Ja sam bila potpuno zatvorena kad su mi probušili vodenjak, u rađaoni. Do tad sam imala srednje jake trudove ali se nisam otvarala. Nakon bušenja vodenjaka krenuli su oni pravi trudovi. Mislim da to rade svim ženama koje dođu sa vodenjakom. Jer da se čekalo da pukne sam od sebe mislim da bi trajalo još satima. Uglavnom nije bolno i posve rutinski se izvodi. Ono što je meni bilo puno gore od probijanja vodenjaka je klistriranje. Toliko ružan osjećaj i ktomu su me napunili tekučinom da sam jedva uspjela doći do wc-a. Da stvar bude gora nisu me "punili" u predrađaoni već u ambulanti na odjelu pa sam imala dosta pješačiti do wc-a i kada sam došla konačno do njega svi su bili zauzeti pa sam se jedva suzdržavala od nužde. Cure su pušile u wc-u i očito me nisu ozbiljno shvatile. Trčala sam do drugog wc-a i jedva stigla na vrijeme. Gađala sam sa metra. I sad mi je to klistriranje najveće opterečenje od svih rutinskih postupaka pred porod.
 |
|||
Odgovori s citatom
lorra81 prvotno napisa
...A nadala sam se kako ću u ovoj trudnoći proći bolje s kilama kad ono :shock: ...
)
ana je online 
....
još!
