ne bi vidjeli stravičan prizor, a on je pomogao ozlijeđenoj djevojčici. Slučaj je ubrzo zataškan, a ponovo je otvoren nakon što je Ivana Kesten, kao izvrsna učenica i jedna od štićenica domova kojima je Zagrebačka škola ekonomije i menedžmenta omogućila besplatno školovanje, progovorila o svom životu. Večernji list o njoj je napravio reportažu, a ona je ispričala kakvu je obiteljsku tragediju doživjela. Večernji list potom je istražio slučaj i otkrio da ga je netko zataškao. Očevid nesreće napravio je bivši glavni državni odvjetnik
Radovan Ortynski, tada istražni sudac. Policija nikada nije podnijela kaznenu prijavu niti dostavila zabilješke o obavljenom razgovoru sa sudionicima nesreće. Nepotpuni spis o tom događaju već je 1. ožujka 1995. odložen u arhivu i za to djelo nitko još nije odgovarao. Kako se ispostavilo, netko nepoznat jednostavno je izbrisao dokumentaciju iz računalnog registra policije. Niti Državno odvjetništvo nije reagiralo kako je trebalo. Šef zagrebačke policije tada je bio
Tomislav Karamarko, danas šef SOA-e, koji bi o tom slučaju morao nešto znati jer je objektivno odgovoran za sve propuste sebi podređenih zagrebačkih policajaca iz tog vremena. Moguće je da će i Karamarko o tom slučaju morati dati iskaz Državnom odvjetništvu, koje je nakon otkrića Večernjeg lista najavilo ozbiljnu istragu. Nacional je iz upućenih krugova doznao da Reljić ima zaštitnike i u sadašnjem rukovodstvu SOA-e. Navodno je blizak s Josipom Jurčevićem, bliskim suradnikom Tomislava Karamarka.